Ove zime Jakutsk je napunio naslovne strane nakon serije pucanja cijevi zbog kojih su Artik i Markha, dva obližnja sela, nekoliko dana ostala bez grijanja. Temperatura je tada bila minus 50C. Na televizijskim snimcima prikazani su ljudi umotani u gomilu ćebadi kako pokušavaju da se zagrijju okupljeni oko improvizovanih peći na drva. I tako sam i ja riješio da dođem u Jakutsk i shvatim kako ljudi uspjevaju da prežive, i kako u tim uslovima vode ono što bi se uslovno rečeno moglo nazvati svakodnevnim životom.
Ubrzo sam otkrio da se u lokalnom žargonu temperatura od minus 40C opisuje kao "hladno, ali ne previše". Mnogi su mi rekli kako je prošlogodišnji novembar bio izuzetno topao, jer temperatura nije padala ispod prijatnih minus 25. U Moskvi, u kojoj sam živio godinama, samo jednom je živa pala na minus 30C, početkom 2006, a hladnoća je rijetko kada tolika da se ne možete zaštiti solidnom zimskom jaknom. I tako, obazriv, pred prvi odlazak u Jakutsk, riješio sam da se natovarim punim koferom odjeće koja će me zaštititi od ciče zime.
Počevši od stopala pa na gore, obukao sam: par pamučnih čarapa, a preko njih par termo čarapa; par toplih, dubokih čizama Gore-Tex; termo dugačke gaće; termo potkošulju (poklon od jednog zabrinutog člana porodice); majicu sa dugačkim rukavima; relativno tijesan džemper od kašmira; vuneni duks a rajsferšlusom; naduvanu zimsku jaknu s kapuljačom; par tankih vunenih rukavica (da bih mogao da fotografišem kad skinem spoljni par da ne izlažem golu kožu hladnoći); par debelih rukavica od vune i tinsulata; vuneni šal; i, vunenu kapu.