Naravno da si zabrinuta Mico, to je sasvim normalno. I jedino što može da pomogne
to je da se posvetiš rešavanju problema, jer on zapravo i nije nerešiv.
Ovo što sam ja ispričala je nešto uopšteno, ali svako dete je priča za sebe. Volela
bih da znam u Beogradu nekog dobrog stručnjaka, pa da ti ga preporučim, ali na
žalost za tako nekoga nisam čula. Svi kod kojih sam ja vodila svoju decu, ili kod
kojih su išli moji prijatelji, samo otaljavaju.
Ja sam slušala svojim ušima (kroz zatvorena vrata
) kako je moje dete nafarbalo
psihologa za svega 15 minuta. Prvo smo kao razgovarali zajedno, pa je onda on ostao
sa njom nasamo, i onda me je pozvala i rekla da nemamo potrebe više da dolazimo.
Ona je od njega čula ono što je htela da čuje, a on je rekao ono što bi ona trebala
da čuje da ga više ne bi ''maltretirala'' i svi su zadovoljni. Ne verujem da je glupa, ali
sam sigurna da je nezainteresovana.
Zato, dok ne čuješ za nekog ko je posvećen svom poslu, pokušaj sama. Ti svoju decu
najbolje znaš. Ako neće da razgovaraju iskreno, a neće verovatno jer im je to bolno,
pokušaj kroz neku igru. Pokušaj da pričaš o nekom tamo detetu iz komšiluka koje kao
ima takav problem i tako i tako se ponaša, pa ih pitaj šta oni o tome misle. Ma snađi
se bre. Još uvek si pametnija od njih.