Hamlet je mnogo pametniji od cele svoje okoline. Svako drugi ko bi se našao na Hamletovom mestu i u takvoj situaciji, automatski bi ubio kralja. Ali, Hamlet nije takav. On postavlja sebi pitanja i pokušava sebe da razume.
Hamlet je bistar i pametan mladić. Nije naivan ali nije ni osvetoljubiv. Neki kažu da je i melanholik. Iako je on ubio na kraju svog strica, on ipak nije osvetoljubiv. To je bio duhovni, psihički nagon. Nešto što je morao da uradi ili počini kako bi nešto drugo zadovoljio ( u ovom slučaju, svog preminulog oca). On nije ubica ili krvolok; evo i zašto: u jednom delu, kada razgovara sam sa sobom (vodeći monolog), Hamlet kaže:
"Neka nikad Neronov duh u postojane moje
ne prodre grudi. Neka svirep budem, ali
neprirodan ne; u svakoj reči koju reknem,
naći će se nož, ali ga u ruci mojoj neće biti.."