CETINJE – GRAD MUZEJ
Kao osmogodišnja djevojčica, posjetila sam prestonicu Crne Gore – Cetinje.
Na brdu iznad Rijeke Crnojevića nalazio se grad Obod. U njemu je živio Ivan Crnojević, gospodar zetski. Tražeći mjesto da sebi sagradi novi dom, prošao je kroz Cetinjsko polje, dolinom kojom je nekad tekla rijeka. Tako je, u krilu Lovćena, okruženo planinom kao čuvarom rođeno Cetinje.
U zagrljaju Boke Kotorske i Skadarskog jezera, rađani su
veliki ratnici, pjesnici, štampari...
Za sedam dana koliko sam ostala u tom gradu, uvjerila sam se da je Cetinje grad muzeja, viteške tradicije, prirodnih ljepota.
Posjetili smo dvorac kralja Nikole, Cetinjski manastir, Lovćen, Orlov krš, Vlašku crkvu, Vladin dom...
Najviše mi se dopao Lovćen i njegošev mauzolej na njegovom vrhu.
Sam ulaz u mauzolej izgleda impresivno. Dvije karijatide,
dvije Crnogorke, pozdravljaju toplo svakog posjetioca.
A vladika, držeći u ruci knjigu, a orla na ramenu, govori koje su to vrijednosti najbitnije za naš narod.
Ulazimo u Dvorac kralja Nikole. Velike prostorije, drugačiji
namještaj, odjeća, posuđe. Neko drugo vrijeme.
U vrijeme kada je sagrađen, Vladin dom je bio najveće građevina u Crnoj Gori. Sastoji se od visokog prizemlja i sprata. U samoj zgradi nalazi se velika i bogato ukrašena „svečana sala“ i prostor nazvan „plava kapela“ u kome je danas izložena čuvena ikona Bogorodice Filermose.
Kao grad, Cetinje se mnogo razlikuje od mog rodnog Nikšića
Manji je, privlačniji i ima mnogo kulturno – istorijskih spomenika. To je naće kulturno nasleđe kojeg moramo biti svjesni i koje moramo čuvati.
Popović Milena, VII 1