Najlepši Ljubavni Stihovi

[Bisernica]

U sjenci svog straha stojim
i dozivam tvoj smijeh
zvuk odlazi u beskraj
jer nema se
na čemu zaustaviti!
nema srca na kome
se može odmoriti
i koga može trgnuti!
Nema ničega

Moja riječ kruži svijetom i luta
luta kao gusar
u potrazi za blagom
i u čijem oku blista sloboda

Riječ je luda i nema smisla
poput pijanog mornara
gubi se u mrak
a onda ujutru,
kreće za galebovima
ko zna gdje?!

To je samo moja riječ
to sam ja!
A život, život je svo to nebo
i more ispod njega!
I ti galebovi i tuga.

Život je sloboda
i moja riječ ga
ima u oku.
a ja imam tebe
i u oku i u srcu!

A ja sam opet,
samo ona riječ
a ti, ti si moja
sloboda i moj život!

I ako nekad vidiš
u ovom moru
poruku u boci
znaćeš da je za tebe
i molim te nemoj je otvarati
pusti je da i dalje luta,
jer u svakom trenutku
znaćeš da je moja riječ
ljubav
i da dok stojim
u svojoj sjenci straha
osmijeh ti dozivam
sa "volim te"!

Đ.Mitić

[Bisernica]

Čuvar cvjetnih polja

Bilo je nečega tajanstvenog u tom plamenu naših pogleda,
u toj neprestanoj borbi cvjetova i nesigurnih riječi,
taj mali rat između dvije tuge,
vino izmiješano u čašama,
muzika poslije ponoćnih vijesti,
na uzglavlju u toplini naših tijela..
I vjerujte,
ja danas strepim nad svakim buđenjem,
za mene je opasnost taj zrak mirisnih narandži.
I bilo je nečeg,
znam da je bilo malo ljubavnog u toj kratkoj epizodi,
koja je živjela na vašim usnama..

Predivna gospođo,
vi ste taj ulazak u ozbiljno neozbiljno shvatili,
a meni su se otvarali vidici,
meni su u očima planule zore
lomeći mi srce u beskrajnim zvucima
- vasa lomna bojažljivost u velovima snova..

I vjerujte,
i danas strepim nad svakim buđenjem.
Za mene je svaka opsanost vlak koji donosi mirise juga
u ovu mirnu sliku davnine.
I nema toga više kao nekad,
ovo je druga mladost,
ovo više nisu hrabri vulkani
i ne govori se kao nekad.
Predivna jasnoća mojih retrospektivnih lutanja,
očajničkih pokušaja bjekstva..

Noć
i eine kleine nacht musik
kao zvono nad čelom,
kao luna nabrekla nad površinom oceana koji umiru.
I još ima neotvorenih strana i tajanstvenosti u pogledima,
kao da nismo oboje poraženi u tom malom ratu ljubavi
između dvije tuge..

Željko Krznarić

[Bisernica]

Samoća


Sve dok si strasna i bludna,
ma luda gadna i čudna,
sa telom starim i sedim,
il' pupovima zavejanim
belim:
ja te grlim osmehom bledim
i branim.

Ja te žalim
ruke mi drhte, k'o suve grane,
sa kojih neko jabuke pobra.
Ja ih pružam
klecajući ulicama malim
tebi,prošla u svili il' krpi
za san si dobra.

Samo kad me prošlosti sećaš,
i nesto novo i bolje obećaš,rajske mi tajne nepoznate kažeš:
da hoćeš k'o sestra bratu
da mi pomažeš....

Na mom se licu sve ugasi,
i đavo se javi u jednoj grimasi,
što se smeje i gadi.

Miloš Crnjanski

[Maslačak]

Pjesma

Koji smo danas dan
Mi smo svi dani
Prijateljice moja
Mi smo čitav život
Ljubavi moja
Mi se volimo i mi živimo
A ne znamo što je to život
I ne znamo što je to dan
I ne znamo što je to ljubav

Jacques Prevert

[Maslačak]

Bog mi je svjedok

Koračala si za
mojim stopama u
snjegu
tražeći smrznutim rukama
toplinu
u mojim prstima.
Vjetar je zanio
tragove
neistine i laži.
Bog mi je svjedok

