Putopisi i putopisci

[DaDole]

19. Dvije ekstra riječi: Polarni medvjedi.

[DaDole]

20. Nacionalno piće je „Aquavit“

Bazirano je na krompiru koji je začinjen biljem. Vrlo je moćan.

21. Možete skijati tokom ljeta

Ski centar „Stryn Summer“ otvara se u maju i pruža usluge skijanja tokom jula ili čak sredine avgusta zavisno od vremenskih uslova. Ako vam se skija tokom ljeta znate gdje da idete.

22. Aalesund je prelijep tokom dana..

23. I noći.

[DaDole]

24. Vožnja trajektom kroz Geirangerfjord oduzima dah.

25. Na kraju, Norveška ima oko 50.000 ostrva i obalu koja se proteže na više od 51.600 milja.

[DaDole]

Najljepše skrivene plaže Europe


Es Trenc, Mallorca
Uz živu koja u termometru često dosegne brojku od 40 stupnjeva nije ni čudno što ljudi iz svih krajeva svijeta hrle na otok Mallorcu. Ako vas put ponese ovdje naš savjet je da ne idete nigdje drugdje nego na plažu Es Trenc. Do nje ne možete stići automobilom, ali vjerujte - definitivno će vam se isplatiti. Prirodna obala zaštićena je od gradnje, a dva kilometra bijelih pješčanih plaža nježno se ljube s morem. Svi koji će poželjeti hlad moći će ga naći u borovoj šumi gdje su se nekad skrivali krijumčari.

[DaDole]

Fromentera, Ibiza
Zapadni Mediteran krije mnoge ljepote, a jedna od njih definitivno je otok Fromentera. Ovaj otok često nazivaju malom sestrom otoka Ibize. Fromentera je savršeno mjesto za opuštanje, ali i pravo mjesto za one koji traže malo žešću zabavu. Svakako preporučujemo posjetiti crvenu plažu Cala Saona koja je raj za ronioce. A ako vam dosadi izležavanje na plaži uvijek se možete uputiti brodicom na vožnju oko otoka.

[DaDole]

Arrifana, Potrugal
Tijekom godina valovi Atlantika su načinili prekrasne, duboko skrivene uvale u liticama Algarvea, i stvorili neke od najljepših plaža u Europi. Arrifana je relativno mala, svega pola kilometara, ali je raj za surfere. Ako ste surfer svakako vam preporučamo posjetiti uvale na sjevernom djelu. Više vas interesira miran odmor? Ne brinite, tu su i ostaci Maurskih ruševina te mali restorani koji poslužuju svježe ulovljene i pripremljene morske specijalitete.
Calanques, Provansa
Francuska rivijera poznata je po tome što uvijek možete naletjeti na nekog slavnog kako odmara na jahti upijajući mediteransko sunce, posebice u blizini Cannesa. No ako želite izbjeći sav taj glamur i blještavilo, između Marseilla i Cassisa proteže se pet kilometara duga obala koja mami svojom ljepotom. Ispod strmih litica nalaze se prekrasne plaže koje pucaju od života. Prepune ptica i s preko 900 autohtonih biljnih vrsta - ove uvale prava su riznica života.
Vouligmeni to Sounio, Atena
Nismo mogli izdvojiti samo jednu od mnogih prelijepih plaža koje okružuju Atenu pa smo izdvojili cijelu obalu gdje ćete pronaći bezbroj skrivenih uvala na kojima ćete moći upijati grčko sunce. Samo sat vožnje zapadnije od Vouligmenija nalazi se prekrasna plaža Thymari. Rasplivajte se u savršeno mirnom moru, a zatim okrijepite se u jednom od mnogih restorana koji se nalaze duž obale.

[DaDole]

El Saler, Valencia
El Saler se sa svojih 1,5 kilometara pješčanih dina nalazi u nationalnom parku Albufera. Uvučene plaže skrivene su od zapadnih vjetrova koji ovdje konstantno pušu, i savršene su za dobivanje boje. Vjetrovi koji ovdje pušu nazivaju se Garbi i idealni su za surfere. Svi željni rekreacije mogu se upustiti na predivnu vožnju biciklom diljem deset kilometara duge staze. Usput se možete odmoriti kraj slatkovodnog jezera okruženog borovom šumom.
Pinarello, Korzika
S dva kilometra bijelih pješčanih plaža koje oplakuju valovi Pinarello na Korzici je jedno od onih mjesta s kojeg jednostavno ne želite otići. Plaža je okružena prekrasnom borovom šumom koja joj daje poseban miris. Na plaži se nalazi šest restorana u kojima možete uživati u svježe pripremljenim ribljim specijalitetima i sve to s pogledom na prekrasno tirkizno more.

