Евгеније Оњегин - Александар Сергејевич Пушкин

[tamaram]

Onjegin napušta Petrovgrad, ne samo zbog konkretnih stvari (smrt strica, nasledstvo, dugovi) nego i zvog vlastitog osećanja nezadovoljstva i svetom i sobom. Preokret u junaku samo na prvi pogled javlja se dolaskom u selo, ali ubrzo preovladava dobro poznata dosada ili splin kao glavno obeležje osećanja čitave generacije.
Lenski je podjenako značajan i ako sasvim suprotan. Najpre on unosi malo razonode u prazan život i tako se postepeno razvija njihovo prijateljstvo. Lenski je tip romantičarskog pesnika koga Puškin kroz reči Onjegina kritikuje. Ovde se prepoznaje razmedja dveju epoha (romantizma i realnizma). Sve što Lenskog simbolizuje za Onjegina je stvar prošlosti ali on ipak voli svog prijatelja, jer u njemu prepoznaje sebe iz mladosti.
Tatjana i Olga simbolizuju rusko selo, mladost, lepotu, ljubav ali je samom Puskinu omiljenija Tatjana.

[tamaram]

Pored ovih junaka u delu se javlja i sam pisac i to kada govori o raspusnoj mladosti provedenoj u razbibrigi i zabavama i kada govori o selu odnostno o prirodi. Na više mesta pisac se svesno distancira od svog junaka ne želeći da ga neko poistoveti sa njim. Sa druge strane postaje i mesta na kojima pisac ističe kako ima sličnosti sa Onjeginom (nacin na koji su proveli mladost). Onjegin je preteča takozvanih suvišnih ljudi tj. onih koji ne mogu za sebe pronaći nikakvu strast niti interesovanje. Njih ne može ispuniti ni ljubav ni stvaralaštvo. Onjegin se u toku romana menja, ali ne uspeva da u sebi iskoreni onu konstantu njegovog života, dosadu.
Najupečatljivija scena koja pokazuje njegovu ravnodušnost jeste raspoloženje pred dvoboj. Kada vidi Tatjanu u drugačijem ambijentu, on menja mišljenje, te u njemu preovladava taština, oholost, dotadašnje navike, mentalitet. On ipak sudi o ličnostima pre svega na osnovu njihove pojavnosti.
Na kraju on deluje još nezadovoljniji i prazniji budući da ne uspeva da se istinski promeni.

[tamaram]

Roman u stihovim "Evgenije i Onjegin"

Uvod...
Roman u stihovima ,,Evgenije i Onjegin’’ je jedno od najznačajnih djela Aleksandra S. Puškina. Roman sadrzi blizu 6.000 stihova, a nastao je između 1829 - 1830 godine obuhvatajući vrijeme između 1819 i 1825. U romanu Puškin je opisao rusko društvo u jednom od najzanimljivijih momenata njegovog razvoja.
Priča se kreće obuhvatajući sve društvene slojeve, od najviših plemećkih krugova do seljačkog staleža, od visoko obrazovanog intelektualca do kreposne dadilje.
Autor pruža kompletnu sliku vaspitanja jedine mlade generacije, političkih i kulturnih stremljenja koja su tipična za čovjeka toga doba. Takođe, roman je obuhvaćen opisima, dakle dominantni su statički motivi izvanrednih pejzaža za ruska sela, kao i slikom prestoničkih prizora. Dakle dominantni su statički motivi.

[tamaram]

- Ognjenska strofa-
Evgenije Onjegin je u romanu opisan kao osobenjak koji svojim ponašanjem odstupa od pravila morala u tadašnjem društvu.
Pripada bogatoj klasi, ali svoj položaj koristi ponižavajući i ismijavajući nižu društvenu klasu. Time se neminovao za njegov lik veze surovosti i okrutnosti. Prije nego što sam shvati svoja osjećanja prema Tatjani njegov život činile su prolazne stvari koje nijesu uspijevale da ga tronu niti da ostave utiske na njega, time se njegova surovost i nedostatak humanosti dodatno pojačavala.
Iz takvog stanja probudiće ga čedna zaljubljenost seoske djevojke, povučene i tihe Tatjane Larin.
Dolaskom Onjegina u njeno selo Tatjanin san biva narušen. U njenim mislima odzvanja samo jedno ime Evgenije Onjegin. I ona vjeruje da je cijelog života čekala na njega i da je on taj koji je njoj od Boga poslan. U takvom emocionalnom stanju ona odlučuje da razbije tišinu svojih osjećanja i da mu se preda na milost ili nemilost. Zato mu piše pismo u kojem iznosi svoja osjećanja:

