Putopisi i putopisci

[DaDole]

U četvrtak popodne se nekolicina nas dogovorila da ćemo se u 19 sati popeti na obližnje brdo koje je udaljeno 20 minuta od Kuntoti-a (skup zgrada u kojima živimo), te dočekati zalazak sunca i možda naš prvi susret s Aurorama Borealis.
One su prema prognozi za Aurore bile i više nego povoljne te večeri.
Nakon uspješnog penjanja i nespretnog uništavanja prirode gaženjem gljiva na svakih pola metra, došli smo na mjesto s kojeg se vidi najljepši pogled na grad i okolna jezera. Žurili smo kako ne bismo propustili zalazak sunca, no u ovo doba godine na polarnom arktičkom krugu, to je nemoguće. Zalazak sunca trajao je od pola 8, kada smo stigli, do 20 do 11
Popeli smo se na drveni toranj i od tamo uživali u pogledu sve dok sunce nije skoro pa zašlo, a nama se laponska hladnoća urezala u kosti.

To su najljepša 3 sata provedena u Laponiji od kako sam ovdje. Nakon što smo se spustili s tornja, zapalili smo vatru obližnjim drvima iz šume, sjeli u drvenu kućicu namijenjenu za odmor, pojeli home-made sendviče i borovnice za desert te uživali u laponskom ambijentu.
Pridružio nam se i Finac iz Helsinkija koji u Rovaniemiju radi 2 godine kao učitelj u osnovnoj školi.
Njega smo slučajno upoznali na tornju. Saznali smo nekoliko zanimljivosti o njihovom životu i standardu.
Prosječne cijene stanova i kuća u gradovima su oko 100-150.000 eura, dok se u nenaseljenim krajevima Laponije, kuća na jezeru, može kupiti i za 20-30.000 eura.
Njemu su to strašno visoke cijene, no vrlo vjerojarno je promijenio mišljenje kad je čuo da su cijene kuća približno iste kao u Hrvatskoj i pola Europe, a standard i troduplo lošiji.
Njegova plaća iznosi 2600 eura mjesečno, nekad i više (ovisno o školi u kojoj radi). Njemu nije luksuz otići na skijanje, ribolov u ledu ili izlet u svoj rodni grad, njemu je to nešto što si svaki građanin mora i može priuštiti.

Uz čavrljanje s Fincem i uspoređivanjem standarda država iz kojih dolazimo, počeo se spuštati mrak te smo odlučili otići u Kuntotie. Postalo je neizdrživo hladno čak i u kaputu, šalu, kapi i rukavicama, a oblaci su počeli puniti nebo, što je bio znak da se Aurore vjerojatno neće vidjeti ako se i pojave.
Da bi se polarna svjetlost, odnosno Aurore Borealis, vidjele na nebu potrebno je više faktora. Jedan je da na nebu mora postojati olujna aktivnost koja se događa na površini Sunca. Ona je vrlo promjenjiva, stoga ju je teško predvidjeti. Drugi faktor je da nebo ne smije biti oblačno, a treći je da se polarna svjetlost događa između 18 sati zimi i 22 sata ljeti do 4 sata ujutro. To bi značilo da je morate čekati daleko od gradske svjetlosti, daleko od toplog doma. Nas su, nažalost, hladnoća i oblaci lagano potjerali u tople domove, no drugi dan smo saznali od lokalnih ljudi da se oko 1 sat ujutro prikazala Aurora na nekoliko minuta.
Naše smrzavanje je ovaj put bilo presudno, no prave Aurore tek dolaze u zimu. Više sreće drugi put.

[DaDole]

Noćni život polarnog kruga

Jučer smo odlučili napraviti kasno podnevnu roštiljadu za sve nas koji smo se već udomaćili i nove pridošlice koje svaki dan kapaju sve više i više u naš Kuntotie.
Putem Facebooka smo organizirali event i u 18 sati smo se počeli okupljati oko kamina za roštilj. Nas desetak je otišlo u šumu (koja je udaljena 20 metara od Kuntotija) po drva, ostatak ekipe je počeo pripremati vatru i roštiljada je počela. Roštiljali smo na laponski način, što bi značilo da smo meso (uglavnom kobasice i hrenovke) nabadali na drvene štapove, koje smo prethodno ogulili nožem.

Uskoro nas je bilo preko 30. Internacionalno veselje u Kuntotiju svaki dan sve više raste, upoznajemo nove ljude sa svih kontinenata i osjećamo se kao nova obitelj.
Nakon roštiljade, spremili smo se za izlazak, kupili pive za 1 euro i družili se po stanovima.

