Najnovije vesti !

[G]

Niko ne zna šta će biti sa evrom
| 25. 11. 2010. - 08:23h | Izvor : Blic http://www.blic.rs/Vesti/Svet/219704...-biti-sa-evrom

Nepoverenje kojim su finansijska tržišta dočekala usvajanje izuzetno oštrih mera štednje u Irskoj, britanski listovi danas tumače kao najavu da se problemi evrozone produbljuju, prenosi BBC.

U toku je, piše Indipendent, očajnička borba da se spasi evro i suzbije zaraza koja, posle Grčke i Irske, preti da zahvati Portugal, Španiju i Belgiju.



Terapija elektroškovima, odnosno spasavanje pojedinačnih privreda ogromnim paketima pomoći, po svemu sudeći, nije dala željeni rezultat i tržišta sada raspad evrozone vide kao realnu mogućnost. Gardijan se na naslovnoj strani pita da li će Belgija biti sledeća domina koja će pasti zbog rastućih troškova finansiranja
nacionalnog duga koji iznosi koliko i godišnji bruto nacionalni proizvod. Situaciju dodatno otežava politička neizvesnost, odnosno činjenica da ni sedam meseci posle izbora Belgija nije dobila vladu.



Gradijan ocenjuje da u praksi već postoje dve različite evrozone - jedna germanska, na severu, u kojoj su, pored Nemačke, Austrija i Finska, i druga, slabija, koju čine ugrožene periferne države. Jedino što im je zajedničko je valuta, mada ni to, napominje Gardijan, možda neće biti zauvek.



Evropske vlade, predvođene Nemačkom, za sada uspevaju da budu za pola koraka ispred tržišta, spasavajući Grčku i Irsku. Ti uspesi nisu, međutim, praćeni dubljom koordinacijom. Svakoj zemlji ostavljeno je da sama smisli sopstveni paket štednje, uključujući i poresku politiku.



Takav način gašenja požara neće zaustaviti vatrenu stihiju koja preti da zahvati celi kontinent, konstatuje britanski dnevnik. Evropska ekonomija zasnivala se na nemačkom suficitu i izvozu nemačkog kapitala u siromašnije delove Evrope, gde je ulagan u nekretnine. Taj sistem je zauvek propao, a niko ne zna šta će ga
zameniti. U međuvremenu, piše Gardijan, svi strahuju.



Fajnenšel tajms (FT) piše da su dogadjaji u Grčkoj i Irskoj zabrinuli članice EU iz centralne Evrope, koje su uvele evro ili se spremaju da to učine. Češki premijer Petr Nečas rekao je za FT da njegova zemlja namerno nije odredila datum pristupanja zajedničkoj valuti. Najpre, zato što nije ispunila kriterijume, ali i stoga što niko ne zna šta će biti sa evrom. Takve izjave, navodi FT, odražavaju sve veću nelagodnost koju, suočene sa krizom evrozone, osećaju zemlje koje su u EU ušle 2004. i 2007. godine.



Nekima među njima, na primer Poljskoj, ne dopada se pritisak koji su na Irsku izvršile Nemačka i Francuska, zahtevajući da smanji stopu po kojoj se oporezuju kompanije, jer to smatraju narušavanjem suvereniteta.


Druge postavljaju pitanje zašto bi njihovi poreski obveznici trebalo da finansiraju prevremene penzije u Grčkoj ili greške banaka u Irskoj.

Moj komentar : Još će ispasti povoljno po nas što smo malkice(više) zaostali za drugima...:raz_067:

[Zazijavalo]

Nažalost, neće biti povoljnije. Srbija će biti rasprodana u zamenu za eure koji neće ništa da vrede.
Tako nekako.

[G]

Nažalost, neće biti povoljnije. Srbija će biti rasprodana u zamenu za eure koji neće ništa da vrede.
Tako nekako.

Kao okupacione marke moje bake pokojne...Još ih imam a imam i Pavelićeve kune...
Sasvim moguć scenario. Čak vrlo verovatan. Zato i jesu poslali ove male barone školovane kod njih
da pripreme teren za konačni obračun sa Srbijom finansijama...Niko neće tako slatko Srbiji zadati ubod milosrđa nego sam Srbin ...

[G]

Skupština razbacuje novac iz budžeta
Poslanici namenili 70.000 evra za knjige koje neće ni videti

M. Maleš | 26. 11. 2010. - 00:02h | Foto: N. Kostić |Izvor : BLIC http://www.blic.rs/Vesti/Politika/21...ece-ni--videti

Predlogom budžeta Skupštine Srbije za sledeću godinu predviđeno je 7,3 miliona dinara samo za dnevne novine i stručne publikacije. Poslanici s kojima je „Blic“ kontaktirao tvrde da ne znaju kakvu to literaturu dobijaju, niti zašto su troškovi za štampu enormno visoki budući dadnevno dobijaju jedan, a najviše dva kompleta novina po poslaničkoj grupi.


Mesto gde poslanici retko zalaze: Čitaonica u Skupštini Srbije

Misterija je utoliko veća, ako se zna da su ukupni godišnji troškovi za pranje prozora, zavesa i podova, kao i za zamenu podnih obloga u skupštini, isplanirani na 7,9 miliona dinara, što je jedva malo više od troškova za štampana izdanja.


– Ne znam koliko godišnje koštaju novine, niti kakve stručne publikacije dobijamo. Sve stavke redovne potrošnje i nabavke materijala i opreme u Skupštini planira generalni sekretar Veljko Odalović u saradnji sa skupštinskim službama – kaže za „Blic“ Nenad Konstantinović, predsednik Administrativnog odbora i poslanik ZES.


