e pa...poterana današnjