Anđele radosti, da li znaš za tugu,
jecaje, dosadu, sramotu i grižu,
i nejasne strepnje što se u noc dižu
i srce nam stežu u roptanju dugu?
Anđele radosti, da li znaš za tugu?
Dobri duše, znaš li kad se mržnja rodi,
stiskaju pesnice, teku suze žuči,
kad osveta zove i dušu nam muči,
i sve sposobnosti i sile nam vodi?
Dobri duše, znaš li kad se mržnja rodi?
Anđele pun zdravlja, da li znaš za vatru,
kada, duž zidova sumornih bolnica,
ide tromim hodom blijedih izgnanica,
što za suncem žude, dok tijelo ne satru?
Anđele pun zdravlja, da li znaš za vatru?
Anđele ljepote, da li znaš za bore,
i strah od starenja, i grozne žalosti
kada čitas mrsku tajnu odanosti
u očima strašću što oduvijek gore?
Anđele ljepote, da li znaš za bore?
Anđele svjetlosti, sreće i miline,
David na umoru našao bi zdravlja
iz mirisa što se u tvom tijelu javlja;
nek molitva tvoja u nebo se vine,
Anđele svjetlosti, sreće i miline!
Charles Baudelaire
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Svaki put kad se svet utiša i kad mi se ista ona slutnja uvuče u srce, gušim se
od straha jer znam šta će biti. Onda nebo pocrni i spusti se nisko, ljudi postanu
ljuske koje nemo lebde pored mene a ja u očajanju lovim njihove poglede. Tražim
oko koje može da zablista pod zrakom sunca probijenim kroz crni pokrov, i ako
ugledam taj odblesak, znam da će on raspršiti sve oblake i da će svet ponovo dobiti boje.
Voja Antonić
![]()
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Svest o zaboravu
Nada je luksuz. Večna noć u krvi
izmišljenom oku slepim zidom preti.
O vatro tamna iza sebe, ko prvi
da ljubim tako ljubim, ne mogu da se setim.
Zar znam šta sam znao zar znam šta ću znati:
skelet usamljeni izgubljeno ime
divno usklađene s prazninom što pamti
jalovost cveta i jalovost zime.
Ja sam zabrinuti ljubavnik tog cveta
što mami iz mene to sunce i prazninu
pretvara u slavuja, kad različit od sveta
predeo me tače i pretvori u prašinu.
Al zaboravom svet sam sačuvao i čuvam
za sva vremena od vremena i praha
O gde su ta mesta kada vetar duva
i pustoš pomera? Gde zvezda moja plaha?
Niskosti uzalud čeznu pesmu. Čitam
na kolenima predeo koji se otvara
u biću u kamenu praznom gde je skita
poslednja zvezda čiji sjaj ne vara.
Branko Miljković
![]()
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
"tad plovim miran i čuvam to što imam...
tu varku da sam za te ipak drukčiji od svih bivših...
još ti se radujem...lalalalala..."...
...a napolju pada ,napolju je hladno .....
ovde je irno i toplo...od mirisa tek skuvane....
vruća i crna samotna i ja ....i čudna poruka
sa nepoznatog broja "baš neki čudan dan".....
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
- Zvao sam te neku noć ....nije te bilo.
- Nema me odavno već....ostala sam tamo
- Zvao sam te ,nisi se javila.
- Nisam imala propušten poziv ?!
- Zvao sam te u snu.Vikao sam kao da dozivam život koji me napušta.
- Ali ,ja te ne napuštam.Nikada nisam....i neću,dok me ima.
- Nemoj nikad ....bol bi bio neizdrživ ,čak i u snovima.
- Znaš da neću....što je s tobom,ne plaši me ?!
- Ništa. Volim te....
Neka mi još neko kaže da je petak 13. nesretan dan ....
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
"U trenutku kad svi pozivaju na prozor da zajedno gledamo
u vremena naprijed ili nazad, radije ostajem u sobi svoga danas,
zagledan u svoje srce kojem ni najbolniji ožiljak nikada nije
oduzeo spontanu želju za pulsiranjem koje život znači.
A prozoru ću prići kad osjetim da su krila dovoljno očvrsla za let
kojem nikakvo vrijeme i nijedna istorija neće biti prepreka."
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Mi smo se sreli na zvezdi sto se zove Zemlja.
Naš put kroz vreme u ovaj čas stoji za nama dalek, gotovo beskrajan,
da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli…
….kroz naše reči i poglede
zagrlile su se naše duše….
I kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne puteve kroz beskraj,
na kojoj ćemo se opet sresti zvezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sećanju
smo bili nekada ljudi koji su se sreli na nekoj zvezdi što se zove Zemlja?
A. Branko Šimić
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.
где си пошла с крмељиве очи
Za tebe, Bebo...
Sećaj me se
Sećaj me se kada zora bela
Sunce u svoj dvor začaran vodi;
sećaj me se dokle ispod vela
srebrnoga noć snivajuć hodi;
uzdrhtiš li kad te zadovoljstvo zove
ili senka mami u večernje snove,
čuj iz tamnog granja
glas kako odzvanja:
Sećaj me se.
Sećaj me se kad volja sudbine
zauvek te rastavi od mene,
kad od tuge,godina,daljine
ovo srce očajničko svene.
Za moju se tužnu ljubav ti pomoli.
Šta su prostor ili vreme kad se voli!
Dok je moga srca
večno će da grca:
Sećaj me se.
Sećaj me se kada slomljenoga
srca budem u san večan pao;
sećaj me se kad vrh groba moga
cvet usamljen bude nežno cvao.
Videti me nećeš;ali neumrlim duhom
Ko verna sestra ja ću da te grlim
Čuj u noćnoj tami
Glas ko jecaj sami:
Sećaj me se...
Alfred De Mise
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavičluk
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a ćutanje neznanje.