Ono cega se sa uzivanjem secam iz svog detinjstva su cesti izleti u prirodu. Nekoliko porodica se dogovori, svako ima svoje zaduzenje sta nosi za klopu, koje se drustvene igre nose, sednemo u kola, nadjemo se negde po dogovoru i jednodnevna avantura pocinje. Nekad je to bila Avala, Kosutnjak, Topcider, nekad i malo dalje, Divcibare recimo. I svake nedelje tako, kad god je vreme to dopustalo. Nekad neko ne moze zbog obaveza, ali najcesce je svima to bilo vreme rezervisano bas za te odlaske na izlet.
Danas, pokusavam da ozivim tu tradiciju u svojoj porodici. Bez velikog uspeha. Dok su deca bila manja nije bilo para, kola uvek na izdisaju, skupo sve. Sada, kada mozemo bar ponekad sebi to da priustimo, one su odrasle, nema sile da ih natera da idu sa nama.
Imate li vi taj obicaj da povremeno zbrisete na ceo dan negde van grada, da rostiljate, druzite se, setate...



Odgovori sa citatom




morala bih ja da ga postavljam i sve ostalo....missim, užasava me pomisao da s njim idem na izlet :raz_114:
, u drustvu ili totalno sami, nebitno, a za sator te razumem, kolena sam izgulila klececi letos i provlaceci neke cevke... ali posle, kada smo postavili sator sve je palo u zaborav, toliko je lep da sam uzivala ko malo dete.
ali veruj i ti meni da ne treba da me ubeđuješ da bih i ja uživala u toj raboti 
.... inace mrski su mi ti izleti kao vikend sto i stolice , case flase , tanjiri salate roshtilj lopte tenis salvete nozevi viljuske satori etc etc etc( mrzim i za more da se pakujem tek ovo) ....jos i taman dok raspalis roshtilj u 80 % slucajeva ce kisha .... ovako s rancem mi lepse a i nemogu da sedim na jednom mestu .....zivahna sam
ima da ga eskploatisem za sve pare
