Putopisi i putopisci

[DaDole]

Iako sam stigla u Izrael skoro praznog kufera, vratila sam se puna darova. Uz kojekakve karakteristične religijske i antikne predmete koje sam našla po raznim tržnicama, ponijela sam i dva kamena, jedan iz Jeruzalema i jedan iz Nazareta. Stavila sam ih u kapelicu koja se nalazi u Istri ispred kuće moje none. Tako da, svaki puta kada dođem k njoj, prisjetim se tog svog lijepog „svetog" putovanja.

[DaDole]

VESELI PUTNIK

Šalković: "Najljepše su žene u Libanonu!"

[DaDole]

Koji su najbolji, ali baš ono NAJBOLJI, trenuci s ovog zadnjeg putovanja?
- Ronjenje s morskim psima u otvorenom moru pored Galapagosa. Iskrcavanje na Antarktik. Novi Zeland i uspon na mitski Mt.Doom (Mordor iz Gospodara prstenova). Sydney i sva fenomenalna zafrkancija s mojim prijateljem Davorom. Jakarta i ludi provod s prijateljem Mirom i njegovim društvom. Zalaz sunca na Filipinima. Razgledavanja polja kanabisa na Jamajci. Jurcanje vlakom po Japanu. Jedna lijena kava u Starbacksu uz pogled na Empire State Building obavijen snježnim oblakom. Nekoliko mutnih večeri, ili bolje reći jutara u Vegasu... Ma previše toga... nemamo toliko prostora.
Koliko sam shvatila, slijedi prodajna izložba tvojih fotki s putovanja, a prikupljena sredstva bit će darovana jednom djetetu željnom školovanja. Možeš li nam reći detalje te akcije?
- Ovih se dana počinjem baviti razradom akcije. Pronaći ću neku pametnu klinku/klinca koji bi se školovao/školovala, ali nema sredstava. Onda ću naprintati 100 fotografija iz 100 zemalja u kojima sam bio i napraviti izložbu. Fotografije ćemo prodavati po 100 kuna (neke će biti skuplje - pa nek' ih kupe kompanije). Skupit ćemo lovu, parkirati je djetetu na račun da ima. Izložba će biti otvorena u ponedjeljak, 4. travnja, u klubu Pepermint.

[DaDole]

Jamajka...

Kao ženu koja je vrlo komplicirana što se tiče pakiranja i priprema za putovanje (ono, večernje haljine, dnevne haljine, outfiti za „ako je hladno", outfiti za „ako je vruće", krema za sunce, krema protiv bora, štikle, čizme, japanke, sandale, depilacije, šamponi... : ))), stvarno me zanima koliko ti treba da se spakiraš za tromjesečno putovanje - što sve nosiš? Daj mi par savjeta da postanem praktičnija što se toga tiče ...
- Nosim jednu torbu u kojoj je odjeća koja može potrajati deset dana. Kada se uprlja, jednostavno je operem, to je bar lako, jer u svakom hostelu postoji perilica. Nema tu nikakvih fensi-šmensi odjevnih predmeta (a i inače nemam takve). U drugoj torbi nosim opremu - laptop, adaptere, fotoaparat, baterije, papirologiju... Od te druge torbe se ne odvajam. Nije to ništa puno niti teško. Vratio sam se sa 35 kila tereta samo zato što sam pred kraj nakupovao puno poklona za drage ljude. A i doteglio sam neko kamenje s Antarktika, neka bude za uspomenu.

[DaDole]

Jesu li putovanja za tebe onako malo kao droga - navučen si i to ti je najbolji osjećaj u životu, ali ipak bi možda mogao/trebao/želio prestati...? Ili možda ne?
- Totalna droga. Ali sada, kad sam skupio tih stotinu zemalja na sedam kontinenata, sada imam neki mir, spokoj... Nakon dobrih dvanaest godina, po prvi puta mi se ne ide nikuda, baš mi se sjedi doma. Nemam pojma koliko će potrajati.Često govoriš kako mora da si „vragu prodao dušu i kako te on osudio na prokletstvo koje kaže da ćeš svoj mir, ili barem njegove fragmente, pronalaziti samo ako ćeš putovati, i to na veoma nemiran način". To je ozbiljna izjava - nije lako dobiti dušu natrag od vraga, znaš? ; )
- Znam, ali je tako, i nema nazad, nema pomoći. A i tko zna, možda mi ju ipak vrati, s vragom se nikad ne zna.

