- Ismejavanje muškaraca: U ovom, najbezbolnijem obliku mizandrije, seksizam je 
usmeren na široko rasprostranjene vrste humora. Muškarci se šablonski stavljaju kao 
objekti stereotipnih ruganja pre svega u smislu odsustva moći i u kojima polovi menjaju 
uloge. 
- Gledati nisko na muškarce: Mizandrične feministkinje često ubeđuju ljude da su žene, 
na određene načine, superiornije u odnosu na muškarce. Iz raznih razloga, mnogi 
muškarci veruju da su ove tvrdnje tačne. Kao i neke druge grupe, feministkinje 
interpretiraju razlike među polovima kao opravdanje za superiornost ili inferiornost u 
uobičajenim hijerarhijskim odnosima.
- Okriviti muškarce: Okrivljujući muškarce za sve što se dešavalo u ljudskoj istoriji, 
gender feministkinje koriste teoriju istorijske zavere i polažu pravo na to da je „patnja 
cele ljudske istorije mogla biti smanjenja zbog ogromne a zavere muškaraca nad 
ženama“. Nathanson i Young pišu da je evidentno često i promišljeno korišćenje 
činjenica u cilju stvaranja mizandrične klime u kontekstu roda. Rezultat je da su svi 
muškarci krivi – kolektivno- i da su  posredno ili neposredno odgovorni za sva zla i za 
sve ljudske patnje.
- Dehumanizovati muškarce: U ovom obliku mizandrije, muškarci se prikazuju kao 
inherentno zlo, dok su žene inherentno dobro. Muškarci su naglašeno zao, nasilnički pol 
koji se zverski odnosi prema nevinom, moralno superiornom polu koji predstavljaju žene. 
Žene koje počine grozne zločine nad muškarcima ili decom, gotovo se nikada ne 
pokazuju ili se koriste dupli standardi interpretacije kako bi se prećutala njihova 
nehumanost. U suštini, muškarci se prikazuju kao zveri dok se žene posmatraju kao 
moralna ljudska bića.
- Demonizovati muškarce: Prikazivanje muškaraca kao demona, polubića, nečeg što je 
pola demon, pola čovek. Muškarci su direktno demonizovani kada se prikazuju kao đavo 
ili đavolovi saveznici. Oni su takođe demonizovani indirektno kao pritajeni nasilnici.