Nakon toga svi smo krenuli u grad na jedan od najvećih pre-partyja u akademskoj godini u klubu Tivoli.
Masovnim bicikliranjem spustili smo se do grada i naišli na ogroman red ispred kluba.
Čekanje u redu je trajalo sat vremena, no ne i za nas.
Nas petero ugledalo je ekipu iz Kuntotija na samom početku reda te smo se na balkanski način (iako sam samo ja s Balkana) progurali ispred brdo Finaca na početak reda.
Nekoliko Finaca je počelo uljudno gunđati (pristojno komentirati na glas da nije u redu to što radimo) na što smo im odgovorili da smo ugledali našu ekipu i da ćemo se ako treba maknuti iz reda.
Jedan od Finaca je automatski odreagirao kako nema problema, te ako su prijatelji u pitanju da slobodno možemo stati ispred njih (sve s osmjehom na licu).
Mislim da će me navika na finsku ljubaznost gadno koštati kad se vratim doma i poželim se ugurati u neki red prije koncerta.

[DaDole]

Ulazak u klub, provjera osobne karte, 5 mišićavih čuvara i BAM!, 6 eura karta.

Okej, bili smo spremni na takvo što, no nismo bili spremni na ono što nas je dočekalo u klubu. Klub Tivoli ima 2 floora. Na prvom je bio najgori DJ svih vremena, koji je mijenjao pjesme svakih 30 sekundi.
Miksevi su se sastojali od puštanja 3 "finske cajke" i jednog od brojnih, svima nama dobro poznatih, ljetnih hitova.
Ukratko, zvučalo je kao miksanje Rozge i Seve s ljetnim hitovima Calvina Harrisa i Pitbulla. Na drugom flooru je bila živa muzika.
Dva finska repera, valjda lokalna, pokušavala su na finskom jeziku repati, na što su, na naše čuđenje, Finci poludjeli.Muzika na stranu, ajmo na cijene. U ovom slučaju smo bili spremni na cjenovni šok.
Naravno skupa cuga, nije nam padala na pamet, a nije nam ni bila u planu jer smo na to bili spremni. Addie iz SAD-a, Domi iz Poljske, James i Alex iz Australije i ja, zbunjeno smo se gledali, pokušavajući se uklopiti na jedan od floorova, no nije išlo. Iako se slična muzika pušta i u hrvatskim i slovenskim klubovima gdje ponekad odem, s atmosferom u ovom nismo kliknuli.
Finci su pristojne micice preko dana, no kad padne noć, alkohol gutaju onoliko koliko u njih stane. Sve što smo u klubu mogli vidjeti je loša muzika, brdo stakla i alkohola prolivenih po podu (ima se, može se) i razuzdani Finci kakve se očito jedino može vidjeti na ovakvim mjestima.
Ostali studenti s razmjene su dijelili cugu po pola, oni koji imaju priuštili su si i više njih, no većina nas je polutrijezno gledala u svim smjerovima tražeći objašnjenje za ovakav košmar. Sve što je ostalo od zabave te večeri je party u stanu prije odlaska u grad.
Nadam se da je to bio samo krivi dan za izlazak u grad, no odlazak tamo se neće ponoviti tako skoro.
Vratili smo se iz grada oko 4 ujutro, mrtvi umorni, biciklirajući na naše brdašce. Prvi mačići se bacaju u vodu, tako je pao i naš prvi izlazak. Bljup!

[DaDole]

Irska: Zemlja šarenih krava i čistih klozeta

[DaDole]

Usamljeno ostrvo između Atlantskog okeana i Irskog mora, njene filmske obale, večito pijani i u svojoj nesreći srećni ljudi u priči deluju nestvarno, a u stvarnosti to je vrlo jednostavno - Irska. Među njenim glavnim atrakcijama su uređena sela, ulični festivali, napušteni dvorci i Divlji atlantski put koji se prostire zapadnom ivicom ostrva i predstavlja najduži obalski put na svetu. Osim toga što je njena priroda magična, a umetnost među vodećima u svetu, u Irskoj su sve stvari vrlo jasne – sve što treba da znate je carpe diem.

Toliko je lako navići se na Irsku, da li zbog veselog duha, šarenih kuća, mirnih krava ili čistih klozeta? Ljudi koji vode računa jedino o svojoj svakodnevici, koji nemaju ambicije osim da dočekaju sledeći dan naučili su nas ono što u kapitalističkom društvu zaboravljamo, naučili nas da uživamo

Nas par zalutalih putnika toliko se radovalo poseti ostrvu. Valjda su svi ti književni svetovi Irske za nas bili stvarni, zbog njihove umetničke vrednosti pre nego volšebne povezanosti između naše i njihove kulture. I danas, cela Irska mi deluje kao jedan književni lik o kojem se iznova priča u delima Šejmusa Dina, Flena O’Brajena, Džojsa, Jejtsa i drugih književnih veličina, u kojima neću prestati da uživam.

Od mnoštva utisaka sa celog ostrva teško je napraviti izbor najboljih. Svaki grad, svako selo u Irskoj priča je za sebe, a opet to su samo delovi jedne bogate kulture. Ipak, ovo su mesta koja najbolje odražavaju ono što je suštinski irsko, poređana geografski po kretanju kazaljke na satu.