Prelijepe plaže Barbadosa

[DaDole]

Uvijek se čini kao da se na tvojim putovanjima događaju samo fenomenalne stvari i dobiva se dojam kako je svijet doista jedno prekrasno mjesto. Znamo da nije tako, Shale, iako je ta djetinjasta nevina slika svijeta svima mila, pa nam malo reci i o onim lošim iskustvima koje si doživio? Sve ima svoje lice i naličje.
- Reći ću ti, a ti ćeš misliti da ti lažem. U 97 dana putovanja oko svijeta, nitko me nije ružno pogledao, niti mi išta loše učinio, niti sam s ikime ušao makar u najmanji konflikt. Ako imaš čisto srce i širok osmijeh, ljudi će ti se otvarati poput cvijeća. Možda bi sada zvučalo dobro da ti kažem kako me netko napao, pokušao opljačkati ili tako nešto... ali nije, i što da sada lažem.

Ok, nastavimo onda sa svim tim super stvarima koje postoje u svijetu - ide nekoliko blic pitanja - prvo - koja su najbolja mjesta na svijetu za izlaske i ludu zabavu?
- Najbolji klub u kojem sam bio je Sky Bar u Bejrutu, to mjesto tuče sva druga za dva koplja. Sjajni su klubovi u Washington Avenue-u u Miamiju, u njujorškom Chelsea-u. Ali dobra je zabava i u Bar Rougeu u Shangaiu, Sydney je carsko mjesto za izlaske. Dragonfly u Jakarti je pravo zezanje. Ma ima klubova koliko hoćeš, ali najvažnije je s kakvim si ljudima. Ako je ekipa dobra, onda se možeš zaglaviti na creske Lubenice, ono selo sa pet kuća, i provesti se kao nikada.

[DaDole]

Gdje se najbolje jede?
- Teško pitanje. Što se mene osobno tiče, najbolje se jede kod gospođe Šalković u Mikulićima, nedjeljom, oko dva popodne. To je najbolja klopa na svijetu. Ali ima nekih nacionalnih kuhinja koje me obaraju s nogu. Korejski roštilji, na primjer. Ili izvorni japanski sushi, mljac!

Gdje su najljepše žene (osim u Hrvatskoj, jer to se samo po sebi razumije)?
- U Libanonu.

Gdje ljudi imaju najviše stila?
- U Europi, tamo gore, malo sjevernije. U Skandinaviji, to su gospoda kakve nema nigdje. I u Japanu, što te cure sve stave na sebe - a opet im stoji savršeno. Znaju sve isfurati.

Gdje je najdosadnije?
- U Lihtenštajnu, tamo sam ostao dva sata. U Andori sam isto ostao par sati. Malta me ubila koliko je dosadna, isto kao i sjeverni Cipar, onaj odmetnuti.
Završimo s blic pitanjima - gdje su ljudi istinski najsretniji?
- Ne bi čovjek vjerovao, u Sowetu (kvart Johanesburga) - vidiš bosu, sirotu djecu koja jedva da imaju krov nad glavom, a opet su vječito nasmiješena. Iste stvari možeš vidjeti po favelama južne Amerike. Mi Hrvati nemamo pojma što je siromaštvo. Užasno mi je žao naših penzića i sakupljača boca, ali tek kad odeš u te zemlje trećeg svijeta vidiš što znači biti siromašan... U Jakarti vidiš kvartove u kojima pola milijuna ljudi živi u kartonskim kutijama. Peru se kada pada kiša, a tada i piju vodu, jedu svake prijestupne..., a opet - smiju se i plešu.

[DaDole]

Groblje uz more u San Juanu, Portoriko

[DaDole]

A jel' se zaljubljuješ na putovanjima? Imaš li kao Corto Maltese u svakoj luci ženu koja vene za tobom?
- Romansa se dogodila samo jednom u ovih dvanaest godina, što znači da je to bila iznimka. Ne putujem da bih lovio komade. Naravno da se dogodi neka brzinska varijanta, ali to nije bit putovanja. Nije to razlog.

