Novosti iz medicine ...

[DaDole]

Vitamin B17 ubija ćelije raka i izgrađuje sistem imuniteta

[DaDole]

U prirodi postoje mnoge samonikle biljke i drugi ljekoviti preparati za koje se zna da uspješno liječe rak kao i druge teške bolesti. Na žalost, njih službena medicina uporno ignoriše, pa se takvi čudotvorni pripravci uglavnom mogu naći na ilegalnom tržištu. Jedan od takvih ljekovitih preparata je sigurno i leatril koji se naziva amygdalin ili vitamin B17.

Primjera radi, kupovinu tog preparata kao dodatka prehrani, američka FDA je učinila gotovo nemogućom, čak i kada je u pitanju jedna potpuno prirodna i bezopasna dopuna. Da bi doktori koristili laetril dodatke, oni ili njihovi pacijenti moraju "priznati" FDA da je doktor koristio laetril u svojoj praksi.

Drugim riječima, laetril suplementi su u stvarnosti ilegalni jer nijedan doktor ne želi priznati da je koristio laetril. Inače većina ljudi uzima laetril u obliku jezgri kajsije. U sredini kajsije je tvrda koštica. Ukoliko razbijete tu tvrdu košticu uz pomoć klješta ili čekića, vi ćete otkriti jednu malu sjemenku/jezgro u sredini koja izgleda kao badem. Međutim, mekša je od badema i naravno, nema ukus poput badema.

Vitamin B17 ili amigdalin je prvi put otkriven 1830. g. u gorkom bademu. Ernst T. Krebs. Jr. (1912 – 1996) je bio hemičar koji je prvi promovisao amygdalin kao lek protiv raka početkom 1950 godine. Od amigdalina je napravio polusintetički destilat nazvavši gavitaminom B17 ili Laetrile.

Danas se često pod imenom leatrile ili vitamin B17 smatra i sam amigdalin u prirodnom obliku nađen u košticama kajsije, jabuke i ostalim prirodnim izvorima ovog vitamina. Teorija liječenja raka s vitaminom B17 se zasniva na tome da je rak odnosno pojava tumora posljedica neishranjenosti, konkretno nedostatka važnih vitamina (B17) i ostalih minerala, kao što je slično skorbut bio posljedica nedostataka vitamina C.

Činjenica je da je 'moderni' čovjek tzv. zapadne civilizacije izloženiji raku nego 'primitivnije' kulture. Dr. Krebs kao jedno od mogućih objašnjenja navodi podatak da primjera radi pripadnici plemena Hunza dnevno konzumiraju od 250 do 3000 miligrama vitamina B17 za razliku od prosečnog Evropljanina ili Amerikanca koji s uobičajenom 'zapadnjačkom' industrijski proseciranom hranom dobija u proseku 2mg nitrilozida (vitamina B17).
Pleme Hunza je staro pleme stacionarno u sjevernom Pakistanu čiji pripadnici u pravilu dožive preko 100 godina, a za rak kao bolest ne znaju. Njihova hrana ima bogati udio vitamina B17. Bogatstvo u plemenu Hunza se mjeri količinom stabala kajsije, što ima više stabala, pripadnik plemena je ugledniji i bogatiji, jer su osušene koštice kajsije posebna hrana. Osušene koštice kajsije su najbogatije nitrilozidom (vitaminom B17).
Zaštitnici 'industrije raka' najveći su protivnici prirodnog lijeka protiv raka vitamina B17
Nakon detaljnog istraživanja i djelovanja vitamina B17 na pacijente s rakom dr Krebs je skupio dovoljno dokaza da promoviše vitamin B17 kao lijek za rak. Registrovani su mnogobrojni uspješni slučajevi izlječenja raka s visokim dozama vitamina B17. Dr John A Richardson i dr Harold Mannesr uspješno primjenjuju terapiju vitaminom B17 na pacijentima s rakom u terminalnoj fazi potvrđujući Krebsovu teoriju.

Dean Burk ugledni biohemičar u američkom Nacionalom Institutu za istraživanje raka je podržao vitamin B17 nakon uspješnih istraživanja na životinjama. Linus Pauling izjavljuje da podržava upotrebu vitamina B17 u liječenju raka (The New England Journal of Medicine, 8 July 1982). Međutim, ovo je alarmiralo zaštitnike 'industrije raka' koja godišnje zarađuje milijarde dolara na ovoj bolesti.