Otok Vis, Hrvatska
Po mnogima su hrvatske plaže najljepše u Europi, ali otok Vis definitivno ima neke od najljepših skrivenih uvala u Europi. Otok Vis je bio vojni otok zatvoren za javnost. Sve do 1989. godine na njemu se nije ništa gradilo osim vojnih kompleksa, te je tek tada otvoren za posjetitelje. Na Visu ima mnogo skrivenih uvala za upijanje sunca i ispijanje vina, ali definitivno najljepša od svih je plaža Stončica koja je okružena predivnom Mediteranskom šumom. A ako ćete imati malo sreće, možete se i okupati u društvu delfina.
Kelebekler Vadisi, Turska
U prijevodu dolina leptira do koje se može doći brodom, ili pješice po strmoj stazi. Ova uvala jedna je od najbolje čuvanih turskih tajni. Ime je dobila po tome što ju nastanjuje čak 60 vrsta rijetkih leptira koji su donedavno bili njeni jedini stanovnici. Ako ste jedan od onih koji više vole istraživati prirodu nego se kupati i sunčati - ova uvala je pravo mjesto za vas. A kad se umorite od istraživanja možete se kratko brčnuti u azurnom moru, ili ispod dva mala vodopada.
Kynance Cove, Cornwall
Teško da bi vas netko mogao uvjeriti da na britanskom otoku postoji plaža koja uvelike podsjeća na karipske plaže, ali to je u potpunosti istina. Cornwall je bogat preljepim plažama koje su okružene zelenilom, no ona koja se posebno ističe je plaža Kynance Cove. Smještena na južnom dijelu U.K. na poluotoku Lizard, ovo područje je proglašeno područjem od iznimne prirodne ljepote. Zlatne pješčane plaže okružene su predivnim zelenilom, bistrim plavetnilom i s puno špilja za istraživanje. Ovo je mjesto na kojem ćete se jednostavno stopiti s prirodom.

[DaDole]

Sokotra - otok koji kao da nije s našeg Planeta

Začudili bi se, no naša Zemlja, iako izgleda kao da je već cijela otkrivena, još uvijek skriva tajna mjesta koje svakog putnika zaustave na tren kako bi se divio tim "vanzemaljskim" kreacijama. Koraljni atoli, Galapagos, Island, Sokotra... Da, Sokotra, taj botanički vrt neke potpuno druge vrste

[DaDole]

Iako zvuči čudno, ovaj otok je odsječen od ostatka svijeta posljednjih 6-7 milijuna godina. Baš poput Galapagosa, Sokotra je s još tri susjedna otoka dom preko 700 veoma rijetkih biljnih vrsta, od kojih je čak više od jedne trećine endemskih.

[DaDole]

Klima je oštra, suha i vruća, no usprkos tome na otoku rastu predivne biljke. Otok je smješten u Indijskom oceanu 250 kilometara od obale Somalije i 340 kilometara od Jemena. Vrvi predivnim pješčanim plažama ispod kojih se nalaze bogati sustav spilja (sedam kilometara u duljinu), a planine se uzdižu do 1525 metara nadmorske visine.

[DaDole]

Jedna od najzanimljivijih stvari na otoku je svakako biljni život od kojeg se izdvaja Dracena cinnibaris ili "Dragon's Blood Tree", biljka poznata po svojim ljekovitim svojstvima. Navodno liječi apsolutno sve, a sam pogled na nju djeluje totalno smirujuće. Krošnja drveta je gotovo savršen geometrijski oblik, a s blijedo-crvenkastom korom i zelenim listovima zaista izgleda onozemaljski. Još jedna biljka će vam skrenuti pozornost na sebe, a to je Pustinjska ruža (Adenium obesium) koja izgleda kao slon na kojem je naraslo cvijeće.



Sokotra - mjesto koje kao da nije s našeg Planeta (Foto: guliver/thinkstock.com)

Kretanje na otoku je podosta otežano jer otok gotovo i da nema cesta i puteva usprkos svojih 40.000 stanovnika. Jemenska vlada prvu je cestu izgradila tek prije dvije godine nakon dugih pregovora s UNESCO-m koji je ovaj otok svrstao na svjetsku listu zaštićene prirodne baštine. Postoji i problem s dobivanjem vize i samom dolasku do Sokotre, pa je bolje da uživamo u slikama. što i činimo... Ali jednoga dana...

