Kod Mike alasa

[причалица]

[paculjkica]

[paculjkica]

[paculjkica]

[причалица]

[причалица]

"Čovek je poput razlomka, čiji je brojilac ono što jeste, a imenilac ono što misli o sebi. Što je imenilac veći, razlomak je manji."

L. N. Tolstoj

[причалица]

[причалица]

[причалица]

[причалица]

[Nežnicah]

ja stigla do 20

[paculjkica]

Pa dvadeset bi trebalo da bude

[причалица]

[причалица]

[причалица]

[DaDole]

[DaDole]

Sinoć sam u razgovoru sa prijateljem izložio tezu da je jedan od uzroka naših problema leži u naopakom karakteru našeg čovjeka, na našem tvrdom odupiranju fizikalnim zakonitostima, na hedonizmu i nepristajanju na ograničenja, ali i mogućnosti koje nam nameću zakoni ovog svijeta.

Evo da vidimo kako se ova teza uklapa u Njutnova tri zakona kretanja.
I Njutnov zakon

Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog pravolinijskog kretanja sve dok neka sila dovede do promjene tog stanja. Taj zakon se zove još i zakon inercije.

Naša verzija ovog zakona bi glasila ovako:

Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog pravolinijskog kretanja beskonačno dugo. Samo slučajni događaji, odn. događaji na koji nemamo nikakav uticaj, npr. odluka druga Tita, dobitak na lutriji, smrt tetke u Americi mogu promijeniti naše trenutno stanje.

[DaDole]

II Njutnov zakon

Sila je jednaka stepenu promjene impulsa u vremenu. Impuls je proizvod mase i brzine.

Naša verzija ovog zakona glasi:

Sila je jednaka produktu mase i broju resursa koje možete zauzeti u vremenu = d(masa * broj_fotelja)/dt

[DaDole]

III Njutnov zakon

Svakom djelovanju (akciji) suprostavlja se po intenzitetu jednako i suprotno usmjereno djelovanje (reakcija). Djelovanje dva tijela jednog na drugo jednako je i suprotno usmjereno.

Ovo je meni najzanimljiviji zakon, koji u biti govori o kauzalnosti, odn. uzrocima i posljedicama. Uopšteno bi glasio: Svaka posljedica je uslovljena uzrokom i suprotstavljena mu smjerom i intenzitetom.

Naša verzija ovog zakona bi glasila:

Svakom djelovanju (akciji) suprostavlja se djelovanje (reakcija) koje intenzitetom i smjerom prvenstveno treba da zadovolji najniže potrebe onog koji reaguje.

[DaDole]

Primjeri:

Situacija I

Dijete stoji ispred TV-a i želi roditelju postaviti pitanje o smislu života. Za to vrijeme, roditelj sjedi, kopa nos i napeto gleda utakmicu ili "Sulejmana Veličanstvenog". Reakcija prosječnog roditelja na takvo dječije pitanje je šutnja, "nemoj sada" ili najčešće sočna psovka.

Situacija II

U 18:00 pozdravljate komšiju sa "dobar dan". Odgovor će biti šutnja ili mrmljanje u bradu: "Ja vola! Đe je on vidio dan!".

Situacija III

Naše društvo je korumpirano i tačka. Primjerena reakcija na ovu situaciju bi bila usmjerena od onih koji su pokradeni, prema izvoru korupcije - političkom sistemu, zakonima i vlastima. No, mi radije biramo da učestvujemo u toj igranci i prodamo se za par maraka, tako gubeći svaki legitimitet i kredibilitet da stanemo u kraj lopovluku. Mi smo sitne duše, koje će za nezasluženu invalidninu, dolazak doktoru preko reda ili boračku penziju preći preko puno strašnijih i većih zala i ugroziti vlastitu i budućnost naše djece.

Zaključak

Mi jednostavno nismo naučeni da na akciju, odgovaramo primjerenom reakcijom. Čak je i rat 92-95 bio apsolutno neprimjerena reakcija na akcije ili se neke nisu ni desile. Kako to? Pa lijepo, izmislile akcije Đoge i Đogine Đoge, a mi progutali udicu i napravili što smo napravili. Zlo.