Ako imaš mogućnosti pod hitno rađaj drugo.. manje ćeš da misliš...
Ako imaš mogućnosti pod hitno rađaj drugo.. manje ćeš da misliš...
ma jok.. samo se opustiš, to je sve... veliki problem ti više ne izgleda tako velik...
tesko...nisam ja taj tip..samo bih duplo vise brinula
Mada.. možda to i nije pravilo.. ja samo od sebe polazim..
Za prvo dete sam bila preterano zabrinuta. Čak sam i plakala u trudnoći sa drugim, zato što sam imala utisak da ga neću voleti. :raz_067:
O jenom detetu brineš 24 sata na dan. O dva deteta brineš 24 sata na dan.
tako nekako....ja sam tripovala da cu patolski da volim svoje dete, pa onda bolje da ljubav rasporedim na jedno troje, da ne dilnemo svi, al posle sam shvatila da je to jedna od zescih glupostii koje su mi u zivotu pale na pamet, a svakakve su mi padale na pamet...
Јој, ја сам прво и једино чувала као да ми је треће.
Мислим, то су ми све бабе рекле крстећи се.
Све што је могао сам, радио је сам.
У јаслице је пошао чим сам нашла везу.
Са вртићем је ишао на све рекреативне и излете.
У трећем основне је први пут сам путовао аутобусом код бабе и деде 350 километара далеко. (додуше бус не стаје нигде и има домаћицу)
Од трећег основне је сам и кад је болестан. Боловања код мене у фирми једноставно нема.
Викендом је код оца и уопште не размишљам како му је. Добро му је.
И јесте. Ништа му не фали. О несрећама не размишљам.
Оне се могу десити било где и било кад.
Ишао је у локалну играоницу и кад је видео дрогу одмах је дошао кући и испричао ми.
Не крије оцене нити било шта од мене.
То је оно што је најважније. Искреност, да се не плаши мене.
И мислим да је потпуно способан да сада, са 13 година, остане сам код куће неколико дана.
Он буквално све сам зна да уради.
Од спремања једноставнијих јела до пеглања.
Да ли му нешто недостаје? Не.
Мудрост се састоји у томе да се баци у море што мањи део товара да би брод пловио лако.
pa to je super kvin, ali takva moras biti kao osoba
ja nisam takva
ja bih da sve uradim umesto njega od sad, pa do kraja zivota
da nikada nije bolestan, ni nesretan, ni nervozan, ni svasta nesto
i mogu da se trudim koliko god hocu, da glumim kul mamu i sve..ne ide..to se oseti da nisi takav..
malo mi je glupo da kažem, jer te znam i videh dete, ali nekad se deca jednostavno rode takva.....ne poništavam tvoj trud kao roditelja, naprotiv....ali, mislim da je njegov temperament jednostavno dobro ''legao'' na tvoj.
kod mene to nije slučaj....tj. sa mlađom jeste bio slučaj dok je ne uhvatiše ove loode godine, pa sam malo više osetljiva zbog nje.
na primer, danas joj je ispao mobilni kroz prozor i razbio se u paramparčad...imam utisak da se nešto dešava s tim dečkom, ali neće da mi kaže. pitah je, onako polako, kao na jajima, ali neće da mi kaže...
''nije mi ništa'' je sve što mogu iz nje da izvučem.
где си пошла с крмељиве очи
pozdravila te baba tijana
Ne mogu da se setim ko mi je to pričao. Otišli u posetu kod prijatelja koji imaju troje dece.
I došli na red albumi sa slikama. Vade desetak albuma u kojima su slike prvog deteta.
Ovi pomnožili to sa tri i već se smorili.
Kad ono.. za drugo dete jedan albumčić.. a za treće se izvinjavaju što ga nisu slikali do pete godine uopšte...:raz_067: