ma njesra...sve skupa.
ma njesra...sve skupa.
где си пошла с крмељиве очи
"Vrednost u SAD je da budete bogati, sredstvo je da idete u školu.
U našem društvu mi smo prošli put od toga da su vrednosti druženje, uranci, slave i okupljanja,
iskrenost i slično tome, do toga da je danas jedina dominantna vrednost to da budeš bogat.
A sredstva su da ako ideš kroz sistem nikada nećeš biti bogat", kaže Dimitrijević.
On navodi da u su ljudi u jednom trenutku primetili da postoje efikasniji načini da se zaradi novac.
"Sada ljudi znaju da nađu druge sisteme. Mi ne živimo normalno, jer nema dovoljno
fleksibilnosti u ostvarivanju ciljeva i mnogi načini za ostarivanje ciljeva su neprihvatljivi“,
kaže Dimitrijević i dodaje da su ljudi blizu toga da puknu.
"Otkazi ili bilo šta drugo može da se desi bilo kome u Srbiji. Nakon toga, nema poverenja
u sistem da ćemo naći dugi posao, ili da ćemo moći da dobijemo neki sudski spor.
Imali smo tokom devedesetih taj osećaj“, kaže Dimitrijević.
On navodi da je Srbija prošla kroz proces promene sistema vrednosti, a da to nije ni primetila.
"Ušli smo u sistem vrednosti jednog naivnog konzumerizma. Samo razmišljamo kako da
zaradimo više da bismo letovali duže, da bi naše dete imalo 101. igračku. Roditeljima se
nameće da kupuju te igračke", kaže Dimitrijević.
Ljudi su toliko izgubili nadu da počinju da shvataju sve kao praznu priču, smatra Dimitrijević.
"Retko čujem razgovore da boljitak treba do dođe u oblasti obrazovanja, sistema vrednosti,
reforme zdravstvenog sistema. Želimo više novca, a da o svemu mislimo isto.
To po meni nije suštinski boljitak", kaže Dimitrijević.
Ljudi više nemaju čvrstu podlogu pod nogama, kaže Dimitrijević i dodaje da ljudi imaju utisak
kao da su se vratile devedesete.
On kaže da ako pokušavamo da vaspitamo decu po nekom sistemu vrednosti iz 19. ili 20. veka,
i oni krenu u školu, suočavamo se sa opasnošću da će oni biti socijalni idioti.
Dimitrijević navodi da više nije najstrašnija stvar lagati, nego "nemati istu igračku kao drugi".
"Roditelji troše vreme na zarađivanju para za igračke, a ne na decu. Ona provode puno vremena
pred internetom i TV-om. Niko im ne objašnjava šta se tu dešava", kaže on i dodaje da nije
problem da dete gleda TV, ali sa nekom odraslom osobom, koja može da mu objasni sve informacije
i slike koje vidi.
"Deca su danas isuvise razmažena. Roditelji ne znaju kako da jasno postave granice. Što više
imaju igračaka svaka im manje znači, a mi ih u predškolskom uzrastu pripremamo za konzumerizam“,
kaže Dimitrijević i dodaje da naša deca odrastaju sa stvarima koje nemaju dugoročnu vrednost.
Dimitrijević kaže da deca vide Novaka Đokovića na naslovnim stranama kako podiže pehar.
I žele i oni da podižu pehar, a ne znaju koliko truda i rada stoji iza toga.
On navodi da beda utiče na ljude da se osećaju skučeno.
"Svet se suzio, tavanica se spušta. Pritisak može da raste. Dobar deo, agresivnost, potiče
što se pritisak skuplja u ljudima i on u jednom trenutku mora da izbije“, kaže Dimitrijević.
"Kreće od toga što ne možete da nađete mesto u društvu...Treba da napravimo institucije
u koje bi imao neko poverenja. Institucije koje se bave mentalnim zdravljem su jako loše",
kaže Dimitrijević.
On dodaje da su ljudi zatvoreni u svoje stanove, i da osim kada su u pitanju dečje tragedije,
veoma retko su spremni da pomognu.
pa ne znam, neka budem ''socijalni idiot''...i ja moja deca....i dalje tvrdim da je znanje jedini kapital. ostalo me ne zanima....makar jela samo hleb i so....a pomažem svima koji se obrate i ne obrate za pomoć. lakše spavam onda.
где си пошла с крмељиве очи
Ovih dana se dosta piše o tome , moguće i da su neki umešeni u pranje para ali roditelji sigurno nisu toliko krivi u celoj pričiBaš su ih napali
Možda su ih i ucenili nešto , ko zna....
Baš mi je žao devojčiceNisam ni znala šta se desilo, promaklo mi je ...Saznala sam skoro kad je počelo da se priča o parama...
@tema
http://www.vestinet.rs/aktuelno/prij...on-ih-prijavio
Dakle strašno ...
