kvince za zaljenje su ako se plase neke gadure koja ce da im srusi auto i stan i njih same ...usput .
Ciji potpis?
Brkate osećaj materijalne stabilnosti sa osećajem straha od gubitka iste... može taj neko da nema ništa, a da pati od sličnih fobija. Već će naći čega će se plašiti, a da to ne budu ni kola, ni kuća.
pitao mene jedan kolega pre ravno 10 godina kako izlazim(o) na kraj, s obzirom da imamo samo jednu stalnu platu, dvoje dece, a on kao planira da se ženi i da ima decu, ali mu to dođe veliki trošak...
rekoh mu tada, bili smo na večeri, da se snalazimo nekako. on je spustio escajg i pitao, doslovce, ovako: ''a šta to znači snaći se?''
evo ga sad, ima 57 godina, žena ima 49 (oženio se s njom pre 10 godina) i nemaju decu....pokušavali su svašta i - ne ide.
imaju 2 stana, džip, uspešne karijere, imali su jednog petla za ljubimca 10 godina (valjda im je zamenjivao dete, šta znam)....koji je, na žalost, krepao u sredu.
i sad, pitam se ja - šta su čekali tolike godine?
čega su se bojali?
da će stati život ako novi život dođe na svet?
ne znam. ne mogu da osuđujem, samo mi je žao ako je neko dobar, ali loše računa....missim, loše računa na svoju štetu.
где си пошла с крмељиве очи
Pa ako je neko sposoban da u relativno kratkom periodu stvori sve uslove za zivot zalosno je da mu se u isti onako naivno uvuce neka "gadura" i unisti ga. Meni nelogicno da se tako nesto dogadja toliko cesto da se sve veci broj "mladih " zbog toga odrice porodice .
Ciji potpis?
Pa i ja sam sto puta rekla... da sam planirala i razmišljala da li ću se udavati i imati decu, plašim se da bih se teško odlučila na tako nešto, naročito za decu. Dobro je ispalo što nisam mnogo razmišljala u tom trenutku i sada mi je drago zbog toga.
Ali, realno, što više vagaš, to je više razloga protiv.
Što se tiče ove priče, ne kontam... prvo nisu hteli, a posle nisu mogli?
da, nisu mogli i ne mogu....ona je sad već u nemogućim godinama....prošla je sve hormonske terpaije i ništa.
ne hteti dete u 39, povlači da ga verovatno nećeš moći ni imati kasnije.
stvarno mi je žao.
što ti kažeš - i moje su se rodile u najgore vreme, kad je u radnjama bilo samo makarona i alkoholnog sirćeta....pa, šta im fali sad?
ništa bre...lepe kao lutke. i pametne.
где си пошла с крмељиве очи
Па овако то некако иде.
Млади чекају док нешто не створе.
И мислим да је то поприлично наметнуто од стране друштва.
Ондак стигну године кад они више не знају шта желе.
Испунили су циљ али су очигледно негде изгубили себе.
И зато кажем млади се тешко одлучују, а кад стигну у неке године – још теже.
Да ли су људи постали превише саможиви?
Да ли се модеран, европски начин размишљања увукао овде кад му још време није?
Или је нешто треће...
А питам се, јер превише често наилазим баш на овакве људе...
Мудрост се састоји у томе да се баци у море што мањи део товара да би брод пловио лако.
ne razumem, kako može kod nekog sposobnog da se uvuče gadura? ako je sposoban, kako ne prepozna gaduru?
где си пошла с крмељиве очи
Ja ipak mislim da je strah u pitanju... i očajnička potreba za neke sigurnosti.
Naravno, s godinama metastazira na sve segmente života.
Takvi što čekaju... jednoga dana će čekati da umru i prestraviće se od pomisli da to što su tokom celog života sticali ne mogu da ponesu sa sobom u grob... I teško da će se osvrnuti na činjenicu da su na tom putu odricanja ostavili ono najvrednije.