Konstantinović navodi da će Skupština sledeće godine dobiti internog revizora čiji će zadatak biti da kontroliše da li su budžetska sredstva realno planirana i da li se troši u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama. To, praktično, znači da za svaku nabavku mora da bude raspisan tender.



Poslanik PUPS-a Moma Čolaković kaže da njegova poslanička grupa uz komplet novina dobija i „neke stručne časopise“, ali nije znao da kaže koje.


– Jeste skupo, ali moramo da se informišemo – ocenjuje Čolaković.



Moj komentar : Jašta, mora vlast da se informiše i obrazuje a ne da se bavi perifernim pitanjima i da bude neobrazovana...

[Пркос]

Poverljive podatke za "Vikiliks" snimao na CD označen kao "Lejdi Gaga"
Blic online | 29. 11. 2010. - 11:40h 13:52h
Ogromna količina poverljivih dokumenata koja je “Vikiliks” u nedelju razotkrio potekla je od obaveštajnog analitičara vojske SAD Bredlija Maninga, koji je desetine osetljivih informacija nasnimio na CD označen sa “Ledi Gaga”
Internet magazin “Vajerd njuz” u junu je objavio sadržaj četa na kome se Maning Adrijanu Lamu, hakeru koji ga je kasnije prijavio, hvali da će izazvati “svetsku anarhiju u digitalnom formatu”.

“Hilari Klinton i nekoliko hiljada diplomata širom sveta će dioživeti infarkt kada se jednog jutra probude i ustanove da je čitav korpus poverljive spoljne politike dostupan javnosti, u formau koji omogućava pretraživanje”, rekao je tom prilikom Maning.
“Gde god postoji američko predstavništvo, postoji i neki diplomatski skandal koji će biti razotkriven“, govorio je on.

Brajan Maning: Od njega je sve krenulo
Maning (27) je proteklih sedam meseci proveo zatvoren u samici.

Tajnih dokumenata se, prema sopstveno priznanju, domogao tako što je na svoj posao u jednoj vojnoj bazi u blizini Bagdada dolazio sa kompakt diskovima koji mogu da se presnimavaju “označenim sa ledi Gaga, ili nešto slično”, i na njih lagano kopirao dioplomatske tajne. “Niko ništa nije posumnjao, što je na neki način žalosno”, kaže on.
Informacije je dostavio Džulijanu Asanžu, zagonetnom vlasniku “Vikiliksa”, internet sajta namenjenog objavljivanju tajni.

Nekoliko sati pre masovnog objavljivanja poverljivih informacija, planiranog za 4.30 popodne, “Vikiliks” je izvestio da je “izložen velikom napadu koji blokira njegove usluge”.

Oko četiri sata sajt je ponovo bio na internetu. Nije jasno ko je pokušao da ga blokira.


Sta li je bilo o nama ...ma saznacemo valjda sve jednog dana ..ako ne mi onda nasa deca...al kakva korist i sto ce mo saznati?

[G]

Vikiliks: Dodik, Kosovo, BiH...
30. novembar 2010. | 11:35 | Izvor: Tanjug i b92 http://www.b92.net/info/vesti/index....&nav_id=475950

Zagreb -- Prema američkim dokumentima koje je objavio Vikiliks Milorad Dodik je podržao Ahtisarijev plan za Kosovo.


Sanader i Mesić su tadašnjeg srpskog premijera Vojislava Koštunicu, zbog njegovih stavova o Kosovu, nazivali nacionalistom, a pohvalili su Borisa Tadića, za koga tvrde da misli isto kao i oni, navodi se u belešci koja se našla na "Vikiliksu".



Premijer Republike Srpske Milorad Dodik je čak američkim diplomatama najavio priznanje Kosova posle takve odluke Saveta bezbednosti UN.

Prema navodima diplomatske prepiske, pomoćnik američkog državnog sekretara za Evropu i Aziju Danijel Frid je u Zagrebu s domaćinima podelio i informaciju kako mu je Dodik kazao da podržava Ahtisarijev plan o Kosovu.

Hrvatski mediji danas objavili su izvode tajnih dokumenata sa sajta Vikiliks koji se odnose na region.

Hrvatski mediji i dalje se bave poverljivim dokumentima američkih diplomata koji su završili na sajtu "Vikiliksa", a koji se odnose na pojedine balkanske zemlje i političare.

"Jutarnji list" danas objavljuje sadržaje nekih od 1.686 poruka koje su iz Zagreba slale američke diplomate u Vašington, a koji su završili na toj internet strani.

"Premijer Ivo Sanader zabrinut je oko sve većeg ulaganja ruskih kompanija u BiH, i pomoćniku državnog sekretara uručio je non-paper o hrvatskim stavovima o Rusiji“, piše u poruci američke ambasade u Zagrebu Vašingtonu iz 2007.
U poruci se prenose i mišljenja hrvatskih političara o političarima u regionu.

„Silajdžić je jedan staromodan političar koji živi u devedesetim godinama i želi da probleme BiH reše druge države. Silajdžić se protivi dogovoru koji je postignut s bivšim premijerom Federacije Terzićem oko gradnje Pelješkog mosta, rekao je Sanader", navodi se u belešci američke ambasade koja je 10. maja 2007. upućena u Stejt department nakon odvojenih sastanaka tadašnjeg predsednika i premijera Stjepana Mesića i Iva Sanadera i ministarke spoljnih poslova Kolinde Grabar-Kitarović s pomoćnikom američkog državnog sekretara za Evropu i Aziju Danijelom Fridom u Zagrebu.

