Nema nama pomoci![]()
Znam ovo će ponovo neko da izbriše. Ali ja moram da pitam: da li ti ozbiljno veruješ da molitvom možeš nešto da promeniš u realnosti oko tebe?
Molitva, u smislu očekivanja nekih promena u objektivnom svetu, je čisto gubljenje vremena. Ona može da nešto postigne na unutrašnjem, duhovnom planu, u smislu povećanja samopouzdanja, osećanja da se bar nešto učinilo...ali da molitvom izazoveš neku objektivnu promenu.... ma daj čoveče okani se ćorava posla, kako kaže naš narod.
Kojica je moj najbolji prijatelj.(ma šalim se
)
где си пошла с крмељиве очи
Molitvom, menjamo unutrašnje biće, a ta promena će se kasnije reflektovati van i to odnosom naše okoline prema nama, jer sve promene i trebaju da se dese unutar nas, da bismo imali i neke promene i u svetu koji nas okružuje. Kada se molimo, molimo se bez ikakvih očekivanja...
Da molitve pomažu.
zavisi koga molis...
...ako molis bozanstvo da ti sredi npr gradjevinsku dozvolu i das mu novac (spustis na oltar) ili das njegovom menadzeru...nema nista od toga...
...ako ponovis postupak sa npr predsednikom opstine...sanse su mnogo vece
When you have to shoot,shoot,don't talk...
fala bože na nauci i što je izrodila psihijatre. il' obratno?![]()
Molitva je nešto što pomaže tebi, da se bolje osećaš. Čim si smiren i raspoložen, godiš okolini i ona te kao takvog prihvata. Čim si nervozan, nezadovoljan...od tebe svi beže...I ne samo to, nego svojom energijom privlačiš stalno neku netrpeljivost.
Naravno, onaj ko zna da se pomoli i ko zna svrhu, zna o čemu pričam.
Ja bih rekla da ti molitvu shvataš kao ''fontanu želja''..Ne ide to tako.
kada se molim, iskreno se molim... molim se onom u samom sebi.. i njega nazivam moj bog
da, molitve pomazu ako su iskrene, jer preispitas samog sebe...i postanes pozitivniji...
I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
da dodam još da molitva čini dušu svetlom...a kad se molim za druge, onda je i široka. tad se baš radujem, dok ređam imena i dodajem srce svakom![]()
где си пошла с крмељиве очи
znaci da mi neko kaze "skapavaj od gladi i hladnoce ovde,bice ti bolje na onom svetu"
"jedi sta ja kazem u te i te dane",ovo ono...
ma cao,ja provereno znam da doticni gospodin koga vi zovete "bog" ne postoji...
naastavice se...
When you have to shoot,shoot,don't talk...
Prle, niko nije dokazao da Bog postoji, ali niko nije ni dokazao da ne postoji...
Religija je opijum za one, koji to dozvole. Jer da im religija nije opijum, bilo bi nešto drugo. Zavisi, neko svoje smirenje baš nalazi u toj religiji, a neko kod psihijatra. Na pojedincima je, šta će izabrati.
Ova rečenica je iz davnih vremena tipa ''ako se ovde budete mnogo mučili, tamo na onom svetu ćete da uživate''...Time se u davna vremena manipulisalo sa širokim narodnim masama. Ne verujem da to još uvek može ''da upali''....znaci da mi neko kaze "skapavaj od gladi i hladnoce ovde,bice ti bolje na onom svetu"
bog je mrtvan-nice
nice je mrtav-bog
tema nije dal bog postoji ili ne
vec da li molitve pomazu
pomazu.
ja sam odgojena u izrazito ateistickoj porodici, i imam snazno izrazenu averziju prema popovima, crkvenim nardbama, i obicajima, liturgijama, pricescima i svim drugim @ako radis sta ti ja kazem, bice ti bolje@ forama
s druge strane, u nekom trenutku zivota, tamo davne 91, pronasla sam u crkvi sv. marka mir..i to je u tom ludom vremenu bilo mesto koje je bilo veza sa prosloscu, sa zemljom, sa nebom, sa sobom: miris tamjana, sjaj sveca, tisina i mir , u meni su stisavale ludilo i redovno izazivale suze
u nekim periodima zivota, molila sam se mnogo..nikad za nesto konkretno, uvek samo ocenas.
ponavljanje ocenasa kao da me je drzalo da ne skliznem sasvim u mrak koji je pretio da me proguta..
i dan danas..kad osetim da se u meni komesa, da se mrak siri i povecava, a svetlo bezi uzasnuto realnoscu, taj ocenas izroni iz mene.
jedino sto molim je snaga da podnesem relanost sa mirom u dusi..nikad da se realnost promeni. jer uvek na kraju bude ono sto bude, ako ne bude drugacije..
suvise sam realista da ne bih pomislila da je samo neka vrsta autosugestije..koja mi pomaze.
nije ni vazno, na kraju. nemam potrebu nikog ni u sta da ubedjujem, niti da pripadam nekoj grupi, bili oni vernici ili nevernici...............sva moja vera iskljucivo je moja, sasvim licna stvar. pa tako i moja molitva.
htedoh i ja da kažem da tema nije vezana za postojanje Boga...ali, da ne ispadnem ''majstor kvariš'' - oćutahneka si ti rekla i ceo post je baš ok.
где си пошла с крмељиве очи