Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Magla
Kad smo tražili zvezdani put.
nismo ga našli
Pokušavali se zagrliti,
a da se nismo ni dotakli.
Godinama se u vasioni sastajemo,
a ni korak bliže
nismo se pomakli.
Samo se skupljaju nad nama
dani očajanja i nestaju
zauvek u magli...
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
“Ako budem mogao da se vratim i budem blizu tebe, upravo to cu i uciniti, i bicu s tobom zauvek. Gde god da si. Bices velika, ali ja cu i dalje biti tu. Bicu sunce na tvom licu, i kisa na tvojim cipelama, i vetar u tvojoj kosi. bicu tu kad se probudis ujutru i kad uvece krenes na spavanje. I cuvacu te celu noc, i ti ces osetiti da ti se smesim i nikada neces biti sama jer cu ja biti uz tebe, zauvek.”
Toni Parson
![]()
Zažmuri.
Izvan tebe nema ničeg tako lepog, kao u tebi.
Samo zažmuri i želi…
Sve ostalo je moja želja da ti ispunim želju…
Nauči da želiš tako da ti se čini
da neću umeti da ispunim željeno,
pa da se iznenadiš kad shvatiš
da moraš želeti više da bi me sustigla…
Ponekad proviri, da proveriš jesam li stvaran,
nasmeši se, što si šašava, pa si posumnjala.
Zažmuri. Nije mi mesto pod tvojim kapcima,
već na tvojoj koži, jer je pod njom postalo tesno.
Zažmuri. Ja sam tu da osetim šta vidiš dok žmuriš,
da prepišem iz tebe i zapišem po tebi stihove iz sebe,
inspirisane mojom željom da ti želju ispunim.
Lepa si, al’ lepša si kada želiš
da budemo lepi, pa se pore otvore,
da kroz moje iz tvojih, u tvoje kroz moje
prođe ovaj trenutak večnosti,
podešen da kasni jedan svetlosni bljesak,
taman toliko, koliko je potrebno
da progledaš dok žmuriš.
Goran Tadić
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
...Ljubav je sihirbaz. Pokreće život i u život vraća.
Liječi, krijepi, oplemenjuje. Sve boli, jade, tuge,
gorčine potire, ne zna za prepreke. Ne priznaje
zakone, norme, regule. Jedino je ona moćna,
moćnija i od vremena i od smrti...
Nura Hubijar
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Neko je u jednom čikaškom listu objavio: ima na Balkanu jedna zemlja koja se graniči sama sa sobom.
Gde žive najlepše žene, a natalitet opada.
Gde nezaposleni najviše rade, gde na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju.
Gde vozovi kasne po redu vožnje.
Gde svi igraju fudbal, a pobeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci.
Svi žure na posao, a niko ne stiže na vreme. Gde osmosatno radno vreme traje dvanaest sati.
Gde je zdravstvo besplatno, a lečenje skupo. Gde su novinari slobodni da napišu što god im se naredi.
Gde je svetska kriza dobila državljanstvo. Gde su javne nabavke tajne, a državne tajne javne.
Gde se ratovi nikad ne završavaju. Gde se istorija ponavlja svaki dan.
Gde su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gde je strana valuta uzeta za domaću.
Gde ljudi slave slavu, a psuju Boga.
Gde pametne zbog nerazumevanja proglašavaju ludacima, a ludake sposobnima.
Gde nepismeni pišu istoriju. Gde su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje.
Gde vlast prezire građane kao neželjene svedoke.
Gde se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemaju pravo.
Gde se svako svakome smeška, a niko nikome ne želi dobro.
Gde sudski postupci traju duže od života.
Gde su samo poplave način navodnjavanja zemljišta.
Gde prizivaju diktatora, a demokratiju smatraju porezom na budale.
Gde smatraju da će zemlja duže napredovati ako što više nazaduje.
Pa ti preživi, ako si normalan. Sreća je za državu da je takvih sve manje.
Normalni svakako nikom nisu potrebni. A i sam život je najveći paradoks;
živiš samo da bi umro, reći će nam oni koji misle da je vreme beskonačno, a oni na vlasti besmrtni.
Na koju god zemlju ste pomislili, pogodili ste !!!
![]()
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Утеха
Мисао се губи, нестаје и тоне
у долини плача, где се нада купа,
где страдања живе, где се сузе роне
и где точак патњи клопара и лупа.
И док мисо спава, клонула, у миру,
извија се љубав на крилима ноћи,
и са собом носи разлупану лиру,
и креће се, чебди по мојој самоћи.
Као ехо среће, без шума и гласа,
преко тајних снова висинама стреми,
као зора небом зрачно се таласа,
као вече у ноћ губи се и неми.
И траг јој остаје, и слика се ствара:
Небо плаво, ведро, као њено око,
поглед који прича, теши, разговара,
појима и воли и гледа дубоко.
Ја осећам душу и своју и њену:
Обе, вечне, стоје на једном осмеху,
на једном простору, у далеком времену,
које каткад ступа и шапће утеху.
Владислав Петковић Дис
![]()
Ne sećam se tačno trena
Ni minuta, ni dana
Kada potpuno spoznah
Da je ovaj život jedan
Pomalo čudan
al ipak vredan…
Sećam se da sam svima rekla
Da neću više trpeti prazne zore
Da neću više čekati duže
Da neću više maziti
Bodljikavo cveće, sem ruže…
Znam da sam ODLUKU donela
Više nikome nema popuštanja!
U ovom haosu od mediokriteta
Nema titulisanja, ni hvalospeva
Bez pokrića, nema pijeteta…
Komešanje nastaje u stomaku
Kad čujem mijaukanje tigra
Kad vidim da bi ga pojeo
A obigrava oko njega
Interesno, kao čigra…
Zaboga ljudi
Gde se izgubi
Iskonska iskrenost čoveka..
Sve ode bestraga
Izgubismo identitet
Ode ponos i lični stav
Do vraga…
ODLUKA je na snazi
Nema ad-akta
Rasčišćava se vazduh
Disanje olakšava
Bez napora i takta…
Pravi ostaju…
Sa istom odlukom
Lako se prepoznaju…
Katarina Branković Gajić
"Pa dobro, volio sam te, uvijek. I sad te volim. Zašto ti to sada govorim? Zato što ne bi htio da ostanem sam? Pa i to, zar je to toliko zlo? Zašto bi to bila sebičnost? Bože moj, pa onda je svaka ljubav sebičnost. Da, ne želim da ostanem sam, ne želim da ostanem bez tebe. Naviknuo sam se na tebe? Pa
i jesam. Malo si me i razmazila, ali i ja sam tebe. Reci pošteno." (Ostrvo)
![]()