[DaDole]

Sokotra - mjesto koje kao da nije s našeg Planeta

[DaDole]

Australija je obećana zemlja već pedeset godine, mnogi od nas imaju rođake down under, neki su se čak i uputili tamo turistički, toplo je, bogato, imaju rude, nemaju ratove... Jedna od onih koji su se zaljubili u Australiju je i naš bloger Shelly, koji nam oduševljeno piše o ovom malom, ali divnom kontinentu..

[DaDole]

Najčešća tvrdnja, koju čujem pričajući o Australiji je – daleko je. Onda uvidim da je dobro što nemam dvoja usta, jer bi u kakofoniji jedna govorila, kako smo mi zapravo daleko, a druga kako je to na svu sreću tako.

[DaDole]

Druga po učestalosti replika na moje dojmove o Australiji je – mora postojati i tamna strana..
Žali nam se tako poznanica – poslije ratova Balkana kao izbjeglica – domaćica došla u Australiju, kako eto, pas mater, diktature, policijska država, šikanira joj sinčića. Sinčić, u ranim dvadesetima, bez dana staža ali zato na socijalnoj pomoći, koju produžava periodičnim potvrdicama o nekom novom školovanju. Sinčić, tako, ponovljeno pijan prebrzo vozio. Pa ubava majka – naučivši od dolaska engleski i radeći solidan posao - morala podići kredit, kako bi platila odvjetnika i novčanu kaznu, kojom je njezinom ubavom jedincu zamijenjen all inclusive boravak u pržunu. Te je, nastavlja ona kukati o tamno strani Australije, morala o svom trošku od države unajmiti Dräger za kontrolu alkohola u dahu (parsto dolara), i o svom ga trošku dati instalirati u auto (parsto dolara). Sinčić, naime, ima love za auto i dva svoja borbena psa, ali ne i za ugradnju i najam Drägera, a sve to su uvjeti, kako bi smio voziti i dalje. I na koncu majka zaključi, eto, takvi su oni prema nama!
Onda je prešla na priču, kako joj se ne isplati raditi pet dana u tjednu, nego radije odmara, ali zato uglavnom radi vikendima, a posebno praznicima, koji „padaju“ na vikend, jer tada ubere duplu i višu satnicu. Naravno, ako sinčić nakon tri pive po deset dolara nije imao tri i pol dolara za vlak do kuće, majčica će morati „pljunuti“ par stotina dolara kazne za švercanje. Ništa „Naši i vaši“, ništa „ali samo sam...“

Opuštenijima među nama, osim oceanskih valova posve neprikladnih za picigin ili opušteno rasplivavanje leđne muskulature, loša strana su i roštilji u parkovima. Parkova je u Melbourneu i u cijeloj Victoriji mnogo; trava je nježna, neugažena, čista, iako u gotovo svim parkovima deseci ljudi sjede i leže po travi, igraju nogomet, šetaju pse. I dakle, u skoro svim tim parkovima postavljene su sjenice sa po nekoliko besplatnih roštilja. Kupiš ribu ili meso, odeš u park, poroštiljaš, očistiš iza sebe. Gotovo. Loše je naravno, što je roštilj električni, jer – znaju svi Balkanci – nema do ugljenog žara, do plavičastog dima. Pogotovo je loše, što ne postoje tako mali janjci, za tako male roštilje. A rigorozni Australci ne daju zapaliti lomaču usred parka, pa ni radi kremiranja hrta, oliti pečenja Janka...
Naravno, djeci je u parku i na plaži grozne Australije dosadno i zato, jer nema čikova, koje bi mogli skupljati. A što je rukohvat lijepog našeg morskog pijeska bez sedam čikova „Croatie“ ili barem „Drine“!
(Možda čikova po plažama nema, jer od obalne ceste „na niže“ nema gradnje, nema oziđanih molića i moletina, nema dvokatnih zidanih brvnara za čamce; nema – ničega. Pa ni građevinaca, koji u dalj pljuckaju opuške.)
Da je australska policija vrlo zastrašujuća, osobno sam iskusio.

[DaDole]

Stojeći ničim izazvan na stanici gradskog vlaka, polako, nonšalantno mi priđu krupna cura indijskog izgleda i kukuruzni dvometraš; oboje u uniformama, lisičine, motorolice, sve će-će. Uz smješak mi priđu. Da imam li malo vremena. Da jesam li Australac, da gdje živim, da kako mi se sviđa. Pa – da razbiju ritam i kako bi me zbunili, znam jer sam vispreni Balkanac i ne bu mene ni'ko jebal, ku' i pi' i Dinamo – konstatiraju nešto o relativno hladnom početku ljeta; gotovo da se međusobno zapričaju. Pa opet krenu na mene, da kakav je to fotoaparat. Da jesam li njime zadovoljan. Ona priča, kako ultrazoom ima osjetljiv mehanizam objektiva. Pita, kakvo je moje iskustvo. Slutim, sad će me uhapsit'. Uniformirani dvometraš sa rukom na oružju se uplete sa neodgovorivim pitanjem – Canon ili Nikon.