Sve je ovo, gospodo,
lažna priča,
rekla si
bez trunka grižnje
savjesti.
Bol odzvanja
očajem.
Bog mi je svjedok

Sumoran trg.
Krupne pahuljice
u tvojim očima.
Poneki usnuli
prolaznik.
Stih umrlog
pjesnika
ispisan na spomeniku
poginulog komarca
dok eho moje
istine
razdire ponoć.
Bog mi je svjedok

Grad bez sladoleda,
taksista bez
taksimetra,
vino bez mirisa
kupinovog vina.
Gdje si zalutala
ljubavi?
A ja,
ja sam ostao
tu negdje, isti.
Bog mi je svjedok

Volio sam te u
ponoć
dok si spavala
sneguljičinim snom,
gledao i milovao
do jutra.
Bog mi je svjedok

Izmicali su pejzaži
djetinjstva,
prve mladosti
napaćene
zatrovanim meduzama.
I jednom,
i ponovo
oni su govorili,
treća je sreća
povjerovao sam.
Bog mi je svjedok

Htjela si da ti budem
ljubavnik,
prokleti nogoljubac
za trenutke
razonode.
Pristao sam i na to.
Bog mi je svjedok

Gurnula si me
nogom,
kao pseto lutalicu
što gladno skapava
ispred tuđeg
praga.


A ja,
ja sam te
volio
djetinje, iskreno.
Volio sam te
najsretnije, nježno.
Danas,
danas te volim
najnesretnije, tužno.
Bog mi je svjedok


Romualdo Miralles

[NikolicJ]

Mozda

Mozda smo I mi mogli imati sve
Nezne uzdahe,skrivene poglede,ljubavne dodire
Al ljubav putuje, od nas daleko je
Ma mozda smo I mi mogli imati sve
I prosle godine I vreme buduce
Ali kasno je za sve kasno je

Daj ne porici da voleli smo se
Da nekada davno delili smo sne
Jer prosle godine ni vreme buduce
Nece izbrisati tragove, nase tragove…
A mozda smo I mi mogli imati sve
Ali ipak kasno je, za sve kasno je!!!

Ref:Al ti opet tu si
Dolazis polako trazis me u snu
Pruzas mi ruke svoje
Govoris mi milo moje
Al iz svakog sna prevaren se budim
I umesto tebe jastuk grlim I ljubim… zauvek!!!

[Maslačak]

Pesma za nas dvoje

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.
Pijana kiša šiba i mlati,
vrbama vetar čupa kosu.
Kuda ću?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?
Il je već bilo?
Trebao korak?
Možda je sasvim do mene došla.
Al' ja,
u krčmu svratio gorak,
a ona
ne znajući-prošla.

Miroslav Mika Antić

[Maslačak]

Danas

Danas bih mogao…
voljeti te kao jučer,
kao sutra,
kao svaki dan.
Danas bih mogao..
otići daleko…puno dalje
no što je vrijeme,
puno dalje no što oči dosežu.
Danas bih mogao
pružiti ruku
niz križaljku zbunjenog
srca
i dotaći zlatnu ribicu za sreću.
Danas bih napokon mogao
probuditi se sretan
kad sam već tebe sanjao
i tvoje usne snom ljubio!
Sve bih danas mogao
jer danas je dobar dan :
za herojski život običnog tempa,
za ljubav i poneki poljubac
što ga tamo daleko
na tvoje čelo
smješta povjetarac
ušuljavši se izmeđ´ zavjesa
nošen mojom željom…
i srebrnom trakom mjeseca

Jorge Luis Borges

[Bisernica]

Prisutan kao svjetlost bez glasa


Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.


Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.


Enes Kišević

[Bisernica]

Iz Indije

Lepota ove hlajdane planine,
sene zelenog kestenova granja,
ovi potoci blagog oticanja
gde svaka žalost nestane i mine.

Mukli šum mora u tom stranom kraju,
pocinak sunca kad za gore pada,
skupljanje u tor i poslednjih stada,
borba oblaka u nebeskom sjaju.

I sve od ove prirode bogate,
što nam je tako raznoliko dano,
sve me to muci kad nisam uza te.

Bez tebe sve me vrijedja i ranjava,
bez tebe tu me mori neprestano
uz mnogu radost mnogi jad i strava.


Luj De Kami

[Bisernica]

Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.

U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom


Bodler

[Bisernica]

Tijelo žene

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.


