Prvobitno napisano od
kojica
Stigla je zima
Jesen je polako otišla, a umesto nje stigla hladna bela zima. Ušunjala
se polako u naše živote i svojim ledenim rukama čvrsto stegla ceo grad.
Snežni oblaci kao bele lađe plove nebom, a iz njih je pada prvi sneg.
Nežne bele pahulje kao nebeske balerine plešu u letu dok sa velikih
visina padaju na ulice i krovove kuća. Sve oko nas, polako postaje belo.
Drveće je dobilo novu odeću i umorne grane nisu više gole. Zima ih je
obukla u bele haljine sa dugim čipkastim rukavima. Na travnjacima su
debeli vuneni tepisi, a na krovovima kuća beli šeširi. Mraz je na prozorskim
staklima ispleo srebrenu čipku i umesto zavesa različitih boja, sada na
svim prozorima vise bele čipkaste zavese. Zima je probudila uspavane
dimnjake. Iz njih se visoko prema nebu diže gusti sivi dim. Ljudi se greju
u svojim kućama, a životinje su se zavukle u svoja skloništa. Priroda se
lagano sprema za zimski san. Ptice selice su odletele na jug, a vrapci su
ućutali. Sede u svojim malim gnezdima skupljenih krila i drhte na hladnom
vazduhu. Jedino deci nije hladno. Obučeni u toplu odeću, sa osmehom na
licu trče po snegu, a on pršti po njihovi nogama.
Kad stigne zima i mraz sve okolo stegne jedino se na dečijim licima vidi
osmeh. Oni vole kad im se pahulje nežno lepe za lice, vole sneg i igre u
njemu. Zima je deci omiljeno godišnje doba.
Boske
decembar 2008.