Puf..ja kad patim,to je bas onako..dugo i grozno i vidi se,n' umem da sakrijem..A nesto me oce,ko budalu samar,pa vazda patim..A kad je ono,bas tesko,tad se zabijem u krevet,gledam kao tv i cmizdrim..Sacuvaj me Boze..
Puf..ja kad patim,to je bas onako..dugo i grozno i vidi se,n' umem da sakrijem..A nesto me oce,ko budalu samar,pa vazda patim..A kad je ono,bas tesko,tad se zabijem u krevet,gledam kao tv i cmizdrim..Sacuvaj me Boze..
Ja sam samo tu, da vreme brze prolazi....
Za mene je patnja teška duševna bol, koja može razoriti osobu skroz, ako u jednom trenutku ne zastane i dobro razmisli gde to vodi dalje. Nastaje kao posledica vezanosti za neku osobu, sa kojom više niste bliski.
Nema nekog posebnog mehanizma, da se otkloni..Potrebno je vreme i borba sa sobom. Nekada patnja može biti trajna i ceo svoj život posvetiti patnji zbog osobe sa kojom više niste zajedno, a nekada to može trajati znatno kraće.
Greška je, ako se patnja ne ''iživi'' kako treba, a već se krene sa nekom drugom osobom, u želji da se prevaziđe patnja za starom.
Čovek treba prvo da bude sam sa sobom, da razmisli, da otkloni svaku vezu sa nekim sa kim više nije zajedno, pa kada ima čista osećanja, onda može tražiti nešto novo ili dopustiti nekoj novoj osobi da uđe u njegov svet.
Ne prevazići patnju kako treba, a ući u neku novu vezu, može samo prouzrokovati pomešana osećanja i uvući u patnju novu osobu koja sada pati za osobom koja već pati....jer ne dobija adekvatne emocije...zauzvrat...
Mislim da podjednako pate i žena i muškarac. Nisam sigurna da tu ima neke razlike...
moje su ljubavi duboke i strasne..i takve su mi i patnje..
te fore"ideš dalje", možda pale kod nekog drugog. kod mene ne..
ja moram da odbolujem, i to traje..
imala sam nekoliko ozbiljnih patnji u zivotu, kad sam mesecima bila kao zombi..ono, na poslu i sa decom sam kao normalna, a kad ostanem sama, uzas.
na svu srecu, prodje.
uvek prodje.
if you open your mind too much your brain will fall out
Što je naša emocija bila dublja i patnja je dublja,snažnija..treba je pustiti da boli jer je svako opiranje efekt"živog pijeska"..pustimo da živi u nama dok jednog dana sama ne ode i iza sebe ostavi krater,rupu ili tek tihu livadu na kojoj ćemo iznova posaditi neki novi cvijet..
A kad prođe neko vrijeme,pitamo se šta nam je bilo ( a bilo nam je..)
pa desi nam se Zivot..sve je to ok.
ljudi su skloni da negiraju da su ikad i za kim patili, valjda patnja nije dovoljno "cool"
if you open your mind too much your brain will fall out
klin se klinom izbija.
Možda muškarci i više pate, otkud znam...kad baš vole mislim da vole jače, i vole za ceo život. Ali uglavnom shvate da vole kad više neeema onog što su voleli, a to je malo kasno. Retko kad se usude da pokušaju nešto ponovo, jer Bože moj neće valjda dozvoliti da oni muškarčine opet budu povređeni, tako da i pate ceo život.
Mene lično tuga drži dugo.I čudna je jedna stvar...plačem i kad se udarim, a da ne pričam o moru suza koje prolijem kad mi neko kaže nešto onako uvredljivo za moj pojamali kad sam tužna, istinski tužna ne mogu suzu da pustim, potpuno se parališem, da tako kažem, u svakom smislu. Tad mi ne treba niko i ništa.
Ali ipak mislim da je bolje biti ranjen nego mrtav sve to ide u rok službe.
Oh you may not think I'm pretty,
But don't judge on what you see,
I'll eat myself if you can find
A better meal than me
Znam da je sve to isto, ali sve mi se nekako čini da se nakon tog brodoloma muškarci zatvore u sebe...ono što je na površini to ne mora ništa da znači.
Oh you may not think I'm pretty,
But don't judge on what you see,
I'll eat myself if you can find
A better meal than me
Potpisujem da dovoljno sam luda...Potpisujem i jos da dovoljno sam jaka...jedan manje vise hir...