[DaDole]

Pravi duh Irske, siromaštvo njenih stanovnika i njena bogata kultura najjasnije se vide u gradovima okruga Kork. Od ugašenih industrija i prljavih luka na ulazu u gradove do veličanstvenih pabova u njihovom centru, Kork otvoreno govori o životu Iraca danas. Sve te lepe pesme i vesela lica radnika bez zuba u zemlji punoj krava i srednjovekovnih zamaka – to je ta lepa i tužna Irska. Ovo slabo naseljeno ostrvo vrvi od turista tokom leta, ali nigde kao u lukama Korka. A evo i zašto:

Priča kaže da je sweet cove of Cork, odnosno grad Kouv, poznat i kao Kvinstaun, najveća prirodna luka Irske i najpopularniji grad na jugu ostrva, u kom su svakodnevni prizor bile siromašne, izgladnele porodice koje se guraju da uđu u brodove. Među njima je bila i Eni Mur, prva Irkinja koja je dospela na tlo Amerike. Imala je samo sedamnaest godina. Sa sobom je povela braću od petnaest i dvanaest godina. Sledeći njen primer do 1920.godine više od četiri miliona Iraca napustilo je domovinu u potrazi za slobodom s druge strane Atlantskog okeana. Danas su turisti, zapravo, njihovi američki potomci koji lutaju po lukama Korka, listaju knjige rodoslovnih stabala (koje se mogu kupiti u svakoj knjižari) i traže sebe.

[DaDole]

OKRUG KERI: KILARNI I PRSTEN KERIJA

Craic agus ceol
Irska narodna uzrečica

Svi klišei o Irskoj kao smaragdnom ostrvu i slične fraze nekako su izlizane u poređenju s pogledom na nacionalni park Kilarni okruga Keri. Boja te trave koju presecaju tri velika jezera i po neki vodopad jednostavno ne postoji u rečniku. A sva ta priroda bilo bi samo još jedno lepo mesto da nije glavnog grada okruga, Kilarnija. Na njegovim se trgovima igra river dens, na poslu je jedina svetinja Guinness time (pauza za ručak), pabovi su puni, a klinci sede u krug i džemuju irski folk. Zato su Kilarnjani izmislili izreku craic agus ceol, a mi bismo rekli zezanje i mjuza u sred irskog Edena. Veselu tradiciju Kilarnija održavaju i gradovi/sela Prstena Kerija, kruga oko poluostrva Ivera na jugozapadu Irske. Dovoljno je reći da su ujutru sva sela/gradovi prazni, sve prodavnice zatvorene (osim velikih lanaca), ulice smrde na prosuto pivo, a sa pepeljara na vratima pabova ispadaju pikavci. Kod stanovnika Kerija je toliko veselo da su osmislili lokalne festivale, pa je poznato da se u Kilorinu svake godine divlja koza kruniše za kralja. I dok na mostovima Korka i Dablina narkomani žickaju koji evro od prolaznika, stanovnicima Kerija nije potrebna dodatna stimulacija da bi bili malo otkačeni.

[DaDole]

MIZEN HED

Odlazak na Svetionik. Ali što čovek šalje na Svetionik? Izgubljena. Sama. Sivozelena svetlost na suprotnom zidu.
Ka svetioniku, Virdžinija Vulf

Na krajnjoj jugozapadnoj tački Irske izgubljeni sa drugih strana sveta pronalaze spasenje – svetionik. Ima nešto u pojmu svetionika što nas prosvetljava i plaši u isto vreme, a naročito ako je taj isti svetionik more rušilo nekoliko puta dok čovek nije stvorio tako savršenu konstrukciju da se opire prirodi. Danas taj veštački šiljak (rastavljen na delove) i dalje usamljeno štrči iz kamenih stena, divljih uvala i morske pene. Neračunajući svetionik od kog je napravljen izložbeni centar, najuzbudljiviji je put do njega. Most koji spaja kopno sa stenovitom liticom uzdiže se iznad divljeg okeana, a stajati na njemu znači dodirnuti ljutu prirodu. I odjednom svi ti romantičarski prizori sa slika kojima smo se divili i od kojih smo strepeli postaju stvarni.

Foto: Marko Veselinović

POLUOSTRVO DINGL

Na ovoj našoj planeti retka su mesta gde se suprotnosti spajaju u idealnu harmoniju. Ni ta čudesna Irska nije neka harmonična država, što se može videti već u dvostrukom imenu, na engleskom i irskom (Ireland/Eire). To je zemlja koja je bila prinuđena da zaboravi svoju kulturu i sada, kao dementna starica, pokušava da je se seti. Sreća, pa na ovom ostrvu postoje zabiti do kojih je osvajaču bilo teško da dođe i ta je zabit sačuvala ono što je suštinski irsko.

