Poezija raspoloženja

[burning violin]

(...)Ljudi žurno prolaze ispred mene na trgu -
ne opažajući kako je moje telo postalo
dragoceno od tvog milovanja,
ne znajući da u sebi nosim tvoj poljubac
kao što sunce nosi u svojoj lopti
vatru božanskog dodira,
kojom sija večito.(...)

Tagore, Begunica

[Bisernica]

Povratak


Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;

Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.

I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići

Dobrica Cesarić

[Bisernica]

Smiraj


Setim se, kako su u ljubavi,
dragi prvi dani.
Kad su ruke tople,
kad se oči slede,
preletajući one kolutove blede,
oko usana...

Što drhte, protkani,
mutnom tišinom,
u kojoj su osmeh i tuga pomešani
nesigurno i tamno.

Klatno zvona
teško i tmurno
u grudi udara me.

Tad se dižem,
i, u mutna oka prozora,
puna sitnih glasova večeri,
šapućem, nesigurno,
i moje ime.

Miloš Crnjanski

[Hidden]

JA I TI

O, kad bih mogla samo jednom ja,
nekuda iza bregova
pobeći od sebe.
Sasvim sama i vedra
projurila bih kroz šume,
razgrnula livadi nedra.
U život bih se zagnjurila,
svakom bih ruku pružala.
Sa strašću bih se požurila:
da vidim u životu kako je,
duša nečija ako je
za radost stvorena.
Jer od rođenja sa mnom,
ma kud se makla,
idem ja večno sumorna.
A meni se uvek dopadalo:
kad su tice kroz noć letele,
kad je lišće tiho opadalo;
kad su senke u sen sletale,
kad me ljudi nisu voleli,
kad su stvari duši smetale.
Oduvek je jedna ja slutila
kobi, suze i bolove,
i radosti moje sve pomutila.
Oduvek me slatko zlostavljala:
ni u šumi, ni u ljubavi, ni u radu
ni časka me nije ostavljala.
Znam, umreću i ostariću;
a nju uvek mladu,
uvek žednu bolova
na zemlji ostaviću.


Desanka Maksimović

[Bisernica]

Samoća


Tugu ne možeš opisati.
Ona je poplava koja nosi sve pred sobom
podriva kuće,
rije nasipe,
valja bregove.
Čovek je premlaćeno pseto nikom potrebno.
Mrzim tugu.
Tugu ne možeš izraziti.
Ona je požar koji tinja godinama
i bukne,
očas planu šume,
nestanu gradovi.
Čovek je vaseljenski leš koji niko
ne može poznati.
Mrzim tugu.
Tugu ne možeš suditi.
Ona je uvek kamen o vratu davljenika
zanavek vezan.
Smiraj je samo na dnu
koje se izmeriti ne da.
Čovek - plamen
vraća se u kamen.
Mrzim tugu.

Dušan Matić

[Bisernica]

Preteška je duša moja svojim plodovima zrelim.
Ko će doći,ubrati i utoliti glad?
Zar ga nema ko je postio i ko je dobrostiv
i velikoduša u srcu,da dođe i okonča svoj post
na mojim prvim prepuštanjima suncu
i tako mi olakša breme mog vlastitog izobilja?
Moja se duša preliva vinom vjekova.
Zar nema žednog koji bi došao i pio ?


Gibran

[Bisernica]

Brat

Dolazi s večeri brat da prespava u mojoj reči.
Ruke mu pune narandži.U kosi prvo ivanje.
Davno zgrušanom rečju hoće da leči
moj neizgovor,moje nesnivanje.

Dah nerazgovetan,ali bat prepoznatljiv.
Na usni mi briga njegova mnogoreči.
Lazi korakom meseca i snatri
trag svoj što će u meni da zakolevči.

Iz davnih predela brat u svakom zrncu zraka
nadvit nad moje uzglavlje i brižan,
natopljen svetlom,a satkan sav od mraka,
dolazi,ali mome dodiru nedostižan.

Pero Zubac

[Bisernica]

Što sam


Što sam?Ko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji

Sergej Jesenjin

[Ciciban]

Srcu koje volim

Dodirni me,
Bilo gdje i bilo kad.
Dodirni me samo,
I bilo što mi tada,
U trenutku istine uradi.
Ništa mi ne uskrati.

Pogriješiti sigurno nećeš,
Jer sam ti spremna, za uzvrat,
Čitavu sebe zauvijek dati.

Ako mi dodirneš srcem srce,
Molim te, cijelu me onda pozlati.

[Bisernica]

Tu sam....
Sada i ovde....
Već sutra će biti neka druga
Poput smene dana i noći
Neko ode a neko će doći
Kad me ne bude jednog dana
Potraži me među ovim redovima
Kad me ne bude jednog dana
Ja ću se sakriti u slova,
Uvući u nečije knjige
Samo da budem tamo
Gdje ćeš biti ti
Kad me ne bude jednog dana
A ti ćeš me hteti naći
Ja ću i onda živeti u pesmi
Živeti u nekoj priči
I voleću te beskrajno
Kao i ovu pesmu...

Autor : N.N.

[svetlost]

U nameri

U nameri da budemo isti
Sa što manje razlika u sreći
Sa svoje sam silazio zvezde
Trudio se da ne budem veći.

Ceo svet sam držao na oku
Da ne čini što ti ne bi htela
Revolver sam nosio o boku
Spremao se na opasna dela.

Kad si ruku pružila za dugom
Plakao sam od velike časti
Gospodar sam al^’ću biti slugom-
Smanjujem se da ti možeš rasti.

Šta je posle bilo ne zna niko
I za dugo niko neće znati
Ja je čekam zna se tek toliko
Da mi se sa svoje zvezde vrati.

Duško Trifunović

[ljubičica]

Moram dalje - Dimitrije Nikoljavevic

Razboleh se od boljke teske,
Ne znam kad pre, ni kako
Dakle, nista od smrti viteške;
Ostah bez najboljeeg sebe koji lako
Bez mene ode na belom atu.
Iako vise ne mogu,
Moram dalje, peske
I bos po kijametu i blatu
Sa vrećom godina –
Kamenom o vratu
Preko brežja i strmina,
I moj život, evo,
Sve pada s nogu –
Zar utaman dozrev’o,
Nigde da se svrati?
Od kada sam ostao
Bez najboljeg sebe, sve vreme
U stvari sam umirao,
Zalivao seme
Svoje buduće smrti.

[ljubičica]

Da si me poljubio bar jednom - Lola Radovic


Da si me poljubio bar jednom!...
Da si me poljubio bar jednom
zasumila bih poput proljetnih voda
od neznih sjecanja, od besanica
od briznih sutona, od starih vodenica,
od rasplakanih oluja, od snijevalica,
od poludjelih ptica, od groznica.
Nebo da ranim, zoru da ozarim,
zelenim smijehom vazduh da zapalim:
od zvijezda,
Balbek i Palimru
da sagradim.
Da si me poljubio bar jednom!...
Iz zbirke "Ogrlica od trenutaka".

[ljubičica]

Čarls Rajt

Mnogo toga se priljubljuje uz nas i želi da nas ugreje.
Poznate stvari — plavo nebo,
Prolećno sunce,
Neki tamnoputi muzičar koji svira svetu harfu,
Note isprskane njegovom pljuvačkom
Ispresovane ljubičice u njegovoj još tamnijoj knjizi
otkrovenja.
Zašto sve te stvari ostaju toliko hladne, zašto
Reči koje im dajemo skrivaju njihov identitet
Kao očajno vreme,
izopačeni opisi, neumerena ravnoteža?
Pesma je oblak, kiša koja nikad ne padne na zemlju.
Zato ovako izgledamo, raširenih dlanova,
lica prikovanih za plavetnilo.

[Rosa]

Bez nekog posebnog razloga - Armin Huseinovic

Ja dođem tek tako.
Bez nekog posebnog razloga.
Dođem da odem
i ništa neću.
Dođem da te probudim ili
izvučem ispod tuša.
Dođem na pola "Casablance".
Da te prekinem u jelu ili čitanju knjige.
Dođem da zaboraviš
dokle si došla.
I ništa neću.
Osim, možda, da zaboraviš
dokle si došla.
I da te probudim, možda.
Vrućim kroasanima i čajem.
Jabuka s cimetom,
pisao sam ti već o tome.
Samo to.
I da te ponekad
u zoru,
nazovem iz neke govornice.
Kad se barovi zatvaraju,
a ja sam još nedovoljno p'jan da zaspim.
Ništa više.
Jer, ja samo tako dođem.
Da te nađem
kad se kriješ od ljudi, recimo.
Dođem i s ružom, možda.
I, prije nego išta kažeš,
teatralno dotaknem obod kačketa i
uhvatim prvi autobus.
Jer,
ne moraš ništa ni reći.
Ja sam došao samo tako,
da odem,
i ništa neću.
Jedino možda
da se smiješ u snu.
I da te gledam.
Moje smeđe odijelo
prebačeno preko naslona stolice
i cedulja sa naručenim buđenjem.
Napolju vrane.
Ništa više, rekoh već.
Da me ponekad onako
pogledaš i...
I da ti bude drago što sam tu.
Da me ponekad onako
pogledaš i...
I da ti ne bude žao što idem
Možda samo malo.
Ne, ni to.
Ipak sam tu samo da odem
i ništa neću.

[Steppenwolf]

Stanujes u mojoj glavi
umreces kad i ja.
Sve nozeve koje si mi zarila
cupas sama iz sopstvenih rana.
Tanka je skrama na mom srcu
ne zarasta krasta.
Svake noci me siluje
misao na tebe, perverzna.
Ti si zlo koje ne ume da ode.
Ja sam zlo bez kog ne mozes da zivis.


J.Ducic

[Bisernica]

Volim te


Volim te
Ne samo zbog toga sto ti jesi
Nego i zbog toga sto sam ja
Kad sam s tobom.

Volim te
Ne samo zbog onog
Sto si ucinila od sebe,
Nego i zbog toga
Sto cinis od mene.

Volim te
Zbog onog dijela mene
Koji ti iznosis na vidjelo;

Volim te
Jer stavljas ruku
Na moje, brigama pretrpano srce,
I prelazis preko
Svih ludosti i slabosti
Kojima ne mozes pomoci,
A came ondje u magli,
Pa ih izvodis
Na svjetlo.
Sva ta moja predivna imovina
U koju se nitko prije nije
Bio dovoljno daleko zagledao
Da je pronadje.

Volim te
Jer mi pomazes
Da iz nabacane hrpe svojeg zivota
Izgradim
Ne krcmu,
Vec hram;
Da u djelima svakodnevnim
Ne slusam prijekor
Vec pjesmu.
Volim te
Volim te
Jer si ucinila vise
No sto bi me ikoji credo
Ikada mogao
Uciniti dobrim,
Vise, nego sto bi me ma koji usud
Mogao usreciti.

Bez rijeci,
Bez dodira,
Bez znaka.

Ucinila si sve
Naprosto,
Bivajuci onim sto jesi.
Mozda to, na koncu,
I jest ono
Sto znaci – biti prijatelj.


Roy Croft

[Rosa]

What is my day going to look like?
What will my tomorrow bring me?
If I had x-ray eyes, I could see inside
I wouldn't have to predict the future..

I wish that you would do with some talking
How else am I to know what you're thinking?
If only people would say what it really was,
what it really was..
What it really was that they wanted..

Tell me where it hurts,
to hell with everybody else
All I care about is you and that's the truth
They don't love me; I can tell
But you do, so they can go to hell !

Did they ever give you a reason
To believe in something different
If you're looking for love, for what it's worth
I have plenty of it lying around here somewhere

If you are looking for disappointment
You can find it around any corner
In the middle of the night I hold on to you tight
So both of us can feel protected

Tell me where it hurts,
to hell with everybody else.
All I care about is you and that's the truth
they don't love me; yeah I can tell
but you do, so they can go to hell!

I've been loved but I didn't know how to feel it
And I've been adored but I don't know if I ever believed it
I've been loved my whole life but I didn't know how to take it
Until...

So tell me where it hurts
to hell with everybody else..
All I care about is you and that's the truth
they don't love me, yeah I can tell
But you do, so they can go to hell
But you do, so they can go to hell !

Tell me where it hurts
Tell me where it hurts
Tell me where it hurts now
Tell me where it hurts...

[Bisernica]

Uznemirena šetaš
Podočnjacima mojim

Na nevidljivoj rešeci
Pred usnama tvojim
Nage reči mi zebu

Otimamo trenutke
Od brzobzirnih testera

Ruke se tvoje tužno
U moje ulivaju
Vazduh je neprohodan

Vasko Popa

[Bisernica]

Monolog

Pod srušenim stubovima,
između ništavila i sna
kruže moji budni sati,
slogovi tvoga imena.
Tvoja duga kosa riđana-
odblesak leta-
sa žestinom blagom treperi
na plećima noći.
Uobičajena tama sna
što izvire iz ruina
i pravi te od ničega.
Teške pletenice, zaborav,
vlažna obala noći
gde se širi, gde udara
slepo more - mesečar


Oktavio Paz