Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
I think that in human evolution it has never been as necessary to have this substance LSD...it is just a tool to turn us into what we are supposed to be space.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Thousand kisses deep
Prišla si mi jutros
Kao da sam meso gnječila me kratko
Treba biti dovoljno muško da se shvati
Kako je to dobro, kako slatko
Moj blizanac iz ogledala, moj prvi rod
U snu si ušla mi kroz oko
I tko bi me, ako ne ti, poveo tamo
Tisuću poljubaca duboko
Volio sam kad se otvoriš
Poput cvijeta na toplini
Vidiš, samo sam još jedan promrzli
Promočen, nevidljiv u bjelini
Koji te volio svojom sleđenom ljubavlju
Dugo i široko
Svime što jest i svime što je bio
Tisuću poljubaca duboko
Znam da je laž u redu
Da si željela da se osjećam bolje
Sve poze, uzdasi, vrhunci
Znaci dobre volje
Tvoja razvratna plemenitost
Sve ide svojim tokom
Jesam star, ali sam još uvijek tu
Tisuću poljubaca duboko
Dobar sam u ljubavi, dobar sam u mržnji
Loš sam za sve drugo
Radim na tome, ali već je kasno
Kasno je već jako dugo
Izgledaš dobro, uistinu da
Volim kad glavu podigneš visoko
Da si tu, ja bih kleknuo pred tebe
Tisuću poljubaca duboko
Jesen se spušta niz tvoju kožu
I lijepo ju je vidjeti
Svjetlost koja ne treba život
I ne mora umrijeti
Zagonetke ljubavnih knjiga
Prilaze mi mračnim skokom
Da postanu svjedoci vremena i krvi
Tisuću poljubaca duboko
Još sam ja na vinu
Zaplešem uz obraz tu i tamo
Band svira „Na dobro vam novo lito dojde“
Ali srce ne zna samo
Probao sam s Oliverom
Na znam tako zvonko
Možda sam se spustio jednom ili dvaput
Tisuću poljubaca duboko
Volio sam kad se otvoriš
Poput cvijeta na toplini
Vidiš, samo sam još jedan promrzli
Promočen, nevidljiv u bjelini
Koji te volio svojom sleđenom ljubavlju
Dugo i široko
Svime što jest i svime što je bio
Tisuću poljubaca duboko
Ne trebaš to slušati
To ja sebi govorim krotko
Ionako je sve protiv mene
Tisuću poljubaca duboko
Leonard Koen - Hiljadu poljubaca duboko
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Ima u duši mojoj ožiljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao, i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dušu… Takva je naša duša.
Ispunjena uspomenama koje nas rastuže, nasmiju, zabole. Ponekad namjerno diramo te stare ožiljke iako znamo da nas čeka neprospavana noć. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tuđe nebo i uzalud tražimo one zvijezde ka kojima smo nekad davno upirali čežnjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalačkih ljubavi. Pa se naprežemo da čujemo onaj ljetni povjetarac što je šaputao u krošnjama drveća ispod kojeg smo se, držeći svoju prvu ljubav za ruke, skrivali od radoznalih pogleda. Ali…umjesto tog šapata samo uzdah srca svoga čujemo. Prohujalo je vrijeme i mnoge vode protekle…. nema više ni parnjača ni zvižduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu čeka uzdrhtalog srca. Niti iščekivanja postara da nam glas od voljene osobe donese pa da po ko zna koji put pročitamo riječi koje su drhtavom rukom pisane; “ljubim te”, “mislim na tebe”, “nedostaješ mi”. Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola što nam kroz srce mine… Od svega ostaše samo uspomene od kojih se pobjeći ne može. Čak i kada bi znali put što vodi u zaborav, mi ne bi pošli njime. Već se uvijek istom stazom vraćamo što vodi do mora uspomena. I uronimo u te talase koji nas miluju, nose, vuku u dubine… I plovimo, plovimo ka onim nekim dalekim, nedostižnim obalama što nas svake noći zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplašimo da ćemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena. A kad se pogledamo u ogledalo… vidimo ispod očiju nekoliko sitnih kapi…blistavih…slanih…
D. Maksimović
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Dok god osećam povetarac u svojoj kosi
I dok vidim sunce koje sija po lišću
Ja neću tražiti više.
Šta jos sudbina može da mi da
Do života koji se živi u trenutku
Kakvo neznanje?
Mudar je onaj koji ne traži.
Lutalica će naći u svim stvarima
Ponor i sumnju u sebe.
Fernando Pessoa
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Ljubomoran,nemiran
Ljubomoran, nemiran, ali ne od onih grubih
Volio me je kao svoje kosti
Ali moju bijelu pticu ubi
Da ne pjeva o prošlosti
O zalasku udje u moju sobicu:
''Voli me, smij se, piši stihove!''
A ja zakopah veselu pticu
Iza starog bunara, pokraj johe
Obećala sam da neću plakati
Ali srce pretvorih u stijenu
I, čini mi se da su moji sati
Ispunjeni pjesmom ptice ubijene
Ana Ahmatova
![]()
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.