[tamaram]

,,Pišem vam –što bih znala bolje?
I šta vam vše mogu reći?
Sad zavisi od vaše volje
prezrenje vaše dal' ću steći,
Al' ako vas moj udes budi,
Bar malo trane i uzbudi,
Vi me se ne odreci.
Da ćutim ja sam prvo htjela,
I za sramotu mojih jada,
Ne bi ste znali vi ni sada,
Bar da se nadam da sam smjela
Da će te opet k'nama doći
I da ću ma i rijetko moći
U selu da vas vidim našem,
Da se veselim glasu vašem
Da vam što kazem,, pa da zatim
O istom mislim i da ta patim
Dani i noći duge sama
Dok ne dođete opet k nama
Al osobenjak vi ste, znamo,
I teška seoska cama

[tamaram]

atjana izražava sve ono sto osjeća. Oslobađajući sebe istovremeno tog tereta, a i nečega najljepšeg na šta je čekala, nadajući se njegovom milosrđu i njegovom ponovnom dolasku. Tiho i ubledilu Tatjana čeka odgovor ali dani prolaze prazni. Guši se svojom strepnjom, ali opet nadajući se i opet vjerujući međutim, njeno čekanje zavrsava se hladnim i po Onjeginu časnim odbijanjem. Poslije toga Tatjana biva napuštena i prepuštena svojoj tugi. Ovdje nije kraj njihovim osjećanjima. Tatjana odlazi u Moskvu, i ako silom isčupana iz seoske dosade koja je njoj prijala, pridružuje se moskovskom društvu. Iako nevoljna i ako odbačena od onoga kome je svoje srce predala,

[tamaram]

Tatjana se udaje za bogatog kneza. Od tada njen život biva obaveza prema mužu i prema društvu. Duboko u toj svojoj obavezi, nakon dužeg vremena, Tatjana i Onjegin se ponovo sretaju. Onjegin sada vidi damu, ponosnu uvaženu i dostojnu. To više nije ona stidljiva zamišljena djevojčija kakvu je do tada poznavao. Pred takvom promjenom Onjegin biva svjestan svog propusta. Njegovo srce ustreptelo i sada zaljabljeno samo za Tatjanu postoji. Misleći da može da probudi onu seosku djevojčiju Onjegin, kao nekada i Tanja njemu piše pismo i otkriva svoja najdublja osjećanja.

[tamaram]

Nevezan ničim, ja sam zatim
Mislio da sloboda može
Da nadoknadi sreću, Bože!
Kako pogriješih, kako patim!
Ne, da vas viđam,
Da vas pratim.
Da svaki osmijeh, pogled hvatam
Na vašem licu i da patim
Vaš glas da slušam, i da shvatam
Svom dušom svojom vaše čari
I savršenstvo od svih je veća,
Da premirem kraj vas u stvari,
I da se gasim...to je sreća!

[tamaram]

Tatjana bi vjerovatno bila srećna da je ovo pismo čitala onda umjesto njegovog hladnog odbijanja. Ona sada pripada drugom čovjeku i odbija Onjegina kao nekog ko više ne pripada njenom životu. Ona svoju obavezu prema mužu smatra većom i bitnijom od osjećanja koje, još uvjek, postoje prema Onjeginu. On biva uništen njenom odlukom, nijemo gledajući kako ta ponosna dama odlazi.
Tatjana svojom ličnošću predstavlja rusku djevojku. Njen ponos potiče iz samog poštovanja drugih ljudi. Poštujući svog muža ona odbacuje svoja osjećanja prema Onjeginu. Jakim karakterom prihvata život kakav joj je nametnut i njeno vaspitanje čini osnovu tog života. Upravo zato Tatjana i jeste savršena ruska djevojka.
Merima Sutović II1

[tamaram]

Evgenije Onjegin

Evgenije Onjegin, momak koji svoje dane troši na zabave, brigu o izgledu i isprazna druženja i Tatjana, devojka sa sela, lepa i principijelna, između sebe gaje emocije. Ali, u Rusiji toga doba, ljubav između ljudi iz različitih društvenih slojeva bila je gotovo nezamisliva. Ipak, glavni razlog tragičnih sudbina u ovoj dramatičnoj priči jeste Onjeginov specifičan karakter. Sa druge strane, lik Tatjane je jedan od najlepše oslikanih likova svetske književnosti. Puškin je stranice ove knjige ispunio veoma jakim emocijama, a sudbinom jednog od svojih junaka, Vladimira Lenskog, predvideo je svoj tragičan kraj.

