Ih, sta znaci uopste biti individualac, preveliki ego?
svako je individua na svoj nacin, svi smo mi razlicit,i u osnovi smo isti samo
Biti individualac ,ne znači istovremeno imati i prenaglašen ego ,
kod ljudi za koje se može reći da se uklapaju u pravila mentalne higijene
je ego sasvim normalne jačine ,ali su oni naglašeni individualci u drugom smislu.
Da sad ne otvaramo filozofsko pitanje individualnosti ,ali recimo da je individualac
sposoban da se izdvoji iz mase i ne dozvoli da postane bezličan ,odnosno da se
utopi u masu.
E sad,ovo što kaže pričalica ,može da se desi da ego bude toliko dominantan ,i da se tada
dešavaju loša iskustva sa takvim ljudima ,ali individualac koji je *normalan* se u stvari trudi
da sačuva samog sebe od potrebe drugih da ga menjaju i u tom kontekstu bih mogla da kažem
da se slažem sa kojicom ,samo kroz inverziju
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Pa da, svi smo mi individue i to krećemo da uviđamo još pre druge godine života.
A naglašeni individualci su oni koji bi nako baš da budu različiti, čak i kada to nisu.
E što se teme tiče. Čula sam tu rečenicu samo od starijih ljudi i to onih koji se za mene
brinu. U ljis kontekstu je nikada nisam čula.
Poistovećivanje, u zavisnosti od toga kakva je namera, može biti od koristi. Naročito
ako nam služi da podstakne saosećanje.
Večnost je čista sadašnjost.
e, kojice...bravo za opservaciju!
kad mi neko od starijih (mama ili tata) kažu ''ja u tebi vidim sebe'' - meni dođe neprijatno. nisam to nikad mogla da svarim.
где си пошла с крмељиве очи
Strah je emocija koja postoji od kako postoji i čovek i spada u primarne odbrambene mehanizme,dakle ,smatra se pozitivnom .
Medjutim ,postoje i bolesni strahovi.Znati da strah postoji kao emocioja ne znači istovremeno i biti svestan tog postojanja kod samog sebe.Biti svestan neke emocije kod sebe ,znači prepoznati je,ali ne istovremeno i identifikovati se sa njom,već je posmatrati kao proces koji se dešava u okviru sopstvene individualnosti kao i svaku emociju,uostalom.Medjutim,onog trenutka kada nas emocija uvuče u sebe i kada počnemo na nju da reagujemo ,u ovom slučaju strah,tada to postaje problem ,kada strah počne da vlada nama.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Pa tako lepo
Covek se vezuje za odredjene stvari, odredjene ljude i odredjena osecanja.
Kada je sve suprotno od tog vezivanja, kada stvari nisu onakve kakve bi po nama trebalo da budu, imamo strah. Dali je to strah od gubitka tih stvari ili osecaja, ljudi, ne bitno, ono sto u nama izaziva negativnost, zbog vezivanja i tog gubitka, straha od svega ukupno.
E sada, umesto da odvojimo taj strah od sebe samih, mi taj strah prihvatamo i tezimo bas tim stvarima cijeg se gubitka plasimo. I jos vise vezujemo.
Sad sam objasnila bas lepo![]()
ne poistoveceujem se nikada, ni sa kime
ali volim kada sa nekime postanem MI
ali, ne ono MI u smilsu mi idemo svuda zajedno, mi smo ovo, ili ono...vec kad sa nekime sustinski osetim da ono MI postoji, egzistira van onoga JA i ON, per se
to je vrlo redak osecaj i mnogi ga brkaju sa prostim postojanjem veze, odnosno sa situacijom da su u vezi sa nekime
mi ne mozes nikad da postanes sa nekim ko ima ego kao tiznaci, dve jedinke istih ili pribliznih intelektualnih kapaciteta koje naginju trocifrenom mogu postati samo celina na nivou nedefinisanog ja i moje drugo ja.... sto je prvi korak ka sublimaciji radjanja neceg novog gde ce jednakost jednog biti zumance a drugog belance...u slucaju dvocifrenog sa dobije po pravilu mucak....
p.s. ko je imo keca iz algebre...ja+ja=jaja![]()
Ja u tebi vidim sebe
To nije positovecivanje, vec jednostavno neki delic vas vidite tj nadjete u nekoj osobi...
To je normalno i moze se desiti ako naidjete na srodnu dusu... i vrlo je retko....
keke..
ego ume da bude zahebana stvar, narocito kod lepih i pametnih zena, koje su opet, nekako neostvarene i neispunjene
medjutim, sa godinama i iskustvom se zena nauci da svojim egom barata
kad naidjem na muskarca sa kojim zelim i osetim da mogu biti MI, onda svoj ego presavijem nacetvoro, ko batistanu maramicu i turim u dzepic svojih farmerki, oklen ga po potrebi vadim samo da obrisem od srece i zanosa zamagljene oke![]()