Ovo je bahaćenje...Pre ti nekako krišom uzmu pare a sad ti traže da im naručiš da jedu, sa sve kokakolomUžitak na nivou
![]()
Pitaju li oni tog čoveka što ga je zaustavio jel on gladan i da l će imati šta da jede![]()
aman
“Zašto dijete spava u rukama prosjaka? Jeste li se ikada zapitali …”
”U blizini metro stanice sjedi ženska osoba neizvjesne starosti. Kosa joj je čupava i prljava, pogled joj je žalostan. Žena sjedi na prljavom podu, a pored nje leži torba. U toj torbi ljudi bacaju pare. …Na rukama žene, spava beba stara godinu ili dvije.
“Bogorodica s bebom” – brojni prolaznici će donirati novac. Narodu naše vrste-uvijek je žao onih koji imaju manje sreće.
Pomaganje, izgleda kao. “Dobar posao” …
Prošla sam pored prosjakinje. Nisam dala nikakav novac, jer sam znala da je to banda! Pogon prevara i novac prikupljen od prosjaka će imati onaj ko kontrolise prosjake na tom području. Ti ljudi posjeduju brojne luksuzne nekretnine i automobile. Oh i prosjak također dobiva nešto, naravno “bocu votke u večernjim satima i sendvič pljeskavicu ili sl..
Mjesec dana kasnije .. prolazak pored prosjakinje … i kao grom koji me je iznenada udario …. Ja stajem u prometnoj raskrsnici, zurim u bebu, obučenu kao i uvijek u prljave trenirke. Shvatila sam da je izgledalo “pogrešno”, dijete u prljavoj metro stanici od jutra do večeri. Beba je spavala. Nikada nije zajecala ili vikala, uvijek spava, s licem okrenutim ka koljenu jedne žene koja je najvjerojatnije bila njegova mama.
Da li neko od vas, dragi čitatelji, ima djecu?
Sjetite se koliko često su spavali u dobi od 1-2-3 godina? Sat dva, maksimalno tri (ne uzastopna) popodne dremka, pa opet – pokret.
Za mjesec dana, svaki dan u šetnji u podzemlje, nikada nisam vidjela da je dijete budno! Pogledala sam u to sitno biće licem okrenutim ka koljenu majke a zatim na tu ženu prosjaka i moja sumnja je postupno formirana.
- Zašto da spava sve vrijeme? Pitala sam, zureći u bebu.
Prosjakinja se pravila da me ne čuje. Spustila je oči i sakrila lice u kragnu svoje bijedne jakne. Ponovila sam pitanje. Žena ponovno podiže pogled. Ona pogleda negdje iza mojih leđa, krajnje iritantno.
- Konačno promrmljala je: odjebi!
-Zašto on spava? Skoro sam zaplakala …
Iza mene je neko stavio ruku na moje rame. Osvrnula sam se. Neki starac me je gledao s neodobravanjem: – Što hoćete od nje? Zar ne vidiš koliko je napaćena … Eh … On izbroji neke kovanice iz džepa i baci ih u torbu prosjakinja.
Sljedeći dan sam zvala prijatelja. To je smiješan čovjek sa očima kao što su masline rumunjske nacionalnosti. On je samo uspio završiti tri i po godine obrazovanja. Ipak potpuni nedostatak obrazovanja ga ne sprečava da se kreće na gradskim ulicama u vrlo skupim inozemnim automobilima i živi u kući sa bezbroj prozora i balkona. Od tog mog prijatelja sam uspjela saznati da je ovo posao, unatoč prividnoj spontanosti, jasno organiziran. Prosjačenje je organizirano od strane kriminalnih bandi! Djeca se koriste u “zakup” iz obitelji alkoholičara, ili jednostavno ukradena.
Potrebno mi je da dobijem odgovor na pitanje – zašto je beba spava? I dobila sam ga
Moj prijatelj je pričao, potpuno običnim smirenim glasom koji me je ostavio u šoku, baš kao da je govorio o vremenskom izvješću:
-Oni su na heroinu, ili votki …
Bila sam zapanjena. “Kko je na heroinu? Kome – vodka?”
On je odgovorio:
dijete, tako da ne vrišti. Žena će sjediti cijeli dan s njim, zamislite kako bi ono moglo biti dosadno?
Da bi beba spavala po cijeli dan, potrebno je dati joj alkohol ili drogu. Naravno, organi djece nisu u stanju nositi s takvim šokom. I djeca često umiru. Najstrašnije – ponekad djeca umiru tokom “radnog dana”. I imaginarna majka mora održati još jedno mrtvo dijete na rukama do navečer. To su pravila. I prolaznici će baciti pare u njenu torbi, vjerujući da su moralni. Pomagajući” majci” …
… Sutradan sam otišla kod iste stanice metroa. Skrivajući se iza lažnog novinarskog identiteta, i bila sam spremna za ozbiljan razgovor. Ali, razgovor nije uspio. Ali, ispostavilo se sljedeće …
Žena je sjedila na podu i u njenim rukama je držala dijete. Kada sam joj postavila pitanje o dokumentima o djetetu, i, što je najvažnije, gdje je jučerašnji dijete, ona je jednostavno sve ignorirala.
