Nemoguće?
Mnogim ljudima će ideja da živimo u kompjuterskoj simulaciji zazvučati potpuno apsurdno.
Oni koji se uopšte udostoje da reaguju na jednu ovakvu tvrdnju, ističu da bi stvaranje
kompjutera neslućenih moći koji su neophodni za kreiranje i održavanje naizgled
beskonačnog broja kompleksnih simulacija našeg sveta i univerzuma, bilo prevelik zalogaj
čak i za supercivilizaciju budućnosti.
Bostrum, međutim, veruje u suprotno. On tvrdi da ideja o supercivilizaciji koja upravlja
milionima predačkih simulacija predstavlja tek majušni delić njihovih sposobnosti.
„Računarska moć kompjutera planetarne mase je 10na42 operacija u sekundi, a to
podrazumeva samo već poznate nanotehnološke dizajne koji su verovatno još daleko od
optimalnih. Jedan takav kompjuter bi mogao da simulira čitavu mentalnu istoriju
čovečanstva (nazovimo to simulacijom predaka) koristeći manje od jednog milionitog dela
moći obrade podataka u sekundi. Postljudska civilizacija bi mogla da sagradi astronomski
broj takvih kompjutera. Zaključujemo da je računarska moć dostupna postljudskoj
civilizaciji sasvim dovoljna da pokrene ogroman broj predačkih simulacija čak i ako u tu
svrhu angažuje samo minijaturni delić svojih resursa“.
Neki smatraju da smo i sami daleko odmakli na putu tehnološkog razvoja koji će nam
omogućiti sopstvenu predačku simulaciju. Brzina kompjuterskih procesora se
udvostručuje svake godine, a sa njom i mogućnost stvaranja sve realističnijih grafičkih
okruženja. Igrice i druge 3D softverske aplikacije danas izgledaju gotovo kao zaista prave
stvari.