Gotovo da sam prečuo zvono rampe kraj stanice. Minutu kasnije, opaka australska policija sa žaljenjem konstatira da me nisu stigli pitati o turističkim destinacijama u Hrvatskoj, jer su puno slušali o nama. Ispraćaju me do vrata vlaka, rukujemo se, dovikuju da nam žele ugodan boravak. Opako.

[DaDole]

Gadni su i sami Australci, pri čemu je uz stotinjak nacija teško definirati Australce. Ali gadni su. Australski bratić skoro mi je nježnim udarcem odvalio podlakticu, kad sam krenuo tražiti u džepu kovanicu za zapuštenog lika, koji je sa psom sjedio uz neki rukom ispisani karton.
Ne, veli moj bratić; nije moguće nemati dom, nemati za hranu i osnovne potrebe u Australiji; tu nešto ne valja.
Osim agresivne policije i bešćutnosti građana, Australci imaju i drugih problema. Recimo, dok pošteni Europljanin strahuje od gubitka posla i dobar dio vremena i zdravlja podređuje toj tragediji, Australci slegnu ramenima i vele – pa što; u roku od mjesec dana imat ću drugi posao!
Osim takve indolentnosti, primijetio sam i nebrigu za osobe treće životne dobi, pa i za adolescente. Obje grupe su uključene u društvene aktivnosti ili već ili još rade.
Koncept volontiranja je vrlo prisutan, bilo da srednjoškolci preuzmu ulogu konduktera u turističkom vlaku, bilo da penzioneri po info – punktovima turistima daju upute i letke, da voze besplatne turističke tramvaje ili slično.
Uglavnom, pubertetlije bez nadzora roditelja ulaze u radni svijet odraslih a starčad, umjesto da ćubi po domovima, priča strancima anegdote o gradu. Na više jezika. Besplatno. Lenjin bi se u grobu okretao, da ga samo sahrane prethodno ...

[DaDole]

Cestovni promet u Australiji poseban je problem. Nama Europljanima tlak diže, što je gotovo nemoguće tokom par tisuća kilometara vožnje u autu (lijevom stranom, dakle) vidjeti ijednog vozača, koji se žuri po dijete u vrtić, po punicu, na sastanak.
Ne; ako je ograničenje brzine 110, svi žure maksimalno 110. Naravno, jer tako kilave, djelomično imaju i po pet, šest traka u jednom pravcu. Pravi ziheraši; paceri.
Nedostaje im i naša visprenost i petlja, bez straha se suočiti sa policijom, platiti po par stotina ili par tisuća „nečega“ i riskirati gubitak vozačke.
Kao što piše na jumbo – plakatima policije uz cestu: „Vozio si samo malo brže? IDIOTE!“ Klasična nacija pod čizmom diktata.
Tako isprepadani i indoktrinirani, ne blokiraju europskog vozača, koji je pogriješio, i ne izlaze iz auta sa pajserom, nego posve preskoče pokazivanje srednjeg prsta i formiranje majčinog spolovila usnama i uglavnom uz smješak rukom pokažu da ti prepuštaju prednost ili omogućavaju da kreneš, kamo si bio naumio.
Obzirom da pravilo kretanja lijevom stranom vrijedi i za pješake, isprepadani i bezmudi Australci neće ti se ispriječiti na putu (jer hodaš pogrešnom stranom); ili će se izmaknuti ili te posve obeshrabriti, izmičući se uz smješak i sveprisutno „no worries, mate“.
Najčešća tvrdnja, koju čujem pričajući o Australiji je – daleko je. Pomislim – „No worries... “ Tim bolje...

[DaDole]

Guam: Prelijepo ostrvo na koje nikad niste pomislili

[DaDole]

Zašto je uopšte ta bivša španska kolonija i najveće ostrvo u Mikroneziji tako slabo posjećeno? Iz Sjeverne Amerike ili Evrope samo je nekoliko avio-kompanija koje će vas odvesti na ovu američku teritoriju u Pacifiku. Put je jako dug i poprilično skup, ali to ćete ubrzo zaboraviti kad jednom stupite na ovo prekrasno ostrvo.

Prekrasne bijele plaže, kristalno plavi okean i fantastični hoteli nikad se ne zaboravljaju. Međutim, ono što svakako treba iskusiti je lokalna hrana i kultura