Tamo gde dvojezični natpisi na putokaznim tablama imaju svoju funkciju, gde srednjovekovni dvorci nemaju kafić u svojoj bašti i gde vam je prvi komšija divlja koza je najzapadnija tačka Irske – Dunamor hed na poluostrvu Dingl. Ivica poluostrva uvek je kišovita, a vetrovi sa Atlanstkog okeana toliko se snažno smenjuju da svakog momenta mogu da vas odnesu.

Hod po vetrovitoj litici bila je najsmelija radnja na ovom ostrvu, ali je bilo vredno jer je odmah ispod nas bio okean koji je govorio svojim izvornim jezikom.

[DaDole]

MOHERSKE LITICE

Snaga Atlantskog okeana na zapadu sudara se sa kopnom, a ta je borba, između vode i zemlje, toliko strašna da je od obale stvorila savršeno izvajane spirale. Moherske litice najposećenija su destinacija Irske i nalaze se u okrugu Kler, južno od sela Dulin i Buren. Hridi se uzdižu do 214m nadmorske visine i prostiru na dužini od 8km, a na najvišoj tački smeštena je stara O'Brajenova kula sa koje se, po sunčanom danu, mogu videti Aranska ostrva i Golvejski zaliv. U strukturi litica smenjuju se različiti slojevi kamena zbog čega ih naseljavaju retke vrste ptica, a na samom vrhu gde se trava zeleni u okean gledaju i u njemu uživaju šarene krave.

[DaDole]

GOLVEJ

Kulture koje su se ukrštale, arheološke iskopine koje govore o prehrišćanskom životu ostrva – sve su to podaci o Ircima koje znamo većinom iz Golveja. Zovu ga grad plemena, a u rečniku XXI veka ta bi plemena bila podeljena na plemena muzičara, slikara, kuvara ili cvećara. Ulice Golveja prosto vrve od turista, omladine i umetnika. Možda je razlog tome bio Umetnički festival koji je bio u toku, a možda je to način na koji ovaj grad živi. Upoznali smo radove velikih umetnika čije su slike bile izložene po starim magacinima, slušali smo fantastične irske muzičare, gledali smo predstave u crkvama i napuštenim zgradama, a kuća Nore Barnakl u Bouling Grin ulici bila je zatvorena, ali se kroz ključaonicu videlo da neko drugi tu živi.

Foto: Marko Veselinović

SVETA PLANINA 17.mart, detelina sa tri lista, svi ti simboli Irske nastali su zahvaljujući njihovom zaštitniku, svetom Patriku. Svetac, koji ih je preobratio u hrišćanstvo, koji je oterao zmije sa ostrva, proveo je 40 dana u molitvi i postu za narod Irske na ovoj planini. Od tada, ona je za njih sveto mesto i svake godine poseti je oko milion hodočasnika. Tradicija hodočašća na planinu Svetog Patrika inače datira od prehrišćanskog doba kada su se na njenom vrhu sastajali pagani kako bi proslavili početak sezone žetve. Iako visoka samo 765 metara, planina Svetog Patrika sa svojim belim kamenom i oštrim krečnjačkim stenama predstavlja pravi izazov za planinare. To Ircima ništa ne smeta da se poklone svom zaštitniku na njenom vrhu prateći njegove stope, po oštrim stenama, bosi.

[DaDole]

STAZA DIVOVA

Prirodna atrakcija pod zaštitom UNESKO-a kojom se građani Severne Irske najviše ponose jeste Staza divova. Čine je vulkanske stene u obliku petougla i šestougla toliko pravilnih da izgledaju kao rukom izvajane stepenice koje vode pravo u okean. Legenda kaže da je tu živeo div po imenu Fin Mekkol koji je napravio stazu do obale Škotske gde je: 1) živeo njegov suparnik, div Brenandoner; 2) živela njegova draga. Na tlu Severne Irske gde se i dalje osećaju posledice dugogodišnjeg građanskog rata i gde vas murali na zgradama podsećaju na svu decu revolucije ove šestougaone ploče podsetile su nas na iste takve metalne ploče sa likom dece u Jevrejskom muzeju u Berlinu. Ne znam da li je njihov autor bio na stazi divova i čuo plač dece u talasu Atlantskog okeana ili ga je dodirnuo i njegova hladnoća stresla mu kosti? Ne znam da li je to samo moja uobrazilja, ali već prljavi klozeti u posetilačkom centru i svi ti namršteni ljudi, limenke piva koje plutaju na obali govore nam da se nalazimo na mestu gde možda nismo poželjni.

PIJACA SVETOG ĐORĐA

Posle trideset godina građanskog rata između katolika i protestanata Belfast je ostao raspušten, prazan grad sa mnoštvom pijanih klinaca i zidom koji dve zaraćene vere razdvaja.

