Ako nema hrama tu je krst ili mirosno drvo, gde se ljudi o praznicima okupljaju. Ideja
da se za svaki praznik odlazi u crkvu, u pirotskom okrugu nije zaživela, iako svako seoce
ima svoju crkvu. Zavetni krst je postavljan na mesta na kojima se, prema legendama,
dogodilo neko čudo ili neka velika tragedija. A tu je i seoski krst, koji se postavlja iznad
sela. On ima poseban značaj i posvećen je svecu koga celo selo slavi. Kako su ljudi bili
prinuđeni da se raseljavaju pod najezdom osvajača, tako su seoski krst selili sa sobom.
Ostali su bili vezani za mesto na kom su postavljeni, pa se dešavalo da budu srušeni ili
zatrpani, zaboravljeni. Po povratku iz zbegova, na osnovu sećanja starijih ljudi ili ''čudnih
snova'', otkopavani su ili obnavljani i sa obredima se nastavljalo.
Ja ću pokušati da ispričam ili nađem tekstove o verovanjima i običajima iz Pirota i okoline,
a vi se pridružite sa pričama iz vaših krajeva.