Imam dojam da se groziš uobičajenih životnih scenarija - ured, žena, djeca, obiteljske obveze, skijanje, ljetovanje... Vidiš li se ikada u takvoj kombinaciji?
- Nikad ne reci nikad. Tko zna, možda ću za koju godinu ljetovati na Krku, skijati u Schladmingu, i to će mi biti super. Sumnjam, ali nikad ne reci nikad.

[DaDole]

Transsibirska putovanja: Rusija...
...stojite na kolodvoru Moskva Jaroslavskaja i na displeju vidite odredište vlaka u koji se trebate ukrcati - Peking - obuzme vas sasvim poseban osjećaj. U trenutku postanete svjesni veličine Rusije...

[DaDole]

O putovanju Transsibirskom željeznicom razmišljamo dugo - privukla nas je upravo dužina putovanja. Od kraja do kraja - od Moskve do Vladivostoka put vlakom traje 7 dana - iz Moskve se kreće navečer, a u Vladivostok se stiže sedmi dan u zoru.
Ipak, Vladivostok nas nije pretjerano privlačio - pa smo odlučili da nas Transsibirska željeznica odvede negdje drugdje, i izbor je pao na Mongoliju.
Odlučili smo da put prekidamo i da vidimo gradove usput - to je značilo mnogo planiranja, no rezultat je na kraju bio odličan!
Prije putovanja čuli smo mnogo glasina: prema njima s Transsibirske smo se željeznice morali vratiti barem s jednim parom bubrega manje, bez rožnica, dijela koštane srži, naravno goli i bosi. Prirodno - sve zahvate na vašem tijelu na Transsibirskoj željeznici izvode bez narkoze - osim ako u narkozu ne uračunavate određene količine votke.

[DaDole]

Moskva

Putovanje je počelo avionom - letjeli smo iz Zagreba u Moskvu; nakon vožnje od aerodroma do hostela, otišli smo na Crveni trg. Prošlo je pola tri ujutro, i fotografiramo crkvu Vasilija Blaženog. Trg je pust i još jedna predrasuda pada u vodu! Nije točno (iako na to upozoravaju u svim vodičima) da ruska policija terorizira turiste: policajci koji čuvaju Kremlj zaista nisu zainteresirani za nas.

Idući dan - petak 31. srpnja obilazimo Moskvu, velik dio dana smo proveli u modernom dijelu Tretjakovske galerije (smještena je na desnoj obali rijeke Moskve, u blizini Gorkij parka).

[DaDole]

Nižnij Novgorod

Noćnim se vlakom broj 020, kojem je odredište Peking, vozimo u Nižnij Novgorod. Stižemo u subotu u zoru. Grad smješten na ušću Oke u Volgu je sablasno pust, no na svakom autobusnom stajalištu vidimo ostatke noćašnjeg uživanja u alkoholu. Nižnij Novgorod ima oko milijun i 300 000 stanovnika i željeznicom je od Moskve udaljen 441 kilometar. Za relacije Transsibirske željeznice, Nižnij Novgorod je zaista vrlo blizu Moskvi!

Makarevo

Za razgledavanje Nižnijeg Novgoroda zaista nemamo nikakav plan - samostan Blagovijesti, sagrađen u 13. stoljeću i najljepši u gradu je nažalost zatvoren za posjete. Odluka je pala da odemo na izlet u 60 kilometara udaljeno selo Makarevo. Do Makareva se dolazi hidrogliserom - vožnja traje 2 sata nizvodno po prelijepoj Volgi. Makarevo je selo na desnoj obali rijeke i velik samostan osnovan 1453. godine.

Navečer se vračamo u Nižnij Novgorod, a vlak za Ekatarinburg polazi tek u zoru, u 3.47. Večeramo u češkom restoranu, gledamo Volgu i naposljetku pješačimo do kolodvora.