Sanader je upozorio da će "u slučaju iseljavanja Hrvata iz BiH i izdvajanja Republike Srpske doći do stvaranja opasne male islamske države u Europi", s čime se, kako se navodi i belešci, složio i Mesić.

Američki diplomata Frid je tada rekao da ne dolazi u obzir stvaranje trećeg entiteta u BiH, već da se tamošnji Hrvati obrate za pomoć ambasadi SAD u Sarajevu.

Moj komentar : Muljatori muljaju, a nama zastavama i stijegovima, tisućljetnim i hiljadugodišnjim snovima zamagljuju usranu današnjicu...

[причалица]

ne znam...za mene ovo nije ništa novo....biće da sam matora, pa me teško iznenađuju ovakve stvari.

[причалица]

Orić će dobiti penziju od Srbije ako je zatraži

Ž. J. | 01. 12. 2010. - 00:02h

Haški osuđenik Naser Orić mogao bi da se upiše na listu onih koji primaju penziju iz Srbije. Orić može da očekuje deo penzije iz Srbije ukoliko ima prijavljen staž i uplaćene doprinose za period kada je radio u Srbiji, rekla je juče direktor Sektora za odnose sa javnošću Fonda za penzijsko-invalidsko osiguranje Jelica Timotijević. U Specijalnom tužilaštvu za “Blic” kažu da je penzija ostvareno zakonsko pravo i ne može se dovoditi u vezu sa ratnim zločinima, a da je sasvim drugo moralno pitanje da li neko sa takvim delima treba da crpe još nešto iz Srbije.
- Svaki osiguranik koji ima radni staž ili deo radnog staža ostvarenog u Srbiji može u momentu podnošenja zahteva za penziju, bez obzira gde živi, da očekuje da mu taj deo staža bude obračunat za penziju - kaže Jelica Timotijević, dodajući: “Da li neko ko je usmeren svojom delatnošću protiv države Srbije na neki način može da bude izuzet iz tog prava, to zaista ne možemo mi iz Fonda da kažemo jer naša obaveza je da sprovodimo zakon. A da li zakonodavac može da napravi neki izuzetak, to je već pitanje za zakonodavca.“
Ona kaže da Fond samo prati radnu istoriju pojedinca i „ne ulazi u neke druge kalkulacije”.

U Tužilaštvu pojašnjavaju da čak i da “neko bude osuđen i u Srbiji kao najveći ratni zločinac, penzija je pravo koje je ostvario i u tome ga štiti zakon”.
Orić je 1988. godine završio šestomesečni kurs u Zemunu, a pripravnički staž na Savskom vencu u Beogradu. Kao pripadnik policijske jedinice Orić je pohađao kurseve još dve godine, da bi 1990. bio upućen na KiM. Posle toga, sve do rata bio je telohranitelj bivšeg presednika Srbije Slobodana Miloševića, a tokom demonstracija 9. marta 1991. učestvovao je u hapšenju Vuka Draškovića. Može se videti na snimku Miloševićevog govora na Gazimestanu 28. juna 1989. godine. Orić je svojevremno povezivan i sa Markom Milošević i njegovim poslovima izvan zakona. Početkom rata na prostoru bivše Jugoslavije 1991. godine Orić je premešten u Stanicu javne bezbednosti u Srebrenici, a 8. aprila 1992. postao je komandir stanice policije u Potočarima. Desetak dana kasnije, 17. aprila, osniva se teritorijalna odbrana, a Naser Orić postaje njen komandant.

Haški tribunal je 2006. godine osudio Orića, bivšeg komandanta armije BiH u Srebrenici, na dve godine zatvora zbog zločina počinjenih nad Srbima u Srebrenici između decembra 1992. i januara 1993. godine. Pošto je bio u pritvoru od 2003. godine, Orić je nakon izricanja presude pušten na slobodu. Protiv Orića postoji krivična prijava u Srbiji, ali se čeka odgovor Haga jer mu je u Tribunalu suđeno.Ž. J.Ako ima prijavljen staž i plaćene doprinose za period kada je radio ovde, može da se nada penziji, poručuju iz Fonda PIO.

pa zar ću i za njegovu penziju da radim?

[G]

Orić će dobiti penziju od Srbije ako je zatraži



pa zar ću i za njegovu penziju da radim?

Hoćeš jer je takav zakon a zakon se mora poštovati...

[G]

Stiven Mejer govori za "Blic"
Bivši šef CIA za Balkan: Zna se koga Amerika voli u Srbiji
I. Radisavljević | 02. 12. 2010. - 00:02h | Izvor : BLIC http://www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/2...-voli-u-Srbiji

Objava tajnih diplomatskih dokumenata koji se tiču Srbije i regiona neće imati veliki uticaj na politiku SAD na Balkanu jer je ona i inače veoma otvorena. Zna se kakvo mišljenje Vašington ima o Tadiću, zna se da ga “voli” i podržava, kao što je poznato i da Dodika ne voli - kaže za “Blic“ Stiven Mejer, bivši šef CIA za Balkan.

- Ne očekujem ni da će najavljena dokumenta o Mladiću i ubistvu premijera Đinđića biti posebno zanimljiva. Osim što će potvrditi stav SAD da Mladić mora biti izručen, pokazaće i iznenađenost zbog atentata - kaže Mejer.