Moja pitanja nisu bila ignorirana od strane prolaznika. Rečeno mi je da sam bila izvan sebe, vrištim na prosjakinju s djetetom … Jedna stvar je ostala, pozvati policiju. Kada je policija stigla, prosjakinja sa bebom je nestala. Stajala sam dugo i razmišljala kako se ja u stvari samo “borim s vjetrenjačama”.
Kada vidite u metrou, na ulici i sl.. žene s djecom, prosjakinje, razmislite prije nego što vam se ruka lati za novac. Razmislite o tome, da nije bilo te vaše milostinje, ovakav biznis bi umro. Takav posao bi trebao umrijeti, a ne djeca-na drogama ili alkoholu. Ne gledaj na spavanje djeteta s ljubavlju. Pogledajte horor …
Pošto čitate ovaj članak, sada znate zašto-dijete spava u rukama prosijaka!
Oh you may not think I'm pretty,
But don't judge on what you see,
I'll eat myself if you can find
A better meal than me
sve je to isto...svet je grozan. na primer...:
http://www.mondo.rs/a631472/Info/Dru...-za-zivot.html
pa bolje da su dali novac za ono detence nego za ovu bitangu....motkom, fekalno obrađenom, neokresanom, a posle toga da tuca kamen i da bude samo na lebu i vodi...da malo splasne telesina opasne budale...i sve one koji su za njega platili prvi put.
где си пошла с крмељиве очи
Kako bi izgledalo da u životu sve funkcioniše kao na Fejsbuku? Ovo se zapitala i novinarka RTS-a Jovana Jovančić i odgovor je potražila na ulicama Beograda. Gledali su je kao da je pala s Marsa!
- Ja sam Jovana, je l’ možemo da budemo prijatelji, je l’ mogu da te pratim?"
Ovako počinje prilog novinarke RTS-a Jovane Jovančić, koja je prolaznicima na ulicu postavljala ista ona pitanja i davala im predloge koji se svakodnevno koriste na društvenim mrežama, pre svega na Fejsbuku.
Jovana je sugrađane ispitivala gde idu, da li žele da vide njene slike sa mora, da li može da ih prati…
Polazna osnova za ovaj prilog bilo je sve učestalije nasilje i podatak da se čak sedam devojčica ubilo u poslednjih godinu dana. One više nisu mogle da trpe uvredljive poruke koje su njihovi vršnjaci ostavljali na društvenim mrežama, objašnjava povod za ovaj prilog Jovana Jovančić.
Da bi prilog bio efektan, ona je izašla na ulicu i pokušala da se ponaša identično kao na Fejsbuku.
- Zaustavljala sam ih, a većina je bila šokirana. Bežali su od mene, kao kada se izbegava maloumna osoba na ulici. Neki nisu želeli ni da me pogledaju, dodaje ona.
Prema njenoj oceni, građani su se na ulici ponašali prilično oprezno, normalno, dok se na Fejsbuku upuštaju u diskutabilna “prijateljstva” i dozvoljavaju sebi da “lajkuju” i komentarišu sve što im je volja.
Izvor
surova realnost![]()
sjajna idejatreba je promovisati što češće i što više - svuda. čisto da se vidi šta je reala a šta virtuela
![]()
где си пошла с крмељиве очи
http://www.politika.rs/rubrike/Beogr...enzina.sr.html
dakle, kao na filmu![]()
где си пошла с крмељиве очи
http://www.politika.rs/rubrike/Drust...-brodu.sr.html
evo tekst o našim mladim ljudima koji rade na kruzerima. ujedno sam se setila zoltona...i počela da razmišljam - kako bih se osećala kad bi moje dete htelo na ovakvo mesto da ide da radi![]()
где си пошла с крмељиве очи
где си пошла с крмељиве очи
http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/425...m-Zandarmerija
dakle, od dve velike muke ispade - duhovit transparent![]()
где си пошла с крмељиве очи
http://www.vesti-online.com/Vesti/Sr...tvo-i-odrasli-
lepo što je to konačno regulisano, ali ipak mi je žao svih onih koji su se baš napatili da bi skupili novac za takvo lečenje, šta su sve jadni prolazili, prodavali, molili, prosili![]()
ne verujem ja da će to da potraje![]()
где си пошла с крмељиве очи
PROGOVORILA: Prijedorčanka koja je stajala na trgu obratila se javnosti!
http://www.kurir-info.rs/progovorila...clanak-1154309
Umetnost na delu....![]()
Skrenula je pažnju javnosti,nema sumnje..samo,šta je dobila sem prilike da možda uradi dobru režiju za diplomski rad..nije Prijedor mali grad..a mjesto gdje stoji udaljeno je svega par stotina metara od Pozorišta![]()
http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/431...mo-se-u-Srbiju
da li će se vratitineće nikad....
где си пошла с крмељиве очи