[DaDole]

[DaDole]

Ekatarinburg

2. kolovoza vlakom 002 Rossija nastavljamo putovanje Transsibirskom željeznicom. Odmah nakon kolodvora u Nižnijem Novgorodu vlak se polako penje na most preko Volge i nastavlja prema istoku. Rossija je vrlo dobar vlak - ima moderne i lijepe vagone i zaustavlja se samo na velikim kolodvorima. Do Ekatarinburga koji je 1373 kilometra daleko od Nižnijeg Novgoroda se vozimo točno 19 sati i 19 minuta. Nekoliko desetaka kilometara prije Ekatarinburga na obroncima Urala primjećujemo obelisk koji označava geografsku granicu Europe i Azije.

[DaDole]

Ekatarinburg je smješten na istočnim obroncima Urala, velik je gotovo identično kao Nižnij Novgorod. Ime duguje svetoj Katarini i supruzi Petra Velikog - carici Katarini 1. Osnovan je 1723. godine i obilježen krvavom poviješću - u Ekatarinburgu je 17. srpnja 1918. ubijena ruska carska obitelj, 1. svibnja 1960. u neposrednoj blizini grada srušen je američki pilot Francis Gary Powers i njegov špijunski avion U2, a u devedesetima Ekatarinburg su obilježila bizarna mafijaška ubojstva.

U Ekatarinburgu ostajemo par dana - odsjedamo u hostelu koji vodi simpatična Alex, a nazvan je jednostavno Transsib. Drugi dan boravka odlazimo na mjesto nazvano Ganina Jama gdje su nakon ubojstva ostavljena tijela Romanovih.

[DaDole]

[DaDole]

Prema Mongoliji

4. kolovoza u 18 sati i 3 minute po moskovskom vremenu (lokalno, u Ekatarinburgu su 2 sata više) ulazimo opet u vlak i vozimo se prema Irkutsku. Pred nama je najduža vožnja na putovanju - od 52 sata i 28 minuta, vlakom 082 koji vozi iz Moskve u Ulan Ude. Na putu prolazimo kroz velike sibirske gradove - Omsk, Novosibirsk i Krasnojarsk. 6 kolovoza, rano ujutro dolazimo u Irkutsk, 3371 kilometar od Ekatarinburga.

Istog dana iz Irkutska odlazimo prema Mongoliji. Pred nama su 12-satna čekanja na granici, Mongolske stepe i pustinja Gobi!

[DaDole]

IrkutskU Irkutsku još nije svanulo, a mi se nalazimo na ogromnom kolodvoru, na jugozapadnoj obali Angare. Užurbani putnici silaze s vlaka, a oni koji vožnju nastavljaju šeću po peronu. Kondukter našeg vagona s kojim smo se sprijateljili -Dmitrij je završio svoju desetodnevnu smjenu - putovao je iz Irkutska u Moskvu, i natrag u Irkutsk. Odlazimo u kolodvorsku zgradu, i nakon proučavanja voznog reda hodamo prema centru Irkutska.

Za razliku od, primjerice Ekatarinburga, Irkutsk je tradicionalan grad - zgrade su uglavnom niske, ima puno tradicionalne sibirske drvene arhitekture, a ulice su relativno uske i zavojite. Irkutsk je većini turista polazna točka za odlazak na prekrasno Bajkalsko jezero. Najpopularnija turistička odredišta (primjerice otok Aljhon), su nekoliko sati vožnje autobusom udaljena od Irkutska. Grad je kao i većina danas velikih srednje- i istočno sibirskih gradova osnovan u 17. stoljeću kao kozačka vojarna. Zanimljivo je da je grad bio i sjedište vojnog područja koje je obuhvaćalo ogromno područje čak do Aljaske koja je pripadala Ruskom carstvu, a zvala se - „Irkutski Američki distrikt"!

[DaDole]

Rana je zora i šećemo po potpuno pustom gradu - prelazimo dug most preko Angare i spuštamo se u centar grada. Na glavnom trgu nalazi se Lenjinov spomenik, i cafe-bar koji radi 24 sata. Tamo pijemo jutarnju kavu i jedemo piroške, a neki pripiti bogati Rus pokazuje izuzetno zanimanje za nas.