On smatra da je objavljivanje tajnih dokumenata ogroman propust i promašaj američke administracije, ali odbacuje teoriju o namernom puštanju informacija:


- Ovo je ogromna sramota za SAD jer je o svetskim zvaničnicima raspravljano na brutalan i uvredljiv način. Sigurno je da je time poverenje stranih političara umanjeno. Mnogo će vremena proći pre nego što opet počnu otvoreno da razgovoraju sa američkim zvaničnicima - kaže Mejer i dodaje da je ovim, u krajnjoj liniji, ugrožen život američkih diplomata i ljudi na terenu koji su i dostavljali informacije.


Na pitanje da li se od vremena kada je rukovodio kancelarijom CIA za Balkan do danas nešto promenilo, on kaže:


- Srbija nije ostala u mestu, ali nije ni napredovala koliko je mogla. Sada se nalazi na raskršću i primorana je da se opredeli za učlanjenje u EU i NATO. Lično ne razumem šta će Srbija time dobiti. NATO je organizacija u mirovanju koja postoji samo zato što SAD tako žele, a EU je zajednica koja je očigledno finansijski obogaljena, koja ne zna šta želi, ni kolika hoće da bude. Te su organizacije pre deset godina bile važne za razvoj regiona, ali danas nije tako. Srbija treba dobro da razmisli u kakvom savezu želi da bude sa takvim organizacijama. Ali nažalost, svi vaši političari se priklanjaju Zapadu, što Vašington i Brisel naširoko koriste - zaključuje Mejer.

Moj komentar : Zna se, zna se... Zna se i koga BND voli u Srbiji...Svako nekog voli u Srbiji i neko voli svakog napolju...Ruse ili Amerikance,Nemce ili EU...Stignu li ljudi voleti Srbiju uopšte od tolike ljubavi prema drugima.

[причалица]

Hoćeš jer je takav zakon a zakon se mora poštovati...

pa, moje pitanje nije dovodilo u pitanje zakon, nego besmisao ko sve može da prima srpsku penziju.

[G]

pa, moje pitanje nije dovodilo u pitanje zakon, nego besmisao ko sve može da prima srpsku penziju.

Mene više brine besmisao ko sve prima platu od države Srbije a bavi se isključivo ličnim interesima u sticanju materijalne dobiti i još radi protiv države Srbije...Seti se samo bivšeg potpredsednika DOS-ove vlade koji je uhvaćen kako predaje dokumente agentu CIA-e i ???

[причалица]

Mene više brine besmisao ko sve prima platu od države Srbije a bavi se isključivo ličnim interesima u sticanju materijalne dobiti i još radi protiv države Srbije...Seti se samo bivšeg potpredsednika DOS-ove vlade koji je uhvaćen kako predaje dokumente agentu CIA-e i ???

mene to ne brine, jer je neko glasao za dos...pa sad, ko se gde zatekao, tako i ćapa...to je poznata stvar.
ali, naseru oriću da damo penziju, pa ebote...to je toliko nelogično da se graniči sa patologijom.
na primer, sad imaš virtuelnu stvar - ratko mladić oslobođen u hagu i zatraži od bosne penziju...misliš da bi iz njihovog penzionog fonda davali ovakve izjave kao ovi naši?

[G]

mene to ne brine, jer je neko glasao za dos...pa sad, ko se gde zatekao, tako i ćapa...to je poznata stvar.
ali, naseru oriću da damo penziju, pa ebote...to je toliko nelogično da se graniči sa patologijom.

Jeste...On je naređivao da se ubija srpska čeljad i ubijao je lično...Tukao i proganjao. Ali šteta koja nastaje delovanjem gamadi koja je prodala zemlju zarad šake dolara ili sitnosopstveničkih interesa je generacijski nemerljiva...

[причалица]

Jeste...On je naređivao da se ubija srpska čeljad i ubijao je lično...Tukao i proganjao. Ali šteta koja nastaje delovanjem gamadi koja je prodala zemlju zarad šake dolara ili sitnosopstveničkih interesa je generacijski nemerljiva...

dobro, neću više da raspravljam....samo kažem da je besmisleno da on dobija našu penziju.

[G]

dobro, neću više da raspravljam....samo kažem da je besmisleno da on dobija našu penziju.

Ni ne raspravljamo se...Nego komentarišem da je taj kasapin inače bivši policajac školovan u VŠUP u Zemunu ništa spram špijunske bagre i običan bandit...Ne zaboravi koliko samo bivših oficira i službenika MUP-a preciznije bivšeg SSUP-a, SSIP-a prima srpske penzije i živi u stanovima koje su dobili od R Srbije a rade još uvek protiv nje da ne pominjem pretpostavku da su radili protiv i onda kad je Srbiji bilo najteže za vreme rata. Stani pred bilo koju zgradu u blokovima i čitaj prezimena sa interfona pa ćeš se smrznuti...A između redova možeš pročitati na šta sam konkretno mislio...

[причалица]

Ni ne raspravljamo se...Nego komentarišem da je taj kasapin inače bivši policajac školovan u VŠUP u Zemunu ništa spram špijunske bagre i običan bandit...Ne zaboravi koliko samo bivših oficira i službenika MUP-a preciznije bivšeg SSUP-a, SSIP-a prima srpske penzije i živi u stanovima koje su dobili od R Srbije a rade još uvek protiv nje da ne pominjem pretpostavku da su radili protiv i onda kad je Srbiji bilo najteže za vreme rata. Stani pred bilo koju zgradu u blokovima i čitaj prezimena sa interfona pa ćeš se smrznuti...A između redova možeš pročitati na šta sam konkretno mislio...

čekaj, kako ja to mogu da znam....a pošto ne znam, nemam šta da zaboravim.

[G]

čekaj, kako ja to mogu da znam....a pošto ne znam, nemam šta da zaboravim.

