i dalje plačem bio tužan ili srećan film i stalno mi se bućka stomak od tog prokletog pijenja vode da ne vide ovi kako plačem
Da, kao i svaka druga devojka.
Plačem, ali retko.
Ne plačem uopšte.
A šta da obeležimo mi muškarci koji plačemo?!
i dalje plačem bio tužan ili srećan film i stalno mi se bućka stomak od tog prokletog pijenja vode da ne vide ovi kako plačem
ako sam sama,plačem pa rasturam
ako gledamsa još nekim onda sam tvrda srca il se trudim da niko ne vidi moje suze
Ako je baš dobar i ako sam u odgovarajućem emotional stanju i ako sam sam ili bar da niko ne primeti.
Neki dan sam pononovno gledala Kramer protiv Kramera i kontala sam neću zaplakati ma kad onaj mali ,zlatni dječak sa ocem pravi prženice
a zadnji put sam plakala kaSam gledala Mostovi okruga Madison..ima godina sepet..i naravno,uvijek uz Doktora Živaga
Placem i uz dobru knjigu , a o filmu da ne govorim..
Zadnji sam put plakala pre neki dan uz film " Vukovar jedna prica " ... ( gledala sam ga po drugi put, i mislila sam , jednom si se isplakala , pa neces valjda opet , kad ono .. )
Sta da ti kazem kad sve znas!
saću i ja da počnem
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
placem..gde ne placem
ma i na reklamu zaplacem a kamoli film
to su prave žene, za razliku od onih bezosećajnih ....
Kako sam ostario počnem i da piškam još ako potraje film
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
ja placem i na srecan kraj
Ne da plačem,već plačem unapred - kad ga gledam opet..pomislim,evo sad će ona scena i fatim se maramica
ja volim u dujetu da pustim suzu, nekako je tada najemotivnije, draži ti je i film a i osoba s' kojom si jer vam emocije pojačaju bliskost.
a ja sve glumim kako mi je nešto upalo u oko kad počnem da plačem, ako nisam sama
Стварно је срамота ако неки мушкарци заплачу од гледања филма.
Можда. можда, али само понекад би се дало толерисати.
Није да се хвалим ја сам прилично отпоран на те филмско-романтичне метке.
Међутим ако бих стварно хтео да будем пошен, нисам ни ја без осећаја.
Тако да ћу ипак признати да постоје само два специјана случаја кад пустим сузу.
То је кад филм има квалитетан заплет, професионално урађен,
глумци квалитетном глумом евоцирају нека моја најтананија осећанја,
кад изазову да ми се створи кнедла у грлу, као да ми се душа
располутала, сва моја трагична искуства ме почну бомбардовати изнутра,
толико снажно да то у себи више не могу издржати и као вулкансак ерупција
то избије из мене.
Други случај је кад филм није такав!
.
..a sta mislite zasto vise ne gledam takve filmove...m?
Sta da ti kazem kad sve znas!