Najbolji arhitekti posljednjih 100 godina

[Пркос]

„Oscar Niemeyer. Po našem izboru najbolji. Njegova arhitektura predstavlja sexy socializam. Prijatelj je sa Castrom i Chavezom. Još uvijek je živ, a ima preko 100 godina. U svojoj karijeri radio je projekte gradova, privatnih kuća, muzeja, itd, a svi ti objekti izgledaju kao da su upravo sletili iz svemira“ – Best Magazine.

Oscar Niemeyer Soares Filho (Rio De Janeiro, 15. Decembar 1907), brazilski arhitekt i urbanist.


Jedan je od najvažnijih predstavnika moderne arhitekture i pionir upotrebe armiranog betona.



Aktivan je već više od sedamdeset godina, te je jedan od kreatora brazilskog glavnog grada Brazilije, kojemu je zajedno sa arhitektom Luciom Costom namijenio izazito moderan i strog stil. Luciju Costi posao izgradnje brazilske prijestolnice ponudio je predsjednik Juscelino Kubitschek, a ovaj je svojem učeniku Niemeyeru povjerio projektiranje zgrade Kongresa, Palače pravde, katedrale i stanova. Autor je mnogih projekata u Brazilu i u Europi. I kao stogodišnjak Niemeyer dolazi u svoj ured u zgradi Mae West u središtu Rija.

[Пркос]

Frank Lloyd Wright (Richland Centar, 8. lipnja, 1867. - Phoenix, 9. travnja, 1959.), istaknuti američki arhitekt prve polovice 20. stoljeća.

Nakon djetinjstva provedenoga na farmi u Spring Greeneu, odlazi 1888. u Chicago i stupa u atelje vodećeg američkog arhitekta Louis Sullivana.
Frank Lloyd Wright. Najviše se divimo njegovim privatnim kućama, istinita elegancija se isprepliće sa jednostavnošću, bio je stručnjak u korištenju drveta i kamena“- Best Magazine


Prvi Wrightovi radovi, nastali još u ateljeu Sullivana – vlastita kuća u Oak Parku (1889.) i kuća Charnley u Chicagu (1891.) – u tragu su američke ladanjske arhitekture. Napustivši 1893. Sullivana, Wright se još jače priklanja tradiciji i projektira niz objekata osebujnoga pečata – kuće Winslow u River Forestu (1893.), Husser u Chicagu (1899.) i River Forest Golf Club (1898.).
Oko 1900. zanosi se japanskom arhitekturom i inspirirajući se njome uspijeva stvoriti građevni tip što ga varira u nizu poznatih "prerijskih kuća". Osnovno je obilježje tih kuća horizontalna raščlanjenost i naglašen plastični motiv strehe.

Pored mnogobrojnih kuća koje je radio, jedan od najistaknutijih objekata je i Guggenheim muzej u Chicagu.

[Пркос]

Ludwig Mies van der Rohe, rođen je kao Maria Ludwig Michael Mies, 27. ožujak, 1886. - 17.kolovoz, 1969.) bio je njemački i američki arhitekt. Najčešće su ga zvali samo - Mies, po nadimku.

Mies Van Der Rohe. Nema sumnje da je bio na čelu nove ere u arhitekturi.“ – Best Magazine

Ludwig Mies van der Rohe, je uz Waltera Gropiusa i Le Corbusiera, najpoznatije ime u stvaranju moderne funkcionalne arhitekture.

On je dao i veliki doprinos u stvaranju modernog dizajna, kao jedan od ravnatelja slavnog Bauhausa. Mies, je kao i njegovi suvremenici, naročito nakon drugog svjetskog rata , bio stvaraoc novog stila u umjetnosti, koji je reprezentirao duh njegova vremena. Njegov pristup odlikovao se ekstremnom čistoćom i jednostavnošću oblika. On je među prvima počeo primjenjivati moderne industrijske materijale poput stakla, i čelika. Njegove građevine su bile su sretna i dobro odvagnuta kombinacija, minimalističkih struktura, dobro uklopljenih u okolni veliki slobodni prostor. Svoju metodu oblikovanja, zvao je arhitektura kože i kosti. Slavan je i po svojoj sjajnoj uzrečici manje je više i citiranju Gustava Flauberta Bog je u detaljima, koje su mu bile misli vodilje pri rješavanju problema oblikovanja.

[Пркос]

Tadao Ando je rodjen 1941 godine u Osaki (Japan). Posebno zanimanje za arhitekturu pokazao je prilikom citanja jedne knjige o Le Corbusieru, koju je otkrio jos kao mladic. Svoje znanje o umjetnosti gradnje je postigao iskljucivo autodidaktickim putem.

„Tadao Ando. Uveo je beton kao oblikovni materijal u arhitekturu. Smatrao je da samo bušenjem nekoliko rupa u betonu, ta površina postaje umjetničko djelo“ - Best Magazine


"Studirao sam arhitekturu samostalno, vidio realne objekte na licu mjesta i o njima poslije citao knjige."