Najgora stvar za 'doktorsko-farmaceutsku zločinačku zajednicu' je činjenica da je vitamin B17 efikasan u borbi protiv raka, ne može se patentirati, jeftin je i lako dostupan svima. Dr Krebs je diskreditovan, a posle i proglašen varalicom. Pod žestokim pritiskom doktorsko-farmaceutske mafije 'ugledni medicinski' stručnjaci proglašavaju laetril najsofisticiranijom i najpodlijom prevarom na području liječenja raka u istoriji medicine.
John Richardson biva čak i optužen. Kao epilog svega američka agencija za kontrolu hrane i lijekova FDA (Food and Drug Agency) proglašava laetril opasnom supstancom te zabranjuje prodaju, proizvodnju, uvoz i testiranje nad životnijama. Zabrana i dan danas važi u SAD i u Australiji.

[DaDole]

Priča o vitaminu B17 dugo je skrivana ispod tepiha

Priča o vitaminu B17 je tipična borba malog poštenog čovjeka koji u nesebičnoj želji da pomogne bližnjem svom dolazi u sukob s mafijom. Ova priča je dosta vremena bila brižljivo skrivana ispod tepiha. Inače leatril ili vitamin B17 je u SAD-u 70-tih godina 20. vijeka prouzrokovao je pravu pomamu. Naime aktivni sastojak koji se nalazi u sjemenkama kajsije postao je poznat kao ljekovita protivtumorska stvar, te su ga ispitivali u Centru Sloan Kettering u New Yorku i u Klinici Mayo u Rochesteru.

Njihov je zaključak bio kako nisu ispravni prethodno pozitivni rezultati koje je iznio biohemičar dr. Kanematsu Sugiura (1890.-1979.) a u njima je dokazivao kako leatril može zaustaviti rast , posebno manjih tumora. I dr Rubin je takođe dokazao kako pacijenti s rakom dojke ili s rakom kostiju uz vitamin B17 žive duže.
Tek je puno kasnije otkriveno kako se u istraživanjima Klinike Mayo koristio zapravo neaktivni izoamigdalin. Većina pacijenata koji su koristili laetril je već bezuspješno bila podvrgnuta hemoterapiji i zračenju i nakon stabilizovanja njihovog zdravstvenog stanja, koje se pojavilo kod 70 posto pacijenata u roku 3 sedmice, uprkos poodmakloj bolesti, liječenje laetrilom je promijenjeno s intravenoznog u oralni. Ali, njihovo negativno mišljenje samo je još jedan u nizu pokazatelja kako se s upotrebom bilo kojeg preparata može postići pozitivni i negativni rezultat.

Vitaminom B17 dr. Hans Niepera je liječio princezu od Monaka Karolinu i glumca Džon Vejna

Laetril je pao u zaborav nakon smrti poznatog njemačkog doktora za rak Hansa Niepera, koji je liječio princezu od Monaka Karolinu kao i glumca Džon Vejna. Centar gde se i danas koristi laetril je Klinika Contreras u Tihuani i to već 25 godina. Knjiga Phillipa Daya "Rak: zašto još uvijek umiremo znajući istinu" (Cancer: Why we're still dying to know the truth) vratila je laetril nazad na naslovne strane časopisa u Njemačkoj.

Ono što se manje zna je činjenica kako je jednom doktoru u Hanoveru "preporučeno" da prestane liječiti pacijente laetrilom. Inače većina ljudi uzima laetril u obliku jezgri kajsije. Većina stručnjaka će preporučiti dnevnu dozu, jezgri kajsije, između 24 do 40 dnevno. Za osobu u remisiji, 16 jezgri kajsije trebalo bi biti korišteno kao minimum.

Danas se na mnogo mjesta može kupiti koštica kajsije. Imajte na umu da web stranice koje prodaju koštice, odnosno jezgre kajsije ne mogu legalno davati bilo kakve izjave o laetrilu i košticama koje će biti korištene za liječenje raka. Druge namirnice bogate laetrilom jesu integralni proso i heljda. Hljeb napravljen od njih, međutim, najčešće ne sadrži visok postotak prosa ili heljde jer bi takav hleb inače bio pretvrd. Osim toga, sjemenke bobičastog voća, kao što su crvene maline i crne kupine su bogate laetrilom.