[tamaram]

Elementi romantizma
-javlja se krajem 18. i pocetkom 19. stoljeca u vrijeme obiljezeno velikim revolucionarnim pokretima
( Francuska revolucija)
-romantizam je teznja za slobodom, slobodnim zivotom, slobodnim izrazavanjem licnosti i slobodnim stvaranjem.
-romantizam = roman, romansa, romantika
-„ romanticni“ =nesto sto je nesavrseno, nepravilno, pretjerano u osjecajnosti, okrenuto srednjem vijeku umjesto antici, fantaziji umjesto razumu
-romanticari su govorili da se umjetnicko djelo spontano radja iz duse i maste genija, koji sam sebi odredjuje pravila.
-romanticari su stvarali nove, mjesovite oblike:romanticki ep s naglaseno lirskom inspiracijom, baladu, poemu, roman u stihovima, dramsku poemu, tragikomediju...

[tamaram]

-romanticari su svoje teme i motive podredjivali emocionalnom intenzitetu, pa su sve stvari, a narocito prirodu, bojili jakim emocionalnim bojama.
-osim pjesnikove osjecajnosti romantizam je afirmirao originalnost i individualnost pjesnikove stvaralacke licnosti.
-uzor im je bio Sekspir.
-kult osjecanja
-kontrast =stilska figura koja se najvise koristi u romantizmu
-romanticari su doslovno bjezali u prirodu
-covjek je postao dijelom prirode, pa je u njenim bojama i zvukovima, u njenom svjetlu i mraku, vidio i prepoznao sebe i svoju dusu. Zbivanje u prirodi postalo je izraz duse, a stanja duse su se projecirala u prirodu
- crno-bijela karakterizacija likova

[tamaram]

Kompozicijska struktura romana

Evgenije Onjegin je roman u stihu. Stihovi imaju 9 ili 8 stihova, u zavisnosti od toga da li se zavrsava zenskom ili muskom rimom.( Ako se rimuje jedan slog to je muska ili jednoslozna rima, npr.san-dan. Ako se rimuju 2 sloga, npr. tisina-dubina, to je zenska ili dvoslozna rima). Muske i zenske rime javljaju se naizmjenicno, da bi razbile monotoniju, a prilagodjene su okviru tzv. Onjeginske strofe. Takvu strofu stvorio je Puskin narocito za svoj roman. Onjegin je pisan u strofama od 14 stihova, sa norocitim rasporedom rima, cija je sema ababccddeffegg. Zenske rime su u stihovima obiljezenim sa a, c i e,a muske u svim ostalim.

[tamaram]

Analiza likova

Onjegin i Lenski predstavljaju dva suprotna karaktera, val i kamen, stih i prozu, led i plamen. Ispocetka su jedan drugom bili strani, ali su se na jahanju kroz sume i polja bolje upoznali. Puno veceri Ognjen se radovao Lenskom i docekivao ga u svojoj kuci. Iako je Onjegin ubio Lenskog u dvoboju on je bio jedini koji ga nikad nije zaboravio, koji je istinski i duboko patio.

Lenski i Olga
Lenski je od djetinjstva bio vjeran Olgi. Provodili su mnogo vremena zajedno. Lenski joj je citao dijelove iz romana, i pisao pjesme posvecene njoj. Nakon njegove smrti Olga ga je brzo zaboravila i udala se za drugog.

[tamaram]

EVGENIJE ONJEGIN

„Jos odmalena on je bio,
I ljubomoran, nepovjerljiv,
Naizgled iskren, svima mio,
Potisten tuzan i uvjerljiv,
Kapriciozan i poslusan,
Pazljiv i brizan, ravnodusan!“

Evgenije Onjegin je bio veoma obrazovan, pun raznovrsnih znanja. U pocetku je bio drustven i isao po raznim balovima, da bi mu sve to kasnije dosadilo, pa je postao neraspolozen, malodusan, hladan. Ni u drustvu ni u sebi nije nalazio duhovnu hranu za kojom je ceznuo. Kada mu je Tatjana poslala pismo, on ju je zbog slike banalne svakodnevnice i odbojnosti prema porodici i braku, hladno odbio.

[tamaram]

*Da li shvaca zivot na isti nacin na pocetku i na kraju romana?

