I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
http://www.youtube.com/watch?NR=1&fe...&v=Ai2VnZc1ZnY
Can't Take My Eyes Off You
You're just too good to be true.
Can't take my eyes off of you.
You'd be like heaven to touch. I wanna
hold you so much. At long last love has
arrived. And I thank God I'm alive. You're
just too good to be true. Can't take my
eyes off of you.
Pardon the way that I stare. There's nothing
else to compare. The sight of you leaves me
weak. There are no words left to speak.
But if you feel like I feel. Please let me know
that it's real. You're just too good to be true.
Can't take my eyes off of you.
(Coro 2)
I need you baby, if it's quite all right,
I love you baby, you warm a lonely night. I love
you baby. Trust in me when I say It's OK: Oh pretty
baby, don't let me down I pray. Oh pretty
baby, now that I found you, stay. And let me
love you, oh baby let me love you, oh baby....
(x2) (Coro 1 )
I need you baby, and if it's quite all right,
I love you baby, you warm a lonely night. I love
you baby. Trust in me when I say: It's OK Oh pretty
baby, don't let me down I pray. Oh pretty
baby, now that I found you, stay. And let me
love you, oh baby let me love you, oh baby....
I need you baby, and if it's quite all right,
I love you baby, you warm a lonely night. I love
you baby. Trust in me when I say: It's OK Oh pretty
baby, don't let me down I pray. Oh pretty
baby, now that I found you, stay. And let me
love you, oh baby let me love you, oh baby
omnia praeclara rara
- Reci kako me voliš.
- Hoću.
- Reci.
- Volim te na suncu. I volim te u senci.Volim te u šeširu.I volim te u žaketu.Kad vetar duva napolju.
I kad si na banketu. U zovama u brezama, kraj maline i klena.I kada spavaš .I kad radiš povijena.
Volim te kad jaje lepo mutiš. Volim te čak i kad kašiku ispustiš.I u taksiju. I u autu. Bez izuzetka.
I od kraja ulice .I od početka. I kad kosu svoju češljem lepo deliš.
I u opasnosti. I kad se veseliš. Na moru. U gorama.U kaljačama. Bosu. Danas. Juče. I sutra.
I danju i noću.I u proleće kad dolaze nam laste.
- A leti kako me voliš?
- Kao srž leta , zna se.
- A da li me voliš u jesenje dane.
- Čak i onda kad gubiš kišobrane.
- A kada se zimi posrebre prozori.
- Zimi te volim k'o vatru kad veselo gori. Blizu tvoga srca. I uz tvoju nogu. A iza prozora sneg. I vrane na snegu.
Konstantin Galcinjski
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
Oh you may not think I'm pretty,
But don't judge on what you see,
I'll eat myself if you can find
A better meal than me
Ima ih koji su umrli ljubeći se
Ima ih koji umiru, ali smrt ne prepoznaju
i to se ponavlja svakoga dana postajući neprimjetno,
zaboravljeno, izgubljeno.
Ima ih koje je smrt zatekla kako se smiju,
kako se smiju do suza, ali smijeh se skupio
u neodlučnu boru na obali usana
i ostala je samo voda, topla i vlažna.
Ima ih koji umiru samo za sebe, u njima
svi žive, u njima svi traže svoju smrt
i nalaze je u svemu što im pripada.
Ima ih koji umiru samo za druge, u njima umiru svi,
sve u njima umire do njih samih.
U kutu svoga tijela oni dišu i plaču.
Ima ih koji su samo uzdahnuli
poput zvona u kome svaki udarac srca
odjekuje kao udarac groma.
Ima ih koji se opraštaju, ne znajući kamo idu,
ni kome pružaju ruku.
Njihova se sudbina ostvaruje
ispisujući magične znakove na krilu ptice.
Ima ih koje je smrt zatekla ljubeći se.
O njima bih mogao govoriti da su riječi prazne
kao koža gusjenice iz koje se rađa prekrasan leptir.
Ima ih koji su umrli grleći se. Zar ima ljepše smrti
od plamena koji svoje oštre zube
odmara na grlu koje jeca?
