Željno čekam vrijeme kiša.
One sapiru
Posljednje mrlje starih slika
Na zidu prohujalog,
Izbrišu kapljicama
Što neumorno kucaju
Po krovu prošlosti
Odraze grijehova,
I puštaju da niz zidove Savjesti
Oteče zuč neiskazanog.
Željno čekam vrijeme kiša.
One donose
Vjetrove Spoznaje
Koji progutaju kavez Neznanja,
Mraka i poricanja Njega,
Što snagom i svjetlošću
Spasonosne ljubavi svoje,
Pruža ruke meni,
Bjeguncu od Istine.
Željno čekam vrijeme kiša.
Stignu sa njima paperjaste magle
U kojima nestanu demoni,
Skriveni ispod maski
Lažnih prijatelja,
Nevjernih ljubavi,
Nečistih namjera i zlih riječi.
Željno čekam vrijeme kiša.
Pustim da pljušte po tijelu,
Perući sa mene
Posljednje tragove Sumnje,
Odnoseći je niz cestu Proživljenog.
Željno čekam vrijeme kiša.
Sandra DZANANOVIC