Proucavao je objekte velikana arhitekture kao sto su Louis Kahn, Alvar Aalto, Frank Lloyd Wright, Le Corbusier i Mies van der Rohe. Sa 28 godine u Osaki 1969. osnovao svoju firmu Tadao Ando Architect & Associates. Prvi nacrti su bili male drvene kucice, unutrasnje uredjenje i komadi namjestaja. Nakon sest godina od osnivanja biroa izgradio je kucu Azuma u Osaki, za koju je dobio priznanje japanske, arhitektonske asocijacije.

Poslije su uslijedile mnoge znacajne nagrade, a medju njima Carlsberg - Preis (1992), Pritzker - Preis (1995), RIBA - zlatna medalja Royal Institute of British Architects (1997). Predavao je kao gost-profesor na univerzitetima Tokyo, Yale, Harvard i Columbia.


"Ne mislim da arhitektura treba suvise pricati".

Ovaj njegov citat u osnovi opisuje temu njegove arhitekture, koja je prepoznatljiva kroz strogu kompoziciju i jednostavnost. Utisak o Andovoj arhitekturi tisine se ne stvara samo kroz strogi formalizam, geometrijske oblike i malo materijala. U svom trazenju jednostavnosti i sklada izmedju covjeka, prirode i prostora Tadao Ando povezuje japansku tradiciju sa zapadnom Modernom.

Glavna karakteristika Andove arhitekture su prazni prostori koji u Japanu imaju sopstveno, estetsko znacenje i puni su duhovne prisutnosti. U unutrasnjem prostoru dominira beton i svjetlo kao dva gradjevinska materijala. Svjetlo je stvoreno zahvaljujuci ostavljenim otvorima u betonu. Materija i svjetlost su cvrsto povezani i jednako vazni za postizanje prostora.

[Пркос]

„Ricardo Bofill.“

Bofill Ricardo je rođen u Barceloni i studirao na Arhitektonskom fakultetu u Ženevi, Švicarska. Godine 1963 je osnovao grupu "Taller de Arquitectura“.

Ovaj multidisciplinarni međunarodni tim vodi na projektima planiranja gradova, objekata za stanovanje i urede. U svojoj koncepciji ove projekte uključuju komponente dizajna: namještaja, kiparstvo i dizajn interijera. Radili projekte u gradovima kao što su Bordeaux, Luksemburg, Rim, Prag, Varšava, Kobe i Madridu, kao i u Bostonu, SAD-u. U Kini se ističe projekt za Qingdao Olympic Games,selo za potrebe olimpijskih igara, prijedlog za novu četvrt u Pekingu, Građevine visokogradnje, kompleksi zgrada, Shangri-La Hotel, Sunshine Upper East i Reflection residential complex, a sve u izgradnji. "Antigona" predgrađe u Montpellieru je opipljiv primjer projekta u velikih razmjera, dio grada koji je projektiran i konstruiran od strane ovog tima tijekom dvadeset godina.

[Пркос]

Richard Buckminster "Bucky" Fuller (12.7. 1895. - 1.7. 1983.) je američki vizionar, dizajner, arhitekt i izumitelj, poznat kao veliki zagovornik geodezičkih kupola koje je smatrao rješenjem za urbanističke, ekološke i druge probleme budućeg svijeta.



„Richard Buckminster Fuller. Bio je više filozof nego arhitekt. Svi njegovi projekti su bili naučna fantastika. Njegovi projekti nikada nisu sagrađeni“ - Best Magazine

[Пркос]

Antonio Gaudi, pravog imena Antoni Plàcid Guillem Gaudí i Cornet bio je katalonski arhitekt Art Nouveaua poznat po svom originalnom stilu i iznimno osobnom dizajnu.

„Antoni Gaudi. Kao Dalijeva slika. Ako ste se vozili Barcelonom, sigurno ste vidjeli neko od njegovih djela, koje izgleda kao da se topi pod utjecajem kiseline. Njegovo najpoznatije djelo Katedrala u Barceloni nikada nije završeno, još uvijek je u izgradnji“ - Best Magazine

Kao sedamnaestogodišnjak stiže u Barcelonu u namjeri da studira Arhitekturu. Gaudi je studirao arhitekturu na Višoj tehničkoj školi Arhitekture (La Escuela Técnica Superior de Arquitectura) u Barceloni od 1873. do 1877. god. Zbog nedostatka novca, usporedo sa studijem, radi kao tehnički crtač i ponekad kao dizajner namještaja. Pošto je te poslove odlično radio, za različite projekte ga primaju dvojica poznatih katalonskih arhitekata, Josep Fontsere i Joan Martorelj. U 26 godini diplomira, te za početak u profesiji radi kao dizajner interijera i dekorater. U kasnijim godinama se posvetio isključivo izgradnji svog remek dela - katedrale Svete obitelji (Sagrada Familia).

Dana 7. juna 1926. godine, Antonija Gaudija je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su odbili da ga voze u bolnicu u strahu da neće moći platiti vožnju. Nitko nije prepoznao najslavnijeg arhitekta Barcelone, dok ga prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne sljedećeg dana. Kada su htjeli da ga premjeste u bolju bolnicu on je to odbio. Umro je dva dana kasnije, ožaljen od cijele Barcelone.