NE NAP UŠTA ME OSEĆAJ DA VREME U KOJEM ŽIVIM NIJE MOJE
Život. Šta je život? Da li neko uopšte može da da definiciju života? Zašto je tako težak, a opet
tako dragocen? Život je prolazan, kap koja se polako ali sigurno spušta kao okeanu... Život je
kao pisac koji iz dana u dan piše poglavlje nove knjige. Često se zapitam zašto se taj roman tako
teško čita, zašto je ponekad monoton, pun razočarenja, ali i iznenađenja. Svakog dana tragam
za pravim odgovorom... I taman kad pomislim da sam na posletku traganja, on opet otkrije
čari koje me podstiču na nove pustolovine! Nisam zamišljao da će moj život biti trnovit i pun
uspona i padova. Zamišljao sam da će sve ići lako – završiću osnovnu, srednju školu, fakultet
i zaposliti se u firmi, ali izgleda da neka viša sila remeti snove i maštu. Umesto da mi, mladi,
brinemo o stvarimo koje su prikladnije našim vršnjacima u drugim zemljama, mi brinemo kako
da pomognemo roditeljima da skrpe kraj sa krajem. Ali krivci za to nisu naši roditelji, niti ljudi
na vrhovnim funkcijama Krivi smo mi, mi, kao narod koji živi za neke ideale... Posledice se vuku
i osećaju svakim danom sve više. Ponekad mislim da bi mi bilo bolje da sam rođen i živim u
neko drugo vreme, ali pokušavam da proživim život najbolje što umem. Znam da je život jedan
i svestan sam činjenice da će doći i moj kraj. Znam da život treba iskoristiti i da je svaki dan
neponovljiv. Zato se svakog dana budim sa osmehom na licu i idem u krevet sa osmehom jer
sam zahvalan što sam živ i zdrav i što sam tu, gde jesam.
Milan Ponjaušić III – 5,