Stotine murala na zgradama likova koji posmatraju događaje na ulici danas su atrakcija za instagram, a u stvarnosti su znak upozorenja.

Ljudi, koji većinu vremena provode u sukobu sa samim sobom jer preko dana jedu irski gulaš, a uveče ne znaju da uživaju, civilizacija kojoj je ok da se svađa na sred ulice i da spava na trotoaru svakako su neobični posle sve te lepote Republike Irske.

Jedino mesto gde sve te razlike nestanu je pijaca Svetog Đorđa. Tu se jedu soda hlebovi i kravlji i koziji sirevi, piju kafe i sluša muzika. To je prostor u kome su svi jednaki i gde ćete uživati u autentičnoj kulturi Severne Irske koje je, ako zanemarimo moderne odlike, predivna.


DABLIN

When I die Dublin will be written in my heart.
Džejms Džojs

Sve ono o čemu je nekad Džejms Džojs pisao i dalje je toliko realno, skoro da čitajući Uliksa možemo da prošetamo ulicama Dablina. Pa nisu samo te ulice stvarne koliko život u njima. Džojsovi paralizovani Dablinci danas su samo dobili nova interesovanja, ali u duši ostali su dobre stare pijanice, tako povodljive da posle dve pinte Ginisa zaboravljaju svoju kulturu.

Tako su na temeljima velike vikinške istorije nikle nove višespratnice gradske uprave, a da bi se iskupili za tu urbanističku glupost, na trotoarima gde su pronađeni arheološki ostaci stoje izlizane limene table, čisto da se podsete. I dragom Leopoldu Blumu odali su omaž kroz limene table na trotoaru, ali ne Irci, već američki poštovaoci Džojsovog dela

[DaDole]

Što ne smijete propustiti u Istanbulu?

Kismet.
Mnogi koji gledaju turske serije na malim ekranima, znat će o čemu govorim. Radi se o turskoj riječi za sudbinu. Moja sudbina, barem do sada, nije bila da živim u Istanbulu, Carigradu, Stambolu - kako god ga netko zvao - iako sam se na prvi pogled zaljubio u taj grad i to ne tako davne 2004. godine

Kao što uvijek biva kada sa zaljubim u nešto, vraćao sam se u Istanbul mnogo puta i stalno otkrivao neka nova i uzbudljiva mjesta, a i posjećivao ona već uobičajena, standardna i za mene jako posebna. Poveo bih onda svaki put druge prijatelje, a i svoju mamu, da im pokažem kakva je to divota blizu nas i što mene čini sretnim. A to su u ovom gradu sasvim jednostavne i skromne stvari.

Istanbul je grad snova. Pogotovo za ljude s naših područja. Prije svega jer je dinamični i inspirativni velegrad s više milijuna stanovnika (točan broj se i ne zna, jer svaki dan pristižu novi stanovnici iz ostalih dijelova Turske u potrazi za svojom srećom, ali i iz drugih zemalja). Leži na predivnoj geografskoj lokaciji, na Bosporu između Mramornog i Crnog mora, na dva kontinenta – Europi i Aziji. Ima višestoljetnu povijest i oduvijek se uz ovaj grad vezala moć, trgovina, pa i neizostavna, ukusna i zavodljiva - turska hrana.
Nekad se od Istanbula strahovalo, pogotovo u Europi. Danas je on mnogima iz čitavog svijeta sa svojim raznim licima vječita inspiracija za život, umjetnost, provod, ljepotu, a i arhitekturu. Istanbulčani su većinom susretljivi i otvoreni, ali i jako različiti međusobno. Neki žive brzim tempom kao u New Yorku neki su tako easygoing da po čitav dan uživaju, čak i u poslu.

Jedni su prebogati, a drugi jedva sastavljaju kraj s krajem. Većina ne zna govoriti nijedan strani jezik, ali će vam, ako imate pitanje ili molbu, pomoći rukama i pokretima ili odtrčati po nekog tko govori engleski.
Često se tada onda radi o mladim, urbanim, obrazovanim ljudima – novom generacijom Turaka koja je orijentirana ka zapadu.
Posebno fascinirajuće u Istanbulu je taj nevjerojatni spoj Istoka i Zapada, u svakom smislu riječi. Ako želite shopping, imate na izbor ogromne shopping centre sa svakakvim dućanima – od Gapa pa do Armanija, po zapadnim cijenama podrazumijeva se. Ako vam je do odmaranja ili dobrog provoda u bliskoistočnom ambijentu, imate more, pješčane i betonske plaže (nisu kao na Jadranu ili Sredozemlju, odmah da znate), velike šume u okolici, dobre restorane, kafiće i nezaboravne klubove. Ako ste više duhovni i kulturni tip, posjetite neke od najljepših džamija svijeta, crkvu-džamiju-muzej Aja Sofiju, Baziliku sv. Antonija ili sinagogu. U Istanbulu su se kroz stoljeća stopile razne kulture i vjere. Samo oni koji ne znaju ili nisu shvatili, će reći da je ovo tipični muslimanski grad, što on nije.
On je prije svega svjetski i razbija predrasude koje mnogi na zapadu imaju o Turcima, općenito islamu, Aziji i Bliskom istoku.

