Status :
Registrovan : Aug 2009
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Poruke : 5,528
Re: Najčešći seksualni poremećaji
Što ako medicinski pregled otkrije (vjerojatni) uzrok?
Dakako, slijedit ćete upute specijalista. No, istodobno bi moglo biti potrebno unijeti i određene promjene u načinu na koji razmišljate o seksualnosti, vašim (a možda i partnerovim/partneričinim) očekivanjima i slično. Dat ću vam primjer. Većina muškaraca, a i određeni broj žena, smatra da seksualno zadovoljstvo počiva na savršenoj erekciji. Takvo vjerovanje, prije ili kasnije, dovodi do frustracija. Savršena ili 100-postotna erekcija ovisi o nizu čimbenika i nije uvijek jednako vjerojatna (a kamoli ostvariva). Nesavršena erekcija nije dokaz seksualnog poremećaja, niti umanjene muževnosti. Neobično je važno, premda i najteže za usvojiti, razumijevanje da seks nije samo - niti ponajprije - penetracija, te da seksualni užitak i zadovoljstvo moraju biti više nalik (obostranoj) igri nego natjecanju ili udarničkom pothvatu.
Ako vam je potrebna pomoć u promjeni stavova i prilagođavanju eventualnim promjenama u seksualnom funkcioniranju - izazvanim, primjerice, operacijom ili naprosto starenjem - nastavite čitati.
Što ako medicinski pregled ne otkrije nikakvu osobitost?
Umjesto traženja savjeta od prijatelja ili roditelja, koji baš i nisu najkvalificiranije osobe za to, potrebno je započeti potragu za kvalitetnom psihoterapijom ili psihološkim savjetovanjem. Dobro početno mjesto su žute stranice telefonskog imenika ili telefonski razgovor s djelatnicima institucija poput Društva za psihološku pomoć i Klinike za psihološku medicinu KBC Rebro.
Kratka povijest seksualne terapije ili što o njoj treba znati
Sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su William Masters i Virginia Johnson izvršili svojevrsnu revoluciju i, zapravo, stvorili seksualnu terapiju, dominantan je pristup liječenju seksualnih problema bio psihoanalitički. To je, konkretno, značilo da se dugotrajnom terapijom nastojalo doći do nesvjesnog "temeljnog uzroka", odraza poremećenog psihoseksualnog razvoja u klijentovim ranim godinama života (u kojem roditelji igraju aktivnu ulogu). Nakon što ga osvijestimo, glasilo je uobičajeno tumačenje, pacijentov problem će nestati. Odbacujući takav pristup, Masters i Johnsonova su se odlučili za pragmatičnost i zdrav razum smatrajući da je otkrivanje uzroka uvijek manje važno od otkrivanja uspješne metode liječenja problema. Njihova inovacija bila je serija "domaćih zadaća", to jest osjetilnih vježbi osmišljenih kako bi se pomoglo paru da zaobiđe uobičajene, rutinske, seksualne kontakte unutar kojih je problem i izrastao. Uloga je vježbi ujedno bila i smanjiti napetost, međusobni pritisak, te omogućiti stvaranje nove, zdravije, slike seksualnosti i erotskog zadovoljstva.
Kasniji pristupi, osobito integrativni i sistematski, na različite načine kombiniraju kognitivno bihevioralni pristup Mastersa i Johnsonove s psihodinamičkim. Naglasak je, drugim riječima, i na mogućim uzrocima i načinima liječenja, jer je zaključeno da bi različiti uzroci mogli zahtijevati različite tretmane. Pitate li me za uobičajeni pristup seksualnih terapeuta danas, odgovor je jednostavan: većina spaja informiranje (biblioterapija) i educiranje klijenata (u smislu promjene problematičnih uvjerenja), konkretne vježbe ili domaće zadaće koje klijenti izvode iz tjedna u tjedan, te dubinski razgovor kojim nastoje otkriti moguće izvore nezadovoljstva u osobnoj prošlosti partnera, dinamici njihove veze i odnosa s drugim bliskim osobama. Ako se ukaže potreba, terapija se upotpunjuje lijekovima. Takav se, kombinirani, pristup pokazao najdjelotvornijim.
Život nije samo topla plima.
I kada te nema - treba da te ima...