Crvene maline osim toga imaju u svojim sjemenkama i drugog ubicu raka: elagičnu kiselinu (Ellagic Acid), fenol. Oko četrdeset i osam namirnica ima elagičnu kiselinu, ali crvene maline imaju najvišu koncentraciju. Jagode takođe imaju elagičnu kiselinu. Zapravo, sjemenke bilo kojeg voća, osim citrusnog voća, sadrže laetril. Naravno, koštice kajsije su najbolji izvor laetrila. Oni koji nemaju rak možda bi željeli zasaditi nekoliko kajsija u svom dvorištu kako bi imali dugotrajan izvor laetrila. Koštice kajsije mogu biti zamrznute.

[DaDole]

Prevažno! Svjetski poznati kardio hirurg progovara: Šta zaista uzrokuje srčane bolesti?

Od 2010. na ovom blogu tvrdim da je strah od masnoće i holesterola jedan veliki i neutemeljeni mit i zabluda, i da je kampanja protiv holesterola najveća prievara 20-tog vijeka. Šta kažete vi, poštovani doktori koji ste slučajno nabasali na ove stranice
Evo šta kaže doktor medicine Dwight Lundell:

[DaDole]

Mi liječnici, uz svo naše obrazovanje, praksu, znanje i autoritet, često posjedujemo popriličan ego radi kojeg vrlo teško priznajemo da smo u krivu. Dakle, evo: otvoreno priznajem da sam bio u krivu. Kao kardio kirurg s 25 godina radnog iskustva, nakon što sam obavio preko 5 000 operacija na otvorenom srcu, došlo je vrijeme da ispravim ono što je krivo s medicinskim i znanstvenim činjenicama.

Dugi niz godina radio sam s drugim istaknutim liječnicima, tzv. opinion makerima – kreatorima javnog mišljenja. Bombardirani znanstvenom literaturom, kontinuirano pohađajući obrazovne seminare, mi kreatori javnog mišljenja inzistirali smo na tvrdnji da srčane bolesti nastaju zbog povišenog kolesterola u krvi.

Jedina prihvaćena terapija bila je prepisivanje lijekova za snižavanje kolesterola i dijeta sa jako ograničenim unosom masnoće. Potonje bi naravno snizilo kolesterol kao i same srčane bolesti. Odstupanja od ovih preporuka smatrana su herezom i zlouporabom.
Ove se preporuke ne mogu više ni znanstveno a ni moralno opravdati.
Otkriće od prije nekoliko godina, da je pravi uzrok srčanih bolesti upala u arterijama polako dovodi do smjene paradigmi u načinu tretiranja srčanih i drugih kroničnih bolesti.

Davno uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemije pretilosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom trošku nadmašili svaku drugu pošast u istoriji čovječanstva.

Unatoč činjenici da 25% stanovništva uzima skupe statine (lijekove za snižavanje kolesterola) i unatoč činjenici da smo smanjili unos masnoće u našoj prehrani, ipak će ove godine od srčanih bolesti umrijeti više Amerikanaca nego ikada prije.

[DaDole]

Statistika iz American Heart Associations pokazuje da 75 miliona Amerikanaca trenutno pati od srčanih bolesti, 20 miliiona boluje od dijabetesa i 57 milliona ima pred-dijabetes. Ovi poremećaji svake godine pogađaju sve mlađe osobe, u sve većem broju.

Jednostavno rečeno, bez upalnog procesa prisutnog u tijelu, ne postoji način da se holesterol nakupi u stijenkama krvnih žila i da uzrokuje srčane bolesti i moždani udar. Bez upalnog procesa, holesterol bi slobodno cirkulirao po cijelom tijelu onako kako je to priroda odredila. Upala je ta koja uzrokuje da holestrol ostane zarobljen u krvnim žilama.

Upala nije ništa komplicirano – to je jednostavno prirodna obrana našeg tijela protiv napadača kao što su bakterije, toksini ili virusi. Ciklus (proces) upale savršen je način kako se naše tijelo štiti od ovih bakterijskih i virusnih napadača. Međutim, ako kronično izlažemo tijelo ozljedama od toksina ili od hrane za koju naše tijelo nije stvoreno da je prerađuje, tada nastaje stanje hronične upale. Hronična upala (inflamacija) je isto toliko štetna, koliko je akutna (trenutna) upala korisna.

