Односа или реда?
Односа или реда?
Мудрост се састоји у томе да се баци у море што мањи део товара да би брод пловио лако.
Мудрост се састоји у томе да се баци у море што мањи део товара да би брод пловио лако.
I što se mene tiče, kad je kraj, onda je definitivno kraj, nema vraćanja... I nikada mi nije bilo jasno, niti će kako neki ljudi nikada ne stave tačku u pojednim odnosima, već ih održavaju za preke potrebe... O tome sam htela da otvorim temu, kojice...
Ijao ja zaboravila da si obećala temu. Pa hajde.
Pa ne može, već ste je se dotakli...
Inače, zbog ovoga sam se zakčila sa drugaricom...
Па није то иста тема.
Овде се прича о ћаскању уз кафу са бившима а не о кексу.
Мудрост се састоји у томе да се баци у море што мањи део товара да би брод пловио лако.
E, sad me mrzi...
I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
Pitanje je kad se to može ćaskati uz kafu sa bivšima
Ako i u jednom imaju sačuvane emocije ljubavi koju su dijelili,ako ima iole žala i bola..onda je to gorka kafa..i zapinje u grlu..Jedino ako su oboje ravnodušni jedno prema drugom,bez ikakvih optuživanja i prebiranja po sistemu ko je kriv,šta je bilo(a bilo je,je l te)itd..ako se u toj ravnodušnosti uvažavaju kao dvoje ljudi koji se međusobno dobro poznaju,koji su dijelili neke godine i nastavili svako svojim putem..
onda mogu popiti kafu i ćaskati povezani iskrenim ljudskim odnosom..
....a nije da gnjavim,ali kako se može biti prijatelj sa nekim kog si volio i ko te nekad jako povrijedio ..
ne mozes biti prijatelj nikako, ali tu postoji druga stvar, recimo posmatraj bivse supruznike koji imaju zajednicku decu, koji su "na vreme" spoznali da im brak nije ono sto su ocekivali, pa su se sporazumno razveli.. takve da kazem veze nisu prijateljske, ali ne nose ni mrznju... nema razloga u ovako navedenom slucaju ne popiti kafu i razmeniti misljenja, nevezano za decu..
I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
ne postoji 'spoznaja na vreme'. na vreme je kada si svestan da ta osoba nije ono što očekuješ od supružnika.
sve ostalo su manje ili više poremećeni odnosi. obično samo razvod bude sporazumen, jako retko se desi da se oboje maknu sa mrtve tačke. ili to uradi jedan, a drugi, pa iako nema osećanja, ima zavisnosti, posesivnosti, javlja se osećaj ogorčenosti. makar u sdmislu: on je nastavio, ja ne mogu.
i uvek, ali uvek postoji krivac, sa njihove tačke gledišta. i to je uvek druga strane.
samo je pitanje da li će se sve ovo manifestovati, ili će se održaavti prividno dobri odnosi... uglavnom zbog dece.
spoznaja na vrijeme ..da ,ona postoji i ona je trenutak kad neko shvati da mu je vrijeme da ode..a šta se radi sa vremenom između spoznaje i odluke..to je ono vrijeme u kom se određujemo da nekog uskoro proglasimo bivšim..i to je najteže vrijeme..ali,da ne odlazimo od teme..
nakon spoznaje uglavnom ide prolongiranje... odluka nikad nije na vreme.
i uvek kada se završi, bez obzira kako se završilo pomisliš: trebalo je ranije. ali ranije smo se bavili izgovorima, ybg...
tačno..ali šta znači "odluka na vrijeme" ..? je li njome treba da presiječemo period agonije pa da to traje kraće ili u tom vremenu preispitujemo ,a samim tim i tražimo načina da ne donesemo odluku..da bivši ne postane bivši..
sjećam se nekih teorija iz oblasti dešavanja i revolucija..digresije radi,da li ljudi preferiraju giljotinu ili odumiranje (tkiva,ljubavi,države..)..poenta je ista.
većina supružnika taj odnos u stanju raspada ne smatra agonijom, što je najtužnije od svega. oni će naći dobar izgovor da ga održavaju na veštačkim plućima. kukavice, koje se plaše promena. ne žele da se odreknu nekih stvari, navika...
većini treba agonija da bi doneli odluku... da bi bili sigurni da je kraj i da bi mogli da opravdaju taj postupak. a to može da traje godinama.
a odluka se rađa preko noći, u ovo sam sigurna. i nikako nije stvar dogovora i sporazuma... tada još postoji nada, sa jedne strane sigurno, još uvek se na neki način radi na tom odnosu. i što se više čeka, sve teže postaje, uz garanciju da će biti opako ružno.
a izgovori se nazivaju odgovornošću prema porodici. najlakše je sebe slagati... a najteže živeti sa odlukom i zaključkom da si debelo omanuo.