ne, obično sam ja ta koja vrši mere... nekad tražim šansu, nekad ne, i uvek kažem kako ću biti dobra, a oboje znamo da lažem... ja se trudim, ali je ponekad jače od mene.
inače, postoje stvari koje ne bih oprostila, postoje neke preko kojih bih prešla, zavisno od te druge osobe, više nego od samog dela... kada se desi nešto, nebitno šta, velika je verovatnoća da će se ta šansa pretvoriti u jednu od karika... tako da po meni, nije konstruktivno dati je blanko, bez nekih anexa.
i šta ako si sa nekim drugim? zna se kome se oprašta, kome ne, kome pripadaš, kome ne, koga bi varao, koga ne...
razlozi su uvek sebične prirode, ne daje se drugom šansa, već sebi, prolongira se rastanak... tako nekako. osim kada je neko mazohista, jel...![]()