Koja bi se promišljena osoba dobrovoljno izlagala hrani ili drugim tvarima za koje se zna da uzrokuju ozljede u tijelu? Pa, pušači možda, ali oni to barem rade namjerno i svjesno.

Mi ostali jednostavno slijedimo službeno preporučenu prehranu koja je siromašna zasićenim mastima ali bogata višestruko nezasićenim mastima i ugljikohidratima, bez da znamo da time uzrokujemo opetovane ozljede na našim krvnim žilama. Ove opetovane ozljede uzrokuju hroničnu upalu koja dovodi do srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa i pretilosti.

[DaDole]

Dopustite da ponovim: ozljede i upale u našim krvnim žilama uzrokovane su prehranom s premalo masnoće koja se preporučuje od vodećih medicinskih krugova.

[DaDole]

Koji su najveći krivci za hronične upale? Vrlo jednostavno, to je pretjerana upotreba visoko prerađenih ugljikohidrata (šećer, brašno i svi proizvodi napravljeni od njih) kao i pretjerana upotreba biljnih ulja bogatih omegom 6, kao što su sojino, kukuruzno i suncokretovo ulje koji se nalaze u velikom broju industrijskih prerađevina.

Izdvojite trenutak i vizualizirajte da opetovano trljate četkom po mekanoj koži dok ne postane crvena i skoro prokrvari. Zamislite da ovo radite nekoliko puta na dan, svaki dan, pet godina. Ako biste mogli podnijeti ovo bolno četkanje, imali biste krvavo, otečeno, inficirano područje koje postaje sve gore sa svakim ponavljanjem ozljede. Ovako otprilike izgleda upalni proces koji se možda događa u vašem tijelu – upravo sada.

[DaDole]

Bez obzira gdje se upalni poces događa – unutra ili izvana – potpuno je isto. Ja sam zagledao unutar hiljada i hiljada arterija. Bolesne arterije izgledaju kao da je netko uzeo četku i strugao po njihovim stijenkama. Nekoliko puta dnevno, svaki dan, hrana koju jedemo stvara male ozljede koje se pretvaraju u veće ozljede i uzrokuju da tijelo konstantno odgovara upalnim procesom.

Dok uživamo u okusu slatkog peciva, naše tijelo alarmantno reagira kao kad kakav napadač objavi rat. Hrana natrpana šećerom i ugljikohidratima, procesirana s omega 6 mastima radi produžene trajnosti, predstavlja okosnicu američke prehrane zadnjih 6 desetljeća. Ovakva hrana polako truje sve.

Šećer, brašno i biljna ulja uzročnici su srčano-žilnih bolesti
Kako jedenje običnog slatkog peciva može stvoriti kaskadu upalnih procesa koji nas čine bolesnima?

Zamislite da prolijete sirup po tastaturi i imate predodžbu onoga što se događa unutar jedne stanice. Kad konzumiramo ugljikohidrate, šećer u krvi rapidno raste. Kao odgovor, gušterača izlučuje inzulin čija je primarna svrha potjerati šećer u stanice gdje se pohranjuje za energiju. Ali ako je stanica puna i ne treba glukozu (šećer), odbija taj ekstra šećer. Tada šećer u krvi opet raste proizvodeći još više inzulina koji glukozu (šećer) pretvara u mast.

[DaDole]

Kakve ovo ima veze s upalom? Šećer u krvi ima vrlo preciznu kontrolu. Suvišne molekule šećera vežu se za različite proteine koji oštećuju stijenke krvnih žila. Ovo opetovano oštećenje na stijenkama krvnih žila pokreće upalni proces. Kad pumpate svoj šećer u krvi do visokih razina nekoliko put na dan, to je kao da ste uzeli brusni papir i brusite unutrašnju stranu osjetljivih krvnih žila.

Iako ovo ne možete vidjeti, budite sigurni da je to tako. Ja sam to vidio kod preko 5000 pacijenata tijekom 25 godina, kojima je svima bila zajednička – upala u arterijama.

