Svako naše nastojanje je uvijek između jednog Ovdje i jednog Tamo..ono što je meni Tamo,nekom je Ovdje i obrnuto,tako da se taj relativitet teško može odrediti naspram vremena..ja bih ga uvijek iznova tumačila isljučivo u relaciji sa čovjekim samoostvarenjem odnosno njegovom željom da ide svojim putem..ne zadanim,ne očekivanim već svojim..da,malo je utopijski,ali sjetih se Džegera..imao neki koncert i iznajmio apartman sa mislim 12 soba..može mu se je l
a šta će starcu kao što je on tih 12 soba kad je jeda ležaj sve što mu može trebati..ne bi li zamijenio sve beneficije i perverzije za mlade godine..
jednom je neko rekao da je tužno gledati stare i rahitnične zapadnoevropske penzionere kako se potucaju po kojekakvim aerodromima..radili cijeli vijek,pa sad putuju svijetom..i da bi trebalo biti obrnuto..putj u mladim godinama,živi punim plućima a kad ostariš radi..
Sve je stvar našeg odnosa prema nama samima..nije da čovjek nema izbor..a niej ni da ne volimo kompromise