Priča je to koja ima zaplet nalik onima iz kultnih naučno-fantastičnih filmova iz 60. godina XX vijeka; naučnici su na svjetlo dana ponovo iznijeli prastare kristale soli, iskopane u svrhu istraživanja klimatskih promjena, duboko ispod Doline Smrti. Blistavi kristali pažljivo su spakirani i spremljeni dok, godinama kasnije, mladi, nepoznati istraživač nije ponovo pregledao 34000 godina stare kristale, i otkrio, zarobljeno u njima, nešto čudno. Nešto…živo.
Srećom, ova priča ne završava uništenjem ljudske rase već zadovoljnim znanstvenikom koji završava svoj doktorat.
“Bilo mi je to zapravo veliko iznenađenje ,“ kaže Brian Schubert, koji je otkrio drevnu bakteriju koja živi u sićušnim, tekućinom ispunjenim komorama unutar kristala soli.
Kristali soli rastu vrlo brzo i zarobljavaju unutar malih mjehurića, promjera samo nekoliko mikrona, sve što u blizini pluta ili-živi, stvarajući nešto poput prirodne „snježne kugle“ s umjetnim snijegom koje držimo za ukras i povremeno protresemo.
„To je trajno zatvoreno unutar soli, poput male vremenske kapsule“, kaže Tim Lowenstein, profesor na odjelu geologije Binghamton univerziteta i Schubertov savjetnik u vrijeme otkrića. Lowenstein kaže da novija istraživanja ukazuju na to da se ovaj proces odvija i u modernim slanim jezerima, što daje dodatnu potvrdu Schubertovom zapanjujućem otkriću koje je prvi put objavljeno prije godinu dana. Nova otkrića zajedno sa detaljima Schubertova rada, publicirana su u siječnju 2011. u izdanju GSA Toda, glasilu Geološkog američkog udruženja.
Schubert, sad znanstveni istraživač na Havajskom univerzitetu, kaže da ta bakterija koja inače voli slano okruženje i može se i danas naći na Zemlji, u vrijeme pronalaska bila skvrčena, mala i obamrla u nekoj vrsti hibernacijskog stanja. “Živi su, al ne koriste nikakvu energiju za plivanje okolo, niti za reprodukciju.“, rekao je Schubert za OurAmazingPlanet.“Ne rade ništa drugo osim samoodržavanja. „
Ključ za milenij dug opstanak ovih mikroba, mogao bi se tražiti u prisustvu njihovih kolega u zatočeništvu-algi iz porodice Dunaliella.
„Najuzbudljiviji dio za mene je bila mogućnost identificiranja stanica Dunalielle na istom mjestu,” kaže Schubert, “ jer to je bila naznaka da su im one možda mogle prestavljati izvor hrane. “Otkrićem potencijalnog izvora energije zarobljenog zajedno sa bakterijama, počela se rađati ideja da bi, poput fantastičnih izuma dr. Seussa, ove male komore mogle udomljavati kompletan, mikroskopski velik ekosistem.”
Postoji li još prastarih bakterija?
Schubert i Lowenstein nisu prvi koji su otkrili organizme koji žive zaprepaščujuće dugo. Prije desetak godina bilo je nekih tvrdnji o otkrićima bakterija starih 250 milijuna godina. Ponavljanje rezultata nije uspjelo pa te tvrdnje do danas ostaju kontroverzne. Schubert je pak uspio reproducirati svoje rezultate. Ne samo da je uspio uzgojiti iste organizme u vlastitom laboratoriju, već je kristale slao u drugi laboratorij koji je dobio iste rezultate.
Strategija preživljavanja
Sljedeći korak u istraživanjima jest ustanoviti kako su mikrobi, obamrli, izgladnjeli , jedva se održavajući u životu, ipak uspjeli preživjeti.
„Nismo sigurni što se dešava.Oni trebaju imati moć popravljanja DNK, jer ona je ta koja vremenom propada,“ kaže Lowenstein. Schubert kaže da je bilo potrebno dva i po mjeseca da bi se mikrob probudio iz stanja obamrlosti ,prije nego što je počeo s reprodukcijom ,što je ponašanje koje je prethodno dokumentirano kod bakterija i što predstavlja strategiju koja svakako ima smisla.
„34000 godina je staro , a dobilo je bebu ,“ kaže Schubert. Ironično, jednom kad se to dogodi, nova bakterija je naravno, u potpunosti moderna. Od 900 kristalnih uzoraka koje je Schubert testirao, samo pet ih je proizvelo živu bakteriju. U svakom slučaju bakterije su vrlo zahtjevne i izbirljive.Većina organizama ne može biti kultivirana u laboratoriju, tako da postoji veoma velik broj živih mikroba kojima se nova okolina jednostavno nije svidjela dovoljno da bi se u njoj reproducirali.
Ipak nije li uzbudljivo otkriti nešto što bi moglo biti najstariji živi organizam na planeti?
Matrix World
Izvor:
www.znanost.com