Da se vratimo na slatko pecivo. Ova poslastica nevinog izgleda ne samo da sadrži šećer, već je pečena u jednom od brojnih omega 6 ulja kao što je sojino ulje. Čips i krumpirići natopljeni su sojinim uljem, sve industrijske prerađevine sadrže omega 6 ulja radi produžene trajnosti. Iako su omega 6 masnoće esencijalne – dio su svake stanične membrane i kontroliraju što se događa unutar i izvan stanice – one moraju biti u ispravnom omjeru s omega 3 masnoćama.

Ako se ovaj omjer poremeti prekomjernim unošenjem omege 6, stanične membrane proizvode hemijske spojeve citokine, koji izravno uzrokuju upalu.

Današnja američka prehrana proizvodi ekstremnu neravnotežu između ovih dviju masnoća. Omjer između omege omege 6 i omege 3 kreće se od 15:1 pa do 30:1 što dovodi do ogromne kolilčine citokina koji uzrokuju upale. U današnjim uslovima, omjer od 3:1 bi bio optimalan za zdravlje.

[DaDole]

Da stvar bude još gora, prekomjerna tjelesna težina koju nosite zbog konzumiranja ovakve hrane, stvara preopterećene masne stanice koje izlučuju velike količine proinflamatornih kemikalija (koje izazivaju upale) koje još više pogoršavaju ozljede izazvane visokim šećerom u krvi. Proces započet slatkim pecivom u ustima pretvara se u začarani krug koji tijekom vremena dovodi do srčanih bolesti, dijabetesa i konačno do Alzheimerove bolesti, kad se upalni proces nesmanjeno nastavlja u nedogled.

Ne možemo pobjeći činjenici da što više industrijski prerađene hrane konzumiramo, to više potičemo stvaranje upale, iz dana u dan. Ljudsko tijelo ne može preraditi, niti je dizajnirano da bi konzumiralo hranu nakrcanu šećerom i natopljenu u omega 6 ulja.

Postoji samo jedan način za suzbijanje ovih upalnih stanja, a to je povratak na hranu u svom izvornom obliku. Za izgradnju mišića, jedite više proteina. Birajte ugljikohidrate u obliku povrća i voća. Smanjite ili potpuno izbacite inflamatorna omega 6 ulja kao što su sojino, suncokretovo i kukuruzno ulje, kao i hranu koja ih sadrži.

Jedna žličica kukuruznog ulja sadrži 7,280 mg omege 6, jedna žličica sojinog ulja sadži 6,940 mg. Koristite umjesto toga maslinovo ulje ili maslac pašnih životinja.

Životinjske masnoće sadrže manje od 20% omege 6 i vjerojatnost da mogu izazvati upale puno je manja nego sa navodno ”zdravim” višestruko nezasićenim mastima. Zaboravite ”znanost” koju vam desetljećima utuvljuju u glavu. Znanstveni dokazi da zasićene masnoće uzrokuju srčane bolesti ne postoje

Znanstveni dokazi da zasićene masnoće podižu kolesterol također su vrlo slabi. A kako sada znamo da kolesterol nije uzrok srčanih bolesti, zabrinutost oko zasićenih masnoća postaje sasvim apsurdna.

Teorija o holesterolu dovela je do preporuka da se smanji unos masnoća što je dovelo do stvaranja upravo one hrane koja izaziva upalne procese. Službena je medicina napravila užasnu grešku kad je ljudima savjetovala da izbjegavaju zasićene masti i da umjesto njih koriste višestruko nezasićena ulja. Zato sada imamo epidemiju arterijskih upala koje dovode do srčanih i drugih ubojitih bolesti.

Ono što možete učiniti je da birate cjelovitu hranu kakvu je servirala vaša baka, a ne onu kojoj se okrenula vaša mama kad su prodavaonice počele nuditi industrijske prerađevine. Izbacivanjem inflamatorne hrane i konzumacijom esencijalnih nutrijenata iz svježe neprerađene hrane, popravit ćete štetu koju ste godinama izazivali u svojim arterijama i cijelom tijelu konzumirajući tipičnu američku prehranu.