Ima ih koji su smrt dočekali kao ženu,
kao ljubavnici spremni da vladaju, da budu pobijeđeni,
i ne znaju gdje počinje poraz i gdje pobjeda prestaje.
Ima ih koji su umrli, ali ni to nije bilo dovoljno
i oni su ponavljali svoju smrt
kao dijete koje ponavlja stihove.
Ima nespretnih, zbunjenih, uplašenih i uznemirenih.
O njima vjetar pjeva dok valja svoje teško tijelo
u sporom koritu mora.
Ima i onih koji su umirući psovali život
riječima u kojima bijaše gorčine
poput trnja što jeca iza svake ruže.
I konačno, ima ih koji su umrli odjednom,
bačeni poput kamena visoko u nebo.
Ni smrt ih nije zaustavila
u letu koji još traje.
Zvonimir Golob
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Sjaj u travi...
sada,kada ništa na svetu ne može vratiti dane prohujalog leta
naš sjaj u travi i blještavost sveta,ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živeti...
zboravimo,ne radi nas,ne radi zaborava,zaboravimo da smo
se voleli,da smo se svađali i da smo bili krivi..
požurimo,s danima i danima što će doći
možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne
hteti jedno drugom da kažemo,al`proći ćemo jedno kraj drugog kao
stranci jedan skrenuti pogled bit' će sve što ćemo jedno drugom moći dati...
zaboraviću oči i neću posmatrati zvezde koje me na tebe neobično
podsećaju...ne boj se,jednom ćeš se zaljubiti al`ljubićeš zato što će te
nešto na toj ženi podsećati na mene..bio si moje veliko proleće
uspomena koja će dugo živeti u budućnosti koje ću se sećati...
osetiću tugu jer sam tebe volela bit' će to ironija tuge...
nestaće sjaj u travi,nestaće veličanstvenost sveta...
ostaće bleda slika onog što je prošlo...
William Wordsworth
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Čak i kada bi znali put što vodi u zaborav, mi ne bi pošli njime. Već se uvek istom stazom
vraćamo što vodi do mora uspomena. I uronimo u te talase koji nas miluju, nose, vuku u dubine.
I plovimo, plovimo ka onim nekim dalekim, nedostižnim obalama što nas svake noći zovu i mame.
I onda se odjednom probudimo jer se uplašimo da ćemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena.
A kad se pogledamo u ogledalo, vidimo ispod očiju nekoliko sitnih kapi, blistavih, slanih.
Desanka Maksimović
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Dajem miris:
jutarnje izmaglice, opranih ulica, jutarnje kafe, deterdženta prosutog u samoposluzi (izmešanog sa mirisom vrućeg hleba),
gustog dima koji ostavlja autobus, boje i papira jutarnjih novina, gužve u autobusu, napornog dana, ručka, koji samo što nije
gotov, dima cigarete pomešanog sa mirisom kafe, knjižare, poslastičarnice, kafane, bistroa, diskoteke, pozorišta, bioskopa,
vrha Avale, vetra...
Dajem miris:
Skadarlije, obale Dunava, pristaništa, bilo kog keja, reke, mora, četinara, uvelog lišća, trave, parka, starog hrasta, kestena,
recepcije, garderobe, restorana, parfema, pudera, hladnog predjela i toplog jela, nove kožne tašne, tepiha, dima ugašene sveće,
cveća na sredini stola, neugaslog pikavca, bluze, džempera, košulje, nove frizure, izmešane i potopljene tonove neke melodije
laganog ritma, vina pomešanog sa šalom, pričom, uspomenom, idejom, zamisli, obećanjem, radovanjem, osećanjem...
Dajem miris ulice, Zvezda, ledenih gradskih svetiljki, iza ponoći, u hodu, bez žurbe...
Dajem miris Grada, izmešan sa utiskom, nadom, idejom, željom, kao u snu...
Dajem sve mirise, koji nestaju istopljeni pred pogledom i osmehom.
Menjam ih, za ukus jednog poljupca.
Ukus koji zaustavlja vreme, pretvarajući ga u san.
Zauvek.
Čeda Bradić
![]()
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.