U četvrtak popodne se nekolicina nas dogovorila da ćemo se u 19 sati popeti na obližnje brdo koje je udaljeno 20 minuta od Kuntoti-a (skup zgrada u kojima živimo), te dočekati zalazak sunca i možda naš prvi susret s Aurorama Borealis.
One su prema prognozi za Aurore bile i više nego povoljne te večeri.
Nakon uspješnog penjanja i nespretnog uništavanja prirode gaženjem gljiva na svakih pola metra, došli smo na mjesto s kojeg se vidi najljepši pogled na grad i okolna jezera. Žurili smo kako ne bismo propustili zalazak sunca, no u ovo doba godine na polarnom arktičkom krugu, to je nemoguće. Zalazak sunca trajao je od pola 8, kada smo stigli, do 20 do 11
Popeli smo se na drveni toranj i od tamo uživali u pogledu sve dok sunce nije skoro pa zašlo, a nama se laponska hladnoća urezala u kosti.
To su najljepša 3 sata provedena u Laponiji od kako sam ovdje. Nakon što smo se spustili s tornja, zapalili smo vatru obližnjim drvima iz šume, sjeli u drvenu kućicu namijenjenu za odmor, pojeli home-made sendviče i borovnice za desert te uživali u laponskom ambijentu.
Pridružio nam se i Finac iz Helsinkija koji u Rovaniemiju radi 2 godine kao učitelj u osnovnoj školi.
Njega smo slučajno upoznali na tornju. Saznali smo nekoliko zanimljivosti o njihovom životu i standardu.
Prosječne cijene stanova i kuća u gradovima su oko 100-150.000 eura, dok se u nenaseljenim krajevima Laponije, kuća na jezeru, može kupiti i za 20-30.000 eura.
Njemu su to strašno visoke cijene, no vrlo vjerojarno je promijenio mišljenje kad je čuo da su cijene kuća približno iste kao u Hrvatskoj i pola Europe, a standard i troduplo lošiji.
Njegova plaća iznosi 2600 eura mjesečno, nekad i više (ovisno o školi u kojoj radi). Njemu nije luksuz otići na skijanje, ribolov u ledu ili izlet u svoj rodni grad, njemu je to nešto što si svaki građanin mora i može priuštiti.
Uz čavrljanje s Fincem i uspoređivanjem standarda država iz kojih dolazimo, počeo se spuštati mrak te smo odlučili otići u Kuntotie. Postalo je neizdrživo hladno čak i u kaputu, šalu, kapi i rukavicama, a oblaci su počeli puniti nebo, što je bio znak da se Aurore vjerojatno neće vidjeti ako se i pojave.
Da bi se polarna svjetlost, odnosno Aurore Borealis, vidjele na nebu potrebno je više faktora. Jedan je da na nebu mora postojati olujna aktivnost koja se događa na površini Sunca. Ona je vrlo promjenjiva, stoga ju je teško predvidjeti. Drugi faktor je da nebo ne smije biti oblačno, a treći je da se polarna svjetlost događa između 18 sati zimi i 22 sata ljeti do 4 sata ujutro. To bi značilo da je morate čekati daleko od gradske svjetlosti, daleko od toplog doma. Nas su, nažalost, hladnoća i oblaci lagano potjerali u tople domove, no drugi dan smo saznali od lokalnih ljudi da se oko 1 sat ujutro prikazala Aurora na nekoliko minuta.
Naše smrzavanje je ovaj put bilo presudno, no prave Aurore tek dolaze u zimu. Više sreće drugi put.