Dr. Dwight Lundell bivši je šef i glavni kirurg Banner Heart bolnice u Mesi, Arizona. Imao je i privatnu praksu, Cardiac Care Center također u Mesi, Arizona. Nedavno je dr. Lundell napustio kirurgiju da bi se posvetio nutricionističkom liječenju srčanih bolesti. Osnivač je zaklade Healthy Humans koja promiče ljudsko zdravlje s naglaskom da se velikim kompanijama pomogne u promoviranju zdravlja. Također je i autor knjiga The Cure for Heart Disease i The Great Cholesterol Lie.

[DaDole]

Ljudski mozak prepoznaje slike koje oko vidi u samo 13 milisekundi, pokazalo je najnovije istraživanje.

Na osnovu prethodnih studija, stručnjaci su vjerovali da je mozgu potrebno najmanje 100 milisekundi da bi procesuirao ono što oko vidi.

Rezultati istraživanja, koje su sproveli naučnici sa Tehnološkog instituta Masačusets (MIT), objavljeni su u časopisu "Pažnja, percepcija i psihofizika".

Naučnici su od učesnika studije, kojima su prikazivane serije od šest i 12 slika, tražili da gledaju u posebnu vrstu fotografija - kao što su fotografije piknika ili nasmijanog para. U početku su slike prikazivane u razmaku od 80 milisekundi, a potom su se mijenjale brzinom od 13 milisekundi, što je najbrže što je kompjuter dozvoljavao.

Premda je prepoznavanje bivalo sve teže što su se slike brže mijenjale, učesnici testa su i dalje bilježili dobre rezultate, navodi se u studiji.

Naime, iako oko pogleda sliku svega 13 milisekundi, mozak nastavi da je procesuira znatno više poslije toga.

[DaDole]

Otkriven gen koji povezuje "sivu masu" i inteligenciju

[DaDole]

Međunarodni tim stručnjaka analizirao je uzorke DNA i snimke mozga više od 1.500 zdravih 14-godišnjaka i dao im niz testova za verbalnu i neverbalnu inteligenciju, piše Rojters.

Stručnjaci su se fokusirali na cerebralni korteks, najdublji sloj mozga poznat kao siva masa koji je odgovoran za pamćenje, pažnju, percepciju, misli, jezik i svijest.

Potom su analizirali više od 54.000 genetskih varijacija povezanih sa razvojem mozga i otkrili da, u prosjeku, tinejdžeri s određenom varijacijom gena imaju tanji sloj korteksa u levoj polovini mozga. Ta je grupa djece postigla lošije rezultate na testovima inteligencije.

"Genetska varijacija koju smo otkrili povezana je s plastičnošću sinapsi, odnosno s time kako neuroni komuniciraju," rekla je Silvejn Dezrivers, voditeljka istraživanja na Institutu za psihijatriju londonskog Kraljevskog koledža.

"To bi moglo da nam pomogne da razumijemo šta se na neuronskom nivou događa kod određenih intelektualnih teškoća gde je komunikacija neurona na neki način poremećena ".
Međunarodni tim stručnjaka analizirao je uzorke DNA i snimke mozga više od 1.500 zdravih 14-godišnjaka i dao im niz testova za verbalnu i neverbalnu inteligenciju, piše Rojters.

Stručnjaci su se fokusirali na cerebralni korteks, najdublji sloj mozga poznat kao siva masa koji je odgovoran za pamćenje, pažnju, percepciju, misli, jezik i svijest.

Potom su analizirali više od 54.000 genetskih varijacija povezanih sa razvojem mozga i otkrili da, u prosjeku, tinejdžeri s određenom varijacijom gena imaju tanji sloj korteksa u levoj polovini mozga. Ta je grupa djece postigla lošije rezultate na testovima inteligencije.

"Genetska varijacija koju smo otkrili povezana je s plastičnošću sinapsi, odnosno s time kako neuroni komuniciraju," rekla je Silvejn Dezrivers, voditeljka istraživanja na Institutu za psihijatriju londonskog Kraljevskog koledža.

"To bi moglo da nam pomogne da razumijemo šta se na neuronskom nivou događa kod određenih intelektualnih teškoća gde je komunikacija neurona na neki način poremećena ".

[DaDole]

Naučnici transformisali ćelije kože u ćelije jetre

Naučnici Gledstoun instituta i Univerziteta u San Francisku uspjeli su da transformišu ljudske ćelije kože u zrele i potpuno funkcionalne ćelije jetre.