U prvim godinama rane mladosti njegova preokupacija su balovi, sjaj plemickih salona, ljubavne avanture i udvaranja, ali istinske, trajne vrijednosti ne postoje u svijetu koji zivi okruzen tim laznim sjajem. Ostrim, hladnim umom on se uzdize iznad svojih vrsnjaka, postaje prezasicen svjetskim zadovoljstvima, ubrzo se zamara i gubi interes za zivot. Nakon ubistva svog prijatelja odbacen je od malodusne sredine, te u svojim besciljnim putovanjima pokusava pobjeci od slika sto ga proganjaju. Kada ponovo srece Tatjanu, ali sada kao smirenu, ravnodusnu i hladnu kneginju, duboko usamljen, nesretan i bolestan, on se zaljubljuje u nju. Na kraju romana Onjegin se vise ne plasi banalnog, dosadnog porodicnog zivota, vec u pismu Tatjani priznaje svoju snaznu i iskrenu ljubav. Na kraju njegovi ideali ostaju samo zelja, jer ipak nije smogao dovoljno hrabrosti da do srece koja je „tako blizu“ predje nesigurni most i vikne „moje“ kao u Tatjaninom snu.

[tamaram]

*Koji dogadjaji mijenjaju Onjegina?

Zloba i zavist, kletva i spletka, laz i licimjerje, koji su bili prisutni u drustvu u kojem se Onjegin kretao, ucinili su da mu sve to postane dosadno, te se nakon striceve smrti povlaci na selo. Posto ni tamo nije nasao duhovnu hranu za kojom je ceznuo, on postaje samo tijelo bez duha. Cak ni Tatjanino priznanje iskrene ljubavi ne uspijeva da ga vrati u zivot. Nakon ubistva Lenskog on putuje po svijetu, ali nigdje ne nalazi mir dok ponovo ne susrece Tatjanu. Onjegin tada postaje potpuno drugi covjek, jer vise ne strahuje od svakodnevnog porodicnog zivota, te u pismu Tatjani priznaje svoju duboku ljubav. Ali na neki nacin, kroz cijeli roman Onjegin ostaje isti. Nije ostvario svoje ideale, jer nikad nije imao dovoljno hrabrosti da drustvu nametne vlastite vrijednosti, vec je ostao u bezdusnom okruzenju koje su drugi nametali.

[tamaram]

TATJANA je bila potpuna suprotnost svojoj sestri, imala je smedje oci i smedju kosu, nije bila ljepuskasta, niti je imala svjeze lice. U djecijim igrama i u porodici bila je kao tudja djevojcica. Njeni su dani ispunjeni samocom i mastom. U selu gdje se Onjegin dosadjuje, Tatjana utjehu svojoj dusi nalazi u ljepoti suma, polja, potoka. Imala je cistu dusu i plemenito srce sa izrazito snaznim, iskrenim osjecajima. Zbog tog jedinstva s prirodom Tanja je moralno cistija od ostalih. Od svoje sredine Tanja se razlikuje i po tome sto mnogo cita, uglavnom ljubavne romane i u masti se poistovjecuje sa njihovim junakinjama, trazeci svoj ljubavni ideal. U stvarnosti se taj ideal iz njenih knjiga i snova pojavljuje u liku Onjegina. Ona ga voli iskreno i snazno, te mu pise ljubavno pismo. Vjerovala je u stara narodna predanja, mjeseceva predskazanja, u karte i u tumac snova. Nakon sto se odselila u Moskvu zrtvovala je ljubav da bi mirno i sigurno zivjela kao kneginja. Na kraju romana, Onjegin srece Tatjanu kao hladnu, smirenu, skromnu i skladnu zenu koja se krece u visokim slojevima drustva. Ali ona iza tog laznog sjaja nije sretna, cezne za pravom ljubavi, za svojim selima, poljima, knjigama.
Tatjana je za Onjegina bila, idealna, savrsena, te na kraju ona ostaje jednaka, cista i uzvisena, jer se ona u bezdusnom okruzenju cudovista izdigla i tom drustvu nametnula svoje vrijednosti.

[tamaram]

Intepretirajte sljedece epizode iz romana

*Onjeginov odgovor na Tatjanino pismo

Onjegin je zbog drustva u kojem je zivio postao ravnodusan, ali je Tatjaninim pismom ipak bio dirnut te se samo na casak razgorio prijasnji plamen.Za Onjeginja je Tanja bila savrsenstvo, te po njegovom misljenju on je nije bio dostojan. Stroga i hladna glasa odgovorio joj je da on nije spreman na porodicni zivot niti njegova dusa za blazenstvo. On zapravo tada nije bio spreman izgubiti slobodu, jer je mislio da mu mir i sloboda mogu nadoknaditi srecu.