Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
Tvoja duša šuti i govori
Josip Pupačić
Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hocu da te naselim živim sobom
i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom
Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Prije nego iz mene moju svijest izvedeš
daj da te spoznam kao istinu
Prije nego neznano odšumi moj sluh
da te čujem
kao glas koji me na svijet dozvao
I prije nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svjetlo koje ostaje u sebi
Tražiti te ne znači živjeti
vec slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napune
Vidjeti te ne znači umirati
vec hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti isčezavaš
Imati te ne znači hraniti se
vec gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore
Izgubiti te ne znači osiromašiti
vec bojati se pustoši
i naslućivati bijedu
koju za sobom ostavljaš.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Grmljavina....uvek kada oblaci sakriju dijamantne zvezde,a olujni vetar uzburka morske *suze*......možda noćas podignem
bela jedra na jarbolu *karake*...za Tebe...da umiriš zlosutne noćne demone,kojima su tama i smrt poslednje istine.....
Možda na njima prepoznaš puteve skrivene,i konačno zaplovis prema svetioniku *slobode*.Neka ovaj brod mojih želja nikad
ne potone...neka u Tvojoj *luci* nađe utočište.....kad oblaci sakriju dijamantne zvezde,.....i kada se utišaju sve grmljavine,
....neka se njiše na *suzama* morskim,u tihoj čeznji koja nosi najlepšu reč.......
Laku noć....sanjarima neka mesečina kupa snove ispunjene duginim bojama.....uz *grmljavinu* *tišine* ....i Osmeha.....sve do zore
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Njen duh je slobodan.
Sa drugom decom, ručicama od blata,
želi da dohvati sunce, i zagrli, k`o brata.
Ono joj šapuće tajne o zemlji iza ogledala…
“Ako u bajku veruješ, nije se uzalud ispredala!
Dúga je tvoja pruga!
S druge strane čeka više od ćupa!
Tvoje oči su krila. Vode te svuda!
Dodirni dlanom grudi. Nije to srce što kuca, ne…
To snovi stidljivo kuckaju spolja, da ih pustiš unutra!
Tvoji prsti su kistovi! Oboji ljude što se boje
da kroz temperament od crne tempere
udahnu polen i ponovo se rode
Tad će imati pogled voden…oprosti im.
Nacrtaćeš sebi osmeh opet.
![]()
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Zapalili ste me i gledate moje svetlo.
Radujete se jasnoći i toplini koju darujem.
Veselim se da smijem goreti za Vas.
Da nije tako ležala bih u nekoj kutiji bez koristi.
Smisao dobijam tek kada gorim.
Ali, dobro znam, što duže gorim - to kraća postajem,
to se više bližim svome kraju.
«Izgorela je» reći ćete, a ono što je ostalo bacit ćete.
Znam, za mene postoje dvije mogućnosti:
Ili da ostanem u kutiji, u tami, ili da gorenjem
postajem kraća, dajem sve što imam u korist svetla,
a time dovodim samu sebe svršetku.
Ipak lepše je ako smem nešto dati.
Gledaj, isto je tako s Vama ljudima!
Ili se povučete, ostajete sami za sebe
i sve je hladno i prazno;
Ili se približite ljudima i darujete im
od svoje topline i ljubavi
i onda Vaš život dobija smisao.
Ali, znajte i to, da za ovo morate dati
nešto od Vas samih,
nešto od Vaše radosti, od Vašeg srca,
od Vašeg smeha,
možda nešto i od Vaše tuge.
I ne trebate bojažljivo razmišljati o tome
kako ćete sačuvati sami sebe.
Samo onaj koji druge veseli postaje i sam veseliji.
Samo onaj koji obasjava druge i sam će biti obasjan.
Što više gorite za druge to će svetlije biti u Vama.
Mnogi su ljudi samo zato tmurni i neraspoloženi, jer se boje biti
ovde za druge, tuže se i neprestano kukaju na teška vremena.
Još uvek nisu shvatili ovo:
Jedno jedino svetlo koje gori, više je i vrijednije
nego sva tama sveta.
…
Dopustite dakle da Vas malo ohrabrim, JA, mala sveća.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Strano mi je vlastito tijelo.
Kad god stanem pred ogledalo,
na licu vidim ono što u duši ne osjećam,
u očima vidim ono što se ne krije
u mojim dubinama.....Ujutru se budim i vidim da sam zatvoren
u mračnu pećinu sa čijeg stropa se zmije spuštaju,a po uglovima
gmižu insekti.Onda na svjetlo izlazim,ali me tamo vlastita sjenka
prati,dok sjenke moje duše ispred mene idu neznano kuda,tragajući
za neshvatljivim stvarima,uzimajući i ono što im nije potrebno.Kada
veče padne ,vraćam se i liježem na postelju od nojeva perja i traganta,
te me opsjedaju neobične misli,salijeću me želje nemirne i radosne,
bolne i slatke.Usred noći,kroz pukotine pećine,pohode me spodobe
minulih vremena....te se netremice gledamo;
ja im se obraćam pitanjima,a oni mi odgovaraju osmijesima;zatim ih
pokušavam uhvatiti,ali oni isčezavaju poput dima...
Gibran
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.