Ove ćelije mogu da opstanu i poslije njihove transplantacije u tijela laboratorijskih životinja, što je pozitivan korak u budućem liječenju oboljenja jetre, prenosi B92.

Do sada, naučnici su uspjevali da pretvore ćelije kože u ćelije slične ćelijama srca i pankreasa, ali nikada nisu uspjeli da naprave potpuno zrele ćelije.

Ranije studije o reprogramiranju ćelija jetre imale su brojne poteškoće zbog toga što je bilo teško da matične ćelije dobijene iz jetre prežive i nastave razvoj kada se presade u tijelo.

Međutim, posljednja studija objavljena u žurnalu Nature dokaz je da su naučnici uspjeli da prevaziđu te pretreke.
"Ranije studije pokušavale su da reprogramiraju ćelije kože u pluripotentne matične ćelije, kako bi ih zatim pretvorili u ćelije jetre. Imajući u vidu da do sada nisu uvijek uspjevale da prođu kompletnu transformaciju, odlučili smo da ćelije ne vratimo u pluripotentno stanje, nego u jednu od srednjih faza", kaže Šeng Ding, profesor farmacetuske hemije na Univerzitetu u San Francisku.

[DaDole]

Njegov metod uključio je upotrebu specifičnog "koktela" gena za reprogramiranje i hemikalija. Ta mješavina omogućila je transformaciju ćelija kože u ćelije slične onima u endodermu – embrionalni ćelijski sloj od kog se kasnije razvijaju veći organi u tijelu.

Prema istraživačima, ovo stanje omogućilo je ćelijama da lakše pređu u oblik ćelija jetre.

Zatim su koristeći novi set gena i hemikalija, Ding i njegov tim transformisali ćelije endoderma u ćelije jetre koje gotovo da se ne razlikuju od prirodnih.

Kako bi provjerili da li će ćelije uspjevati da prežive, usadili su ih u jetre miševa, koji su bili genetski skloni oboljenjima jetre.

Devet mjeseci poslije transplantacije, tim je primjetio porast nivo proteina i jetre čoveka u krvi miševa, što je bio znak da ćelije rastu i razvijaju se.

"I dalje moramo da radimo na ovom projektu, ali činjenica da ćelije mogu da dostignu punu zrelost i rastu i mjesecima poslije transplantacije obećava mnogo", kaže dr Holdžer Vilenbring, zamjenik direktora Centra za jetru Univerziteta u San Francisku.

"U budućnosti, ova tehnika bi mogla poslužiti kao alternativa za pacijente kojima nije potrebna potpuna transplantacija jetre", kaže on.

[DaDole]

Naučnici stvorili vještački pankreas

Nakon 20 godina istraživanja, naučnici su uspjeli da naprave vještački pankreas koji izgleda kao džep debljine nekoliko milimetara u čijoj su unutrašnjosti žive ćelije sposobne da direktno luče insulin.
Naučnici su napravili vještački pankreas koji bi direktno proizvodio insulin u organizmu i pomogao u liječenju dijabetesa, prenose francuski mediji.
Evropski Centar za istraživanje dijabetesa, sa sjedištem u Bezansonu, ustanovio je proces dobijanja vještačkog pankreasa.
Poslije 20 godina istraživanja, vještački pankreas treba da izgleda kao džep debljine nekoliko milimetara koji bi se ugradio u stomak pacijenta.
Unutar tog polupropustljivog džepa nalaze se žive ćelije sposobne da direktno luče insulin.
- Naš cilj je bio da pacijent više ne dobija injekcije insulina - naveli su stručnjaci i posebno naglasili da taj pankreas ne liječi dijabetes već omogućava da pacijent ne misli stalno na svoju bolest.


Vještački pankreas se trenutno klinički ispituje na laboratorijskim životinjama, a prvi testovi na ljudima očekuju se krajem 2015. godine.
Ovaj vještački organ je prvenstveno namijenjen pacijentima s dijabetesom tipa 1, koji pogađa mlađe osobe, posebno u pubertetu.

[DaDole]

Crna čokolada u tabletama može biti prevencija od infarkta?