Pa oni što su na Sovjetskim tenkovima došli i uselili se u stanove po BG su prvi, a onda se 46 godina dolazilo u Beograd i ostajalo tu...Sve do 91...Neki su ostali u vojsci i policiji i posle...Mene je i tada i sada zasmejavala naivnost pojedinih struktura koje su mislile da neko može biti odaniji Srbiji i ovom narodu nego svojoj matici i svojoj porodici i familiji. Ali to ni tada ni sada nije bilo "politički korektno" reći. Veći je problem bio ko je od onih koji su došli 95 imao hrvatski pasoš... Smešno...Na kraju to je sve boranija spram one akt tašne u motelu Šarić...

[причалица]

Pa oni što su na Sovjetskim tenkovima došli i uselili se u stanove po BG su prvi, a onda se 46 godina dolazilo u Beograd i ostajalo tu...Sve do 91...Neki su ostali u vojsci i policiji i posle...Mene je i tada i sada zasmejavala naivnost pojedinih struktura koje su mislile da neko može biti odaniji Srbiji i ovom narodu nego svojoj matici i svojoj porodici i familiji. Ali to ni tada ni sada nije bilo "politički korektno" reći. Veći je problem bio ko je od onih koji su došli 95 imao hrvatski pasoš... Smešno...Na kraju to je sve boranija spram one akt tašne u motelu Šarić...

ok, ja stvarno ne znam o čemu pričaš.

[G]

ok, ja stvarno ne znam o čemu pričaš.

Samo za tebe pričalice jedan članak pa ćeš biti dobro informisana

< VREME | BR 585 | 21. MART 2002. Izvor Vreme http://www.vreme.com/cms/view.php?id=310254
Afera Perišić -uprava bezbednosti prikazuje >

Noć generala
filip švarm

Dve vrste informacija kruže o filmskoj večeri u Palati federacije. Po jednima, "Film o Perišiću" u svakom je pogledu nadmašio deset godina stariji "Film o Špegelju" iste producentske kuće. Po drugima, reč je o apsolutnom promašaju – režiserskom, scenarističkom i montažerskom. Svi su saglasni da je diskusija bila i burna i žučna



Prvo pravilo svake špijunske afere glasi – ne vjerovati nikom. Prava istina redovno se saznaje godinama kasnije, poslije suđenja, apelacija, kad se glavni akteri povuku sa scene. Zbog toga, poštovani čitaoče, sve što budete pročitali primite s dužnom rezervom i vlastitim zrnom pameti. Istina, ona materijalna, na ovim prostorima utvrđuje se po mjeri partijske pripadnosti.

Hapšenje pod optužbom za špijunažu u korist Sjedinjenih Američkih Država potpredsjednika Vlade Srbije zaduženog za bezbijednost, predsjednika Pokreta za demokratsku Srbiju (PDS), predsjednika Odbora za bezbijednost Vijeća republika u saveznoj skupštini, člana Odbora za kontrolu državne bezbijednosti Vlade Srbije, načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije (VJ) od 1993. do 1998, general-pukovnika u penziji Momčila Perišića, odjeknulo je kao skandal neopjevanih razmjera. Omiljena izreka generala i bivšeg saveznog ministra unutrašnjih poslova Petra Gračanina da se "situacija usložnjava" nije zadovoljavajuća; američki književnik Tomas Pinčon u zbirci pripovjedaka Smrt i milosrđe u Beču ima bolji termin – "situacija je prerasla u krizu".

Da je Srbija uređena zemlja, osim stabilnosti države, osnova kredibiliteta njenih institucija i predstavnika, mogućnosti da se gnjev Vašingtona iskusi, a strana pomoć ne okusi, ništa drugo ne bi bilo u pitanju. Kako ona to nije, nema mogućnosti koja nije otvorena.

TAMO DALEKO: Sve je započelo 14. marta na Ibarskoj magistrali, u motelu "Šarić" – restoran "Knin" – petnaest kilometara od Beograda. Za stolom u separeu, uz rakiju i kiselu vodu sjedili su Momčilo Perišić i član američke ambasade sa diplomatskim statusom Džon Dejvid Nejbor. Iz zvučnika je tiho dopiralo "Tamo daleko". U 19.35 u restoran je ušla grupa civila. Poslije kratke rasprave sa Perišićem obojici stavljaju lisice i izvode ih iz lokala; Amerikancu pri ulasku u automobil još nabijaju i kesu na glavu kako ne bi vidio gdje ga voze. Osoblju se ti isti civili, mrki i nezgodni, predstavljaju kao vojna policija: "to što ste vidjeli, niste vidjeli". Osoblje i gosti bili su prestravljeni, mobilni i stabilni telefoni nijemi.

Opaska prva. Prigovaralo se kasnije kako vojni policajci nisu pokazali nikave isprave i da ničeg poput onog "imate pravo da ćutite, a sve što kažete može biti upotrijebljeno protiv vas" nije rečeno. Savezni ministar unutrašnjih poslova Zoran Živković izjavio je da kad bi njega neko pokušao da tako hapsi, bila bi bar dvojica mrtvih – jedan njemu, a drugi njegovom tjelohranitelju na dušu. Interesantno je i da je istu argumetaciju upotrijebio i nakadašnji predsjednik SR Jugoslavije, a sadašnja zvijezda Haškog tribunala Slobodan Milošević. Paljba iz rezidencije u Užičkoj 11 na pripadnike Jedinice za specijalne operacije Resora državne bezbijednosti MUP-a Srbije ili, kraće, Crvene beretke, kada su u civilu i sa dugim cijevima krenuli da hapse Miloševića, objašnjena je nemogućnošću da se identificiraju ljudi u službi države – da nisu možda plaćenici željni nagrade od pet miliona dolara? U akciji privođenja Perišića pet sati su bili zadržani i njegov vozač i tjelohranitelj, savezni policajci inače. Živković je sada zbog toga podnio krivičnu prijavu protiv načelnika Uprave bezbijednosti VJ general-majora Ace Tomića.