Zvonimir Golob

[Bisernica]

Kad dohvati dragana vrč u ruku, idoli se smjesta, svi povuku.
Plačem pred nogama njenim, hoće li primit' moju ruku?
Poput ribe sam u moru, možda me draga ulovi u mrežu!
Tko vidje joj oko reče: stražar gdje je, da ulovi p’janu?
’Ko Hafizu nek’ zaigra mu srce, tko dobije vina vječita čašu.

Hafiz

[Bisernica]

Kose raščupane, smijući se, opijena, halje raskopčane,
pjevajući, bocom u ruci,narcis-okom zavodeći,
tužne riječi mrmljajući, sinoć, oko ponoći, do ležaja moga dođe.
Na uho mi tužno šapne: "Da li spavaš, ljubavi moja?"
Kad' zaljubljenom daju takvo noćno vino, ako u njem' ne uživa,
ljubavi je izdajica.
Idi Zahide ! Ne prigovaraj pijancima, jer nam Dana Postanka,
drugo nije dano ništa.
Što god nam je On točio, ispili smo, bilo da je vino rajsko, bilo zemaljsko.
Osmijeh čaše vina i raščupan uvojak drage,
kajanja su mnogih, pa i Hafizova ismijali!

Hafiz

[Bisernica]

Sve o Ljubavi naučili smo -
Azbuka – Riječi – Prva Glava -
Potom golema Knjiga – potom -
Otkrovenje se – okončava -
Ali Neznanje u očima
Jedno smo Drugom opazili -
Božanstvenije no Djetinje -
Jedno smo drugom Dijete bili -
Dok smo kušali objasniti
Što Nijedno neće pojmiti -
Vaj, ta Mudrost je pregolema -
A Istina je – od sto niti!

Emili Dikinson

[Bisernica]

Polje

Večer polako umire
ko što se skromno ognjište gasi.

Gore, na brdima,
pokoja iskra ostaje.

A ovo slomljeno stablo na belome putu
tjeskobom suze izaziva.

Dvije grane na ranjenom deblu, po jedan
list, suh i crn, na svakoj grani.

Plačeš? … Među topolama zlatnim,
daleko, sena te ljubavi čeka.

Antonio Machado

[Bisernica]

Voljena

Voljena, lahor mi šapće
o tvojoj haljini bijeloj…
Oči te neće vidjeti,
srce te moje čeka!

Ujutro mi je vjetar
donio ime tvoje,
a jeku tvojih koraka
gora stalno ponavlja…
Oči te neće vidjeti
srce te moje čeka!

U zvonicima tamnim
žalosna zvona zvone…
Oči te neće vidjeti,
srce te moje èeka!

Po udarcima čekića
crni lijes naslućujem,
a mjesto tvoga groba
po udarcima lopate…
Oči te neće vidjeti,
srce te moje čeka!


Antonio Machado

[Bisernica]

Ja znadoh oči

Ja znadoh oči- o te oči!
Kako ih ljubljah, sam bog zna!
Od njenih čarnih, strasnih noći
Ne mogoh otkinut dušu ja.
U ponorima tog pogleda,
što život do dna razotkriva,
Takav se u njem bol ogleda,
Takva dubina strasti skriva!
U trepavici sjeni tada
Disaše tužan i čudesan,
On sav umoran, k’o naslada,
I, kao patnja, sav udesan.
I nijednom se to ne zbude
U trenucima divnim onim
Da me susretom ne uzbude
I da bez suza u njih ronim.


Fjodor Ivanovič Tjutčev

[Bisernica]

Dušo moja

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.

Zvonimir Golob

[Bisernica]

Voleo bih....

da si šapat vetra,da me dražiš tvojim dahom,
kad poželis da me nosiš
u daljine,jednim mahom
...Da si Sunca zrak,da si tu - da je svetlo,
kad te nema da je mrak,
Da te vidim,da si pored,
i priznam da postojiš.
Da te osetim bar jednom
i pustim da me osvojiš..
Da si živa,topla,meka daha koji stvara
vulkan osećaja,
smešten u tvom srcu,...u tvojoj duši..
Voleo bih da te milujem..
pogledom..
rečima..
dahom..
voleo bih..
da tvoj pogled otapa led i čemer koji steže moju dušu..

Halil Gibran