U Pompeji se srusila KUCA GLADIJATORA

[Пркос]

Jedna od najvećih atrakcija drevnog grada Pompeje Kuća gladijatora stara oko 2 000 godina srušila se juče, što je otvorilo novu debatu o tome da li vlada čini dovoljno da sačuva nacionalno blago Italije.

Od čuvene Kamene kuće gladijatora površine 80 metara kvadratnih, u Ulici obilja, jednoj od glavnih ulica ovog grada, ostale su samo ruševina. Kuća se srušila u svitanje u vrijeme kada nije bilo posjetilaca.

U ovoj građevini, koja je bila kasarna ili vježbaonica gladijatora, na zidovima su bili ispisani grafiti u kojima se gladijatori hvale uspjesima u borbama, ali i u ljubavi. Poznata je i po zidnom slikarstvu sa vojnom tematikom.

Vjeruje se da su se gladijatori okupljali u ovoj kući, kao u nekoj vrsti kluba gdje su i vježbali i odakle su odlazili u obližnju arenu odnosno amfiteatar.

Kuća je bila zatvorena za posjetioce, ali je bila vidljiva sa ulice. Ona je bila oštećena tokom bombardovanja u Drugom svjetskom ratu, a obnovljena je krajem 40-tih. Vjeruje se da su obilne kiše krive za pad kuće.

Nekada živ i prometan grad Pompeja uništena je u velikoj erupciji vulkana Vezuv 79. godine nove ere. Grad je djelomično otvoren za javnost i svake godine privlači oko 2,5 miliona turista.

Roberto Keki, zvaničnik u Ministarstvu kulture, rekao je da se nakon prvih analiza može reći da su sačuvani dijelovi freski na donjim zidovima građevine.

Vlada Italije je u julu 2008. godine proglasila "vanredno stanje" za Pompeju zbog "propadanja" ovog drevnog grada, upozoravajući da je hitno potrebna intervencija. Tokom vanrednog stanja koje je trajalo godinu dana prikupljena su sredstva i primjenjene specijalne mjere, ali kritičari kažu da je cijeli proces loše rukovođen.

Prema riječima Kekija ovaj najnoviji događaj samo potvrđuje da je za Pompeju potreban stalan nadzor i da se ne može rukovoditi mjerama ad hok.

Arheolozi i istoričari umjetnosti stalno ukazuju da su veliki problem nedostatak finansija, loše rukovođenje, bacanje otpada i pljačke. Za turiste problem predstavljaju lažni turistički vodiči i vlasnici parkinga, kao i psi lutalice.

Arheolozi su iskopali oko dvije trećine grada, odnosno površinu od 66 hektara. Prva ozbiljna iskopavanja počela su prije 260 godina. U ovom drevnom gradu živjelo je oko 13 000 ljudi.



izvorRTRS / fena / D.M.)

[Sale]

e evo i ja da rečem koju o toj ponpeji. ovo sam piso jednoj drugarici. čini mi sam da sam i malojvelikoj malko šire opričavo o tem lokalitetu no ne nađoh u historiji.

ako nije u skladu sa temom il je mor bit spam il uvredljivo, molim da se ubriše. nema ljutim.

e sinoć je na nekom od onih naučnih kanala bila emisija o pompeji.

to je jedno od najnajnaj mesta koja sam u životu video.
nisam mogao ni da pretpostavim da to tako izgleda.
ma počevši od veličine sačuvanog grada, kuća, ostalih objekata, ulica, umetnosti...
tumarao sam onim ulicama kao ošinut, zavirivao gdegod... i nigde da nađem zamerku.
čvrsto stojim iza toga da su tada ljudi bolje živeli nego danas. nisu imali struju, telefon i internet, ali koji će im... svaka od onih kuća je bila bolja od rupa u kojima danas živimo.

ovo im je kujna. obično je to bila prva prostorija u koju se ulazi sa ulice. dalje prolazi vode u ostale prostorije, po pravilu obavezno kupatilo, pa pozadi u oslikanim zidovima ograđeno dvorištance, gde se neretko nalazi bazen:



evo još jedne kujne koja nam je poslužila kao šankić:



a ovo je nešto što bih nazvao kupatilom, prostorija u okviru kuće sa ''kadom'':



ulice su planski pravljene, uglavnom prave pravilnu mrežu, popločane su, imaju nagib da njime otiče voda, imaju trotoare, a imaju i pešačke prelaze.
možda se u pozadini fotografije može videti jedan od tih pešačkih prelaza koji su napravljeni od kamenih blokova otprilike kao današnje ''zebre'', pa su kolski točkovi mogli da prolaze između dva kamena:



inače imali su sve po redu što se podrazumeva za jedan grad te veličine - hram ovoga, hram onoga, koloseum, gimnazijum, trg jedan, trg drugi, amfiteatar... ovo je amfiteatar:
e i ja svašta bezveze objašnjavam... pa normalno da je amfiteatar. nije bazen.



a ono iza mene je planina koja je napravila sav taj belaj:



ovo su posledice belaja. ne mogu ti opisati osećaj koji čovek ima dok gleda ta lica, zagrljene ljude, decu i majke... te neću ni pokušavati da objasnim.



a evo tu su i neke amfore. ono u staklenoj vitrini je cuko:



ih, mogao bih do sutra da pokušavam da objasnim kakav je utisak sve ostavilo na mene. ali da ne gnjavim...