U svakom slučaju, u noći 14/15. mart, negdje u kompleksu nekretnina Vojske Jugoslavije gorjela su svjetla, šuštali papiri, telefoniralo se: "Dođi odmah, ovo nije za preko žice." Gotovo istovremeno sa Perišićem, "dignuti" su i potpukovnik Miodrag Sekulović i Vladan Vlajković, bivši pripadnik VJ, a sada civil u Obrenovcu. Svi su u sitnim jutarnjim satima privedeni vojnom istražnom sudiji.

Za sve to vrijeme Beograd je spavao. Spavali su građani, pripadnici MUP-a Srbije – javna i državna bezbijednost – diplomate, stranački prvaci, oba premijera, mininistri svih resora. Nitko ništa nije znao uključujući i predsjednika SR Jugoslavije Vojislava Koštunicu. Istina, kako će kasnije reći, postojao je pokušaj da ga obavijeste (njegov savjetnik za nacionalnu bezbijednost Rade Bulatović?), ali već je bio na putu za Barselonu, nije bilo tehničkih mogućnosti. Te stvari nisu za telefon.

IDENTITET: Što se dogodilo, prvi je saznao načelnik Generalštaba Nebojša Pavković u osam sati i informaciju mudro zadržao za sebe. Međutim, šef Perišićevog kabineta Nebojša Mandić, kome je već netko to isto rekao, u devet i trideset bio je u Vladi Srbije i obavijestio njenog potpredsjednika Nebojšu Čovića da mu je šef uhapšen. U prvi mah Čović je upitao da nisu Hrvati – oni su Perišića osudili na dvadeset godina zatvora u odsustvu zbog Zadra 1991. Što činiti? Premijer Zoran Đinđić je u tom trenutku govorio s američkim ambasadorom Vilijemom Montgomerijem o lokalnoj samoupravi.

Opaska druga. I Montgomeri i Đinđić su kasnije izjavili da nisu ništa znali. Sjede jedan pored drugog, gledaju se, govore – prvi nema pojma da mu fali diplomata, a drugi potpredsjednik. Ako već postoji kratki spoj između savezne države i vojne bezbijednosti sa Republikom Srbijom, što reći o američkoj ambasadi? Zar tamo nema neka služba unutrašnje bezbijednosti? Zar u toku američkog krstaškog rata protiv terorizma nitko nije bio zabrinut što se jedan od diplomata nije pojavio na poslu? Zar je malo napisa u ovdašnjoj štampi o Al Kaidi na Kosovu? Ili možda Nejdžel ima fleksibilno radno vrijeme – dešavalo se i ranije da ne dođe niti da se javi, takva mu priroda posla.

No, Amerikanca nema, pa nema. Uprava bezbijednosti utvrđuje njegov identitet i to punih petnaest sati. Ako im je istekla pretplata na internet ili ako se nisu mogli konektovati, izostala su im saznanja da im je mušterija bila predavač na Teološkom fakultetu Pentekostne crkve u Osijeku, da ga je put nosio u posljednjoj deceniji u Sarajevo, Prištinu, Solun i Beograd – prije i poslije NATO intervencije. "Večernje novosti", pozivajući se na anonimne vojne izvore, tvrde je Nejdžel otkrio da je šef CIA-e za Balkan i da je pričao punih trinaest sati.

Kad su se Đinđić i Montgomeri razišli, uslijedilo je okupljanje ministara i potpredsjednika – republičkih i saveznih. Pristigao je i Perišić. Pod paskom Vojne policije, u trenerci i patikama bez pertli, doveden je u Vladu Srbije da prisustvuje premetačini svog kabineta. Đinđić je poslije izjavio da mu je Perišić u kratkom susretu rekao da je sve namještaljka i da "sakuplja sve o Vojsci, jer ga to zanima, da ima punu fioku toga, ali to ne daje nikome, a naročito ne strancima". Negdje u isto vrijeme, kad mu je konačno "utvrđen" identitet, oslobođen je i Džon Dejvid Nejbor.

Uz lupu automobilskih vrata i melodije mobilnih telefona, članovi Vlade Srbije uputili su se potom ka Palati federacije na zajednički sastanak sa kolegama iz savezne vlade. Što se tamo događalo, javnost su obavijestili Đinđić, Čović i ministri unutrašnjih poslova i pravde – Dušan Mihajlović i Vladan Batić.

TAŠNE I MAŠNE: Četvorka je bila gnjevna. Ne uzimajući Perišića u zaštitu, Đinđić je rekao da nitko od republičkih i saveznih funkcionera nije bio obavješten o hapšenju. Ako već on nije ništa znao o tome da mu potpredsjednika četiri mjeseca prate i prisluškuju, kako to da nisu obaviješteni ministar obrane Vladimir Radojević, savezni premijer Dragiša Pešić i general Pavković? Pored toga, general Tomić je odbio i Pešićev i Pavkovićev poziv da se pojavi na sastanku i objasni svoje postupke. Sve skupa je "prvorazredni skandal međunarodnih razmera" i "još jedan dokaz da nema nikakve kontrole VJ". Đinđić je rekao i da je general Pavković izjavio da nema uvida u rad Uprave bezbijednosti, već da sastancima prisustvuje Koštuničin savjetnik za nacionalnu bezbijednost Rade Bulatović. Sve ukazuje na to da je izostala civilna kontrola Vojske i da to više neće moći tako. O diplomatskim posljedicama da se i ne govori...