[DaDole]

Ako posjetite sljedećih deset mjesta, sigurno ćete otkriti njegov poseban čar i vratiti se kući puni dojmova i još jačoj želji da mu se opet brzo vratite. Jer nemoguće je sve otkriti za par dana. Godine su potrebne, mislim.

1. Polazna točka: Pera (İstiklal Caddesi) - Pera je za mene najinspirativnije mjesto Istanbula. Nekad je to bila četvrt Konstantinopola, danas je ona samo dio okruga Beyoğlu.
To je boemski dio grada, na europskoj strani, u čijem centru stoji poznati i na daleko vidljivi Toranj Galata.
Za vrijeme Osmanskog carstva,
Pera je bila poznata kao najzapadnije područje Istanbula, prije svega zbog prelijepih gradskih vila, palača i drugih reprezentativnih zgrada, mnogih veleposlanstava i elegantnog stanovništva.
Danas je ovo pravi hot spot, vruća točka svih Istanbulčana i njegovih posjetitelja. Naime, kroz dio Pere ide najvažnija gradska i ujedno pješačka ulica Istiklal Caddesi (Ulica Nezavisnosti) kojom svaki dan korača više milijuna ljudi i koja u biti nikada i ne miruje. Ovdje ćete naći najbolje kafiće i barove grada, galerije, muzeje i restorane.
Uzmite hotel u Peri, jer ćete tako biti u centru zbivanja, sve vam je ispred nosa i odavde možete brže stići na sve krajeve grada. Savjeti za hotel: ugodni Pera Tulip Hotel**** (cca. 85 eura/noć,www.booking.com), jako fini Marmara Pera**** (cca. 139 eura/noć, www.hrs.de
jednostavni Silviya*** (cca. 45 eura/noć, www.hrs.de)

2. Odličan pogled: 360⁰ Istanbul - mnogi svjetski mediji su ga preporučili, pa moram i ja: 360⁰ Istanbul je restoran/kafić u İstiklalCaddesi i nalazi se na vrhu jedne mondene zgrade, tipične za četvrt Beyoğlu.
Odavde vam se pruža divan pogled na čitav grad, Bospor i njegov prvi most, Aziju, povijesni dio grada Sultanahmet, Zlatni rog, Taksim te poslovni dio i elitna naselja na sjeveru grada.
Možete doći tijekom dana ili navečer. Ili oba puta. Hrana je malo poskupa, iako dobra. Možete popiti kavicu, čaj ili sok. Uživat ćete, to je sigurno! Adresa: Istiklal Caddesi No:163, Mısır Apartment, 8. sprat (s liftom), Beyoğlu,www.360istanbul.com

3. Mahale pune kreativnosti i dobre hrane: Firuzağa & Cihangir - u Turskoj (kao i u Bosni) se za četvrti koristi pojam mahale. Mahale Cihangir i Firuzağa se nalaze isto u okrugu Beyoğlu, blizu Pere i poznatog trga Taksim.
Posljednjih godina ove dvije mahale su se razvile u omiljeno sastajalište Istanbulske mladeži.
Ovdje ćete naletiti na stare antikvarnice, romantične knjižare, namještaj i lutke na ulici, umjetnike, slavnog Nobelovca Orhana Pamuka (ukoliko budete imali sreću), hipsterske kafiće, restorane i bistroe, kreativne dućane, mačke koje traže samo jedno (a to je hrana), drugačije ljude.

Tu se spojila avangarda sa starim osmanskim sjajem, osjetit ćete malo Pariza, malo Bagdada, Beiruta i New Yorka u mnogim uskim uličicama i slatkim trgovima. Cihangir i Firuzağa su moderni i emancipirani dijelovi u samom centru grada, ali van bučnih i prenapunjenih ulica punih ljudi. Ovo je mirna oaza za sve koji cijene kreativnost i opuštenost. U ulici Çu*****ma Caddesi se nalazi Pamukov „Muzej nevinosti" koji obavezno posjetite ukoliko cijenite njegovo djelo.
Za dobro jelo preporučam trendseterski restoran „Otto Cihangir" (Sıraselviler cad. 66/A) u koji dolaze urbani mladi Istanbulčani. Super im je sve sa roštilja, piletina pogotovo, a i pizze (nije previše skupo)! Lokacija ove dvije mahale:http://goo.gl/maps/EH9se

4. A sad Azija: Trajektom do Kadıköya s Karaköya -

nakon što ste se inspirirali u kreativnom okruženju, spustite te se od Cihangira pješke niz brdo do Bospora. Proći ćete pored šareno obojenih stepenica koje su nedavno izazvale medijsku pažnju po cijelom svijetu, jer se mislilo da su ih obojili pripadnici LGBT zajednice.