Američki naučnici su pokrenuli veliko istraživanje koje će biti sprovedeno nad 18.000 žena muškaraca i žena širom SAD kako bi se utvrdilo da li crna čokolada u tabletama može da pomogne u sprečavanju srčanog i moždanog udara.
"Ljudi jedu čokoladu jer to vole, ne zato što je dobra za zdravlje. Studija ima za cilj da se utvrdi da li su sastojci čokolade dobri za zdravlje ako izuzmemo šećer i mast u toj poslastici", rekla je Džoan Menson, načelnica preventivne medicine Univerziteta u Havardu.
Istraživanje bi trebalo da utvrdi kako sastojak flavonoid iz kakaoa utiče na krvni pritisak, holesterol, srce i lučenje insulina. Studija se odnosi i na uticaj vitamina u čokoladi koji mogu da spreče pojavu raka.
To istraživanje finansira američki institut za kardiologiju i proizvođač čokolade "mars" i "snikers". Fabrika čokolade je patentirala način kako da se izdvoje flavonoidi iz čokolade i stave u kapsule.
Ispitanici će tokom četiri godine dobiti po dve kapsule čokolade ili placeba. Naučnici su naveli da "čokoladne tablete" neće biti ukusne, već neutralne.
U drugom dijelu studije, učesnici će dobijati tablete s multivitaminima iz čokolade.
Prvi rezultati se očekuju za tri godine.

[DaDole]

Uz klasični način uspostavljanja dijagnoze, ljekari bi ubuduće trebalo da uključe i test emotivnih osobina pacijenta, tvrde naučnici američkog Univerziteta Djuk, jer osobine ličnosti imaju veliki uticaj na način na koji oni doživljavaju svoje zdravlje.
Osetljiviji i emotivniji tipovi ljudi obično su i samosvesniji i bolje paze na svoje zdravlje, zbog čega i duže žive, pokazala je studija sprovedena na više od 1.000 ljudi u Novom Zelandu rođenih 1972. i 1973. godine.
Istraživači su analizirali njihove osobine, a uzeli su u obzir ličnu i porodičnu istoriju bolesti i pratili su njihovo fizičko stanje, piše Dejli Mejl.
Stručnjaci su otkrili da flegmatični ljudi nisu ni pretjerano samosvjesni u odnosu prema svom zdravlju i porocima, a oko 45 odsto njih višestruke su zdravstvene probleme imali već od 38. godine.
U grupi onih koje su naučnici okarakterisali kao samosvjesne slične zdravstvene probleme je razvilo manje od 18 odsto njih.
"Pojedinci koji po testovima osobina nisu baš samosvjesni znatno češće su gojazni, imaju povišen holesterol i pritisak, bolesti desni i uopšteno veći rizik od upala", rekao je vodja studije dr Salamon Izrael.

[причалица]

Skeniranjem više od 1.000 različitih tipova molekula naučnici su uspeli da identifikuju komponentu koja doslovno “diže u vazduh”, odnosno praktično izaziva "eksploziju" ćelija najagresivnijeg raka mozga - glioblastoma multiforme (GBM).


Ćelije karcinoma među zdravim ćelijama

Studija koja je danas objavljena u časopisu “Sel” bazirana je na testriranju miševa, tako da će biti potrebno još mnogo eksperimenata pre nego što bude započeto testiranje na ljudima.


Ukoliko se pokaže kao uspešan ovaj pristup bi, međutim, mogao da predstavlja osnovu za jedan sasvim nov način lečenja raka.

Zasad samo pet odsto pacijenata sa GBM uspeva da preživi duže od pet godina, a prosečno očekivano vreme preživljavanja je 15 meseci. Čak i uz primenu agresivnih terapija, ovaj vid raka je praktično neizlečiv, te stoga otkrivanje slabosti njegovih ćelija predstavlja suštinski važan korak u razvoju nove i efikasne terapije lekovima.

Komponenta koja je privukla pažnju naučnika nazvana je “Vakinol-1” i svakako ubija ćelije raka, i to na način kakav dosad nije zabeležen. Ovi molekuli, naime, isključuju sposobnost ćelije da kontroliše šta ulazi i izlazi kroz njene ćelijske zidove, tako da se ovakve ćelije na kraju bukvalno raspadaju-rasprkavaju, a ono što je značajno jeste da okolno, zdravo tkivo pritom ostaje potpuno neoštećeno.