Batić se pozabavio pravnom pozadinom afere. Pored kršenja Bečke konvencije – hapšenje i zadržavanje američkog diplomate, te oduzimanje njegove tašne – tu je još i Perišićev imunitet kao člana Vlade i saveznog poslanika.

Za Mihajlovića sve je loše režiran špijunski film: "Naša saznanja ukazuju da je ceo slučaj sumnjiv jer je tašna bez ikakvog osnova oduzeta diplomati i vraćena mu posle nekoliko časova koji je tada utvrdio da mu je sadržaj tašne promenjen i da su mu ta dokumenta, po njegovoj izjavi, naknadno ubačena."

Opaska treća. Nesumnjivo je da se Uprava bezbijednosti ponašala kao pijani i bahati vepar u staklenoj radnji. Načina da se Perišić u tišini uhapsi – ukoliko postoji razlog – i da se probudi nekolicina najvažnijih ljudi u državi ima bezbroj. Nešto od toga piše i u priručnicima. Što im je trebao Amerikanac koji je i te kako bio svjestan svog imuniteta, misterija je. Ako je zajedno sa Perišićem praćen mjesecima i ako je već sve snimljeno, kako se neformalno tvrdi, onda su valjda i te kako znali tko je i što je. Točno je i to što Đinđić tvrdi da je izostala civilna kontrola nad radom i Vojske i vojne službe – za godinu i po dana koliko su na vlasti DOS i DSS nisu promijenili ništa u zakonskoj regulativi rečene problematike; ta procedura, zastarjela i u mnogo čemu nakaradna – može se staviti ruka u vatru – u slučaju Perišić bila je u potpunosti ispoštovana. Nisu ti ljudi od juče. Status Uprave bezbijednosti VJ, osim toga, odgovara i statusu Crvenih beretki: zna li se tko ih kontrolira, što im je zadatak, koliko koštaju porezne obveznike? Njihova oružana pobuna i njeno okončanje bez ikakvih sankcija za aktere, također je skandal samo takav. Neobavještavanje nekolicine najodgovornijih funkcionera međutim – kasnije će se vidjeti – imalo je drugu svrhu.

Dok se Vlada Srbije skandalizirala i kanda nekako više vjerovala Amerikancima nego vlastitoj Vojsci iz unutrašnjopolitičkih razloga, Montgomeri je u Ministrastvu vanjskih poslova uložio krajnje oštar protest. Hapšenje Perišića i Nejdžela ocijenio je kao napad Vojske Jugoslavije na SAD, DOS i ovdašnji demokratski poredak.

Uprava bezbijednosti nije gubila živce – ćutali su i radili: u 18.15 započeli su sa pretresom Perišićevog stana. Istodobno, niži ešaloni oponenata Koštunice i DSS-a krenuli su u ofanzivu. Što to danas u Srbiji može biti vojna tajna? Zar Amerikanci već ionako nisu snimili sve što ih zanima i zar sve živo ne prisluškuju? Da li će hapsiti svakog tko se sretne s bilo kojim strancem? Jašu li ponovo Ilija Čvorović i brat mu Đuro? U isticanju sveznanja i svemoći CIA-e i drugih firmi američke obavještajne zajednice, nije im smetao njihov fijasko 11. septembara u Njujorku i Vašingtonu, nemogućnost da uhvate Osamu bin Ladena ili Radovana Karadžića i mnogo toga u istom pravcu. A kad je riječ o vojnim i državnim tajnama, njih će biti dok je i vojske i države. Na primjer – interna istraživanja o raspoloženju oficirskog kora, mjere i aktivnosti prema dijelovima nemirnog regiona itd...

MIDNIGHT CALLING: Kada se Koštunica konačno vratio iz anarhističke Katalonije "ovlašno" obaviješten o aferi, oglasio se i Vojni sud svojim saopćenjem: špijunaža, član 128, stav 1 i odavanje vojne tajne, član 224, KZ SR Jugoslavije; Perišić, Sekulić i Vlajković zadržani – Nejdžel pušten. Ubrzo je u avetinjski praznoj Palati federaciji započela prva sjednica najviših republičkih, saveznih i vojnih funkcionera. Prisutni: Koštunica, Đinđić, Pešić, Radojević, ministar vanjskih poslova Goran Svilanović, Čović, general Pavković, vojni tužilac Petković i ranije nedostupni šef vojne bezbijednosti general Tomić i još neki drugi. Sastanak je okončan – priča se da se odvijao u krajnje nervoznoj atmosferi – Koštuničinom ocjenom da je akcija Uprave bezbijednosti ipak bila u okviru domaćih zakona. Svilanović se još iste večeri i formalno izvinio Montgomeriju zbog privođenja i zadržavanja člana njegove ambasade.

Dan poslije, 16. mart, donio je slobodu Perišiću i ostalim uhapšenicima. Vojni istražni sudac je ocijenio da nema zakonskih razloga za određivanje pritvora. U izuzetno kratkim izjavama medijima Perišić je ponavljao da nije kriv, odzdravljao sa "srećno" i "prijatno". Rekao je i da mu nikakav papir nije dat pa ne zna da li je podignuta optužnica ili ne. Nuđenje opklada da će se sve završti poput slučaja Delimustafić, uveliko je započelo.