Međutim stepenice su obojene od jednog inžinjera koji je jednostavno htio uljepšati sivilo betona i svog grada. Skrenite onda desno i pješačite do Karaköya, odakle možete uzeti trajekt do Azije, točnije do Kadıköya. Trajekti su u Istanbulu dio javnog gradskog prijevoza i voze u kratkim intervalima. Najbolje je da kupite sebi Istanbulcard ili takozvani Akbil koji možete nadopunjavati novcem i prilikom svakog ulaska u metro, tramvaj, bus, žičaru ili trajekt otkucati.
Vožnja javnim prijevoznim sredstvima apsolutno nije skupa, jedino znaju biti prenatrpani tramvaji i busevi ljudima, ali to je dio onog istanbulskog feelinga. Barem za mene.
Samo znajte da ćete se osjećati kao sardelice u konzervi. To ne važi za brod, jer na njemu ima dovoljno mjesta.
Možete sjediti i uživati u Bosporu i fantastičnim pogledima na grad. Najljepše je svakako kada je toplo i lijepo vrijeme.

Kada stignete na azijsku stranu, obavezno prošetajte i uzmite taksi do Bağdat Caddesi, ulice punoj trendi prodavnica i kafića. Lokacija trajektne postaje Karaköy: http://goo.gl/maps/oM5o7

[DaDole]

5. Malo povijesti i luksuza: Four Seasons Istanbul at Sultanahmet - volim Four Seasons i bio sam do sada u tri: u Parizu, Milanu i Istanbulu. Ne mogu si priuštiti noćenje, ali kavu mogu. A ovdje je kava nešto posebno, a k tome vam se s terase Four Seasonsa u dijelu Sultanahmet pruža krasan pogled na prelijepu Plavu džamiju i Aja Sofiju. Ako ste u dvoje koštat će vas kava i sok negdje oko 20 eura, radnici hotela prave čitavu ceremoniju dok serviraju i ne možete da se ne osjećate posebno. Usluga im je vrhunska, a kava isto tako. Adresa: Tevkifhane Sokak No:1, Sultanahmet (http://goo.gl/maps/rf7Ao)


6. Ostavlja bez daha: Sulejmanija džamija - ova džamija nalazi se na vrhu jednog brdašca blizu Plave džamije, Four Seasonsa, Karaköya i Velikog bazara. Uvrštena je u listu svjetske baštine Unesco-a. Sagradio je najveći osmanski arhitekta Mimar Sinan po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog. Važi kao Sinanovo remek-djelo i nadahnuta je Aja Sofijom. Džamiju krasi veliki i jedinstveni unutarnji prostor s velikim kupolama i lukovima, prelijepim pločicama, ornamentima i prozorima. Glavna kupola je visoka 55 metara i široka preko 25 metara . Ispred džamije je otvoreno dvorište, a u kompleksi se nalazi i turbe (grobnica) Sulejmana Veličanstvenog. Adresa: Süleymaniye Mh., Fatih (http://goo.gl/maps/N3zGd)


7. Shopping u Kanyonu - pustite sada povijest iza sebe i okrenite se ka budućnosti. Uzmite tramvaj od Sultanahmeta do Kabataşa pa podzemni vlak do Taksima. Onda presjedite na metro M2 u pravcu Hacıosman i izađite na postaji Levent. I došli ste u jedan od najmodernijih shopping centara Turske, zvani Kanyon, koji će vas oduševiti futurističnom arhitekturom koja zaista podsjeća na kanjon, ali i Guggenheimov muzej u New Yorku. Opustite se uz Starbucks kavu i sjednite pored fontane i promatrajte urbane ljude. U jednom trenutku ćete misliti da ste u Big Apple-u. Ovdje imate skupe i malo manje skuplje dućane i dobar supermarket s bio hranom. Adresa: Buyukdere Caddesı No:185, Levent (http://goo.gl/maps/PuKFp)


8. Najviša zgrada Turske: Sapphire Istanbul - nemojte da ne odete na najvišu zgradu Turske, Sapphire Istanbul, visoku 261 metra i otvorenu prije dvije godine. Udaljena je samo jednu metro stanicu od Leventa, postaja se zove 4. Levent. Na prvim spratovima vas očekuje shopping centar s poznatim modnim brendovima, a skroz gore terasa s pogledom na čitav grad na oba kontinenta. Možete čak i da uživate u 3 D animaciji u kojoj ćete dobiti osjećaj da sami letite po Istanbulu. Adresa: Eski Büyükdere Caddesı No:1, Levent (http://goo.gl/maps/Vo0QE)