No, istog se dana oglasila Informativna služba Generalštaba VJ: potpukovnik Sekulović "neovlašteno je predavao dokumenta od značaja za odbranu zemlje Momčilu Perišiću" koji je "neka od njih dostavljao stranom državljaninu". Neki od tih dokaza, po odluci Vojnog suda, mogu biti stavljeni na uvid javnosti. Što sad? Da li je na pomolu novi film o generalu Špegelju, pardon Perišiću?

Savezni ministar Živković napustio je veoma gledanu kontakt emisiju na Studija B "Utisak nedelje" u 20.55 da bi stigao u Palatu federacije. Drugi sastanak u gotovo istom sastavu upravo je otpočinjao.

FILMSKO VEČE: Što se događalo u Palati federacije, informacije su oprečne. Prema jednoj vrsti neformalnih izvora, nakon dva sata vrijeđanja i svađanja, general Tomić je pustio "film". Prisutni su, navodno, imali što vidjeti: video i tonski bilo je zabilježeno kako Perišić predaje dokumente u kabinetu, u nekom iznajmljenom stanu, automobilu, ali i kako prima i broji novac. Koštuničina izjava na konferenciji za novinare da državne tajne nisu roba na tržištu lako bi mogla biti aluzija na ovo posljednje. U diskusiji koja se poslije razvila tvrdi se, tonovi su bili tiši i konstruktivniji, ali ne mnogo. Navodno je i Mihajlović promijenio stranu i podržao kolege iz Vojske.

Druga vrsta dobro obaviještenih govori da filmsko veče nije bilo nimalo spektakularno: general Perišić je snimljen kako predaje dokumente, ali je riječ o vojnom budžetu, spisku penzionisanih generala i sličnim koještarijama. Sve je okončano svađama i prozivanjem koga je narod izabrao, a ko je otuđeni centar moći.

Čitalac svakako lako može procijeniti orijentaciju oba izvora.

No, DSS više nije mogao izdržati. Potpredsjednik ove partije Dragan Maršićanin, sve pozivajući se na dokaze sa filmske večeri (otkud li on to zna?), zatražio je ostavku premijera Đinđića.

Opaska četvrta. Sumnjivo je kada stranka koja inzistira na zakonitosti zahtjeva ostavku predsjednika Vlade prije nego što se utvrdi istina na sudu: ne samo da Đinđić nije znao ni za kakve špijunske aktivnosti, nego bi njegova demisija prije suđenja značila i da je Perišiću unaprijed presuđeno. Tako je ispalo i da je cijela halabuka podignuta samo da bi se dobila prilika da se Vlada obori. No, isto tako pobijanja unaprijed da postoje bilo kakve tajne koje se mogu otkriti Amerikancima, okrivljivanje kabineta i savjetnika saveznog predsjednika za centar svih antireformskih zavjera samo daju za pravo svim onim koji tvrde da upravo radi toga niko sem Vojske i nije mogao biti obaviješten.

RAZMJENA: Popodne 19. marta jednu za drugom održali su konferencije za štampu Koštunica pa Đinđić. Prvi je rekao kako je prije nekoliko mjeseci obaviješten da otiču informacije iz Generalštaba – o Kosovu, Makedoniji, regionu, korupciji, organiziranom kriminalu itd. – i da je naredio istragu. Ništa konkretno nije znao. Koštunica je rekao i da je priroda djela takva da očekuje ostavku Perišića, a da cijelu aferu treba prepustiti pravosuđu, a ne Predsjedništvu DOS-a. Inače, on u potpunosti stoji iza svog kabineta i sve one koji ga kritikuju upućuje da kritike preusmjere na pravu adresu, to jest na njega lično.

Đinđić je pak javno zatražio Perišićevu ostavku, ali i od Koštunice smjenu generala Tomića. Najavio je da će istrajati po svaku cijenu u uspostavljanju civilne kontrole i nad Vojskom i nad njenom službom bezbijednosti.

Nakon izvjesnog prenemaganja Perišić je podnio ostavku – "Bolje ja nego Vlada" – a afera je u potpunosti zaplovila političkim vodama sudara DOS-a sa DSS-om i obrnuto. Prvi u prvi plan ističu "otimanje vojne bezbijednosti" svakoj kontroli, drugi narušavanje bezbijednosti države. Vrijeđanja i podmetanja ne manjka, a socijalisti i radikali seire.

Vrhovni vojni tužilac pukovnik Nikola Petković izjavio je da nije dovoljno Perišićevo odricanje imuniteta preko medija, već da to treba uraditi na sudu. Za svaki slučaj, zahtjev za njegovo oduzimanje poslat je mandatsko-imunitetskom odboru savezne skupštine. Postupak do lišavanja imuniteta miruje. O potpukovniku Sekuloviću i Vlajkoviću nitko ništa ne govori.

Opaska posljednja. Afera Perišić više je potresla Vladu Srbije od hapšenja Slobodana Miloševića. Premijer i njegovi ministri, mnogo će kilometara morati prijeći da građanstvo uvjere da su na pravom putu. Na drugoj pak strani, DSS je stekao biljeg nekog tko ne preza ni od čega ako od toga ima stranačke koristi. Ako hapšenje Perišića predstavlja vrhunac pregalaštva Uprave bezbijednosti VJ, istovremeno se pretvara i u njen labuđi pijev. Što god da ispadne sa Perišićem, teško da postoji način da opstane u sadašnjem obliku. Konačno, što da se laže – dok Đinđić kontrolira RDB MUP-a Srbije, Koštunica vojnu službu i shodno tome su i obaviješteni. Stvari tako stoje.