9. Šetnja dizajnerskim kvartom & vožnja žičarom - nakon Sapphirea uzmite metro nazad u centar u pravcu Sishane/Taksim i izađite na postaji Osmanbey. Tu izađite na izlaz Teşvikiye Caddesi koja se nalazi u dijelu Nişantaşı koji je poznat po dizajnerskim dućanima mladih i svjetski poznatih kreatora i skupim stanovima. Ovim kvartom hoda istanbulska elita, ali i normalna raja. Odmah do Teşvikiye Caddesi nalazi se Abdi İpekçi Caddesi, najskuplja ulica Turske, na čijem kraju vas očekuje gradska žičara (Teleferik) koja vas vozi preko Maçka parka na drugu stranu blizu trga Taksim, Beşiktaş stadiona i hotela Ritz Carlton. Lokacija žičare: http://goo.gl/maps/Lpuvz


10. Idemo na Crno more: ako putujete ljeti i ako je toplo, morate posjetiti vjerojatno najomiljeniju gradsku plažu Istanbulčana koja se nalazi u mjestu Kilyos na Crnom moru, blizu Bospora. Za to je potrebno da uzmete grupni taksi (tzv. dolmuş) od Beşiktaşa do Sarıyera pa onda drugi dolmuş do Kilyosa (vrlo povoljno, a uz to autentično). Vozit ćete se obalom Bospora i proći ćete pored lijepih krajolika i shvatit ćete ogromnu dimenziju i svestranost Istanbula. Ulaz na plažu se plaća, ali vrlo malo. Lokacija plaže:http://goo.gl/maps/LFP4u

[DaDole]

Evo 13 (dobrih) razloga da posjetite Škotsku

Škotska je puno više od kilta i gajdi. Ovaj dio Ujedinjenog Kraljevstva spava u istoriji i prožet je kilometrima i kilometrima prekrasnih pejzaža. Dom je prekrasnoj prirodi, visokim planinama, mnoštvu ostrva i zamamnim šumama.




Quiraing

Qairaing se nalazi u istočnom dijelu Škotske i jedini je dio koji se još uvijek kreće pod uticajem glečera.

West Hihgland željeznica

Ova legendarna pruga poznata je zbog scene iz jednog filma o Hariju Poteru. Pruga krivuda kroz prekrasan krajolik koji uključuje doline, planine i jezera.

Dvorac Kilchurn, jezero Awe, Škotska

Dvorac Kilchurn leži na poluostrvu koje se nalazi na sjeveroistočnom dijelu jezera Awe, a za vrijeme višeg nivoa vode ovo poluostrvo se pretvara u magično otstrvo.

Rannoch Moor u dolini Glen Coe

Ovaj dio Škotske, zapadno od jezera Rannoch, poznat je po svojoj bioraznolikosti.

Trotternish Ridge

Kako jedan od najljepših grebena u Velikoj Britaniji, Trotternish Ridge pruža nevjerovatne pejzaže.

Pećina Fingal

Ovu morsku pećinu možete naći na nenaseljenom ostrvu Staffa. Njegova jedinstvena struktura nastala je heksagonalnim spajanjem bazalta.

Staza zvončića u Perthshireu

Predivnu stazu zvončića možete naći u Perthshireu. U proljeće, šumsko tlo pretvara se u tepih plave boje.

Isle of Skye

Najveće ostrvo u Škotskoj, čije kamene padine pružaju neke od najdramatičnijih planinskih krajolika u zemlji.

Dunnottar dvorac

Ova ruševina srednjovekovnog utvrđenja leži na stenovitom rtu na sjeveroistočnoj obali Škotske. Ruševine obuhvataju više od 3,5 hektara, a okružene su strmim liticama koje padaju u Sjeverno more.

Finnich Glen

Takođe poznat kao Đavolja propovedaonica, Finnich Glen je oko 30 minuta udaljen od Glazgova. Prema lokalnom folkloru, klanac su nekada koristili druidi kao tajno mjesto sastanaka.

Jezero Chon

Ovo slatkovodno jezero nalazi se zapadno od sela Aberfoyle. Napaja ga nekoliko malenih potočića.

Kilt Rock

Riječ je o litici u istočnom Trotternishu, a samo ime sugeriše da podsjeća na kilt.

Jesen u Škotskim planinama

Prekrasne jesenske nijanse boja preplavljuju škotske gore narandžastim, žutim i crvenim nijansama.

Kamene formacije na ostrvu Staffa

Deset kilometara od ostrva Mull leži zapanjujuće ostrvo Staffa, koje je poznato po velikim bazaltnim stenama i čudesnim pećinama.

[DaDole]

Velika Britanija ima brojne prirodne lepote, ali i izuzetnu arhitekturu

[DaDole]

Sveldejl, Jorkšir

[DaDole]

Lindisfarn, Nortumbrija

[DaDole]

Glen Etiv Mor, Škotska

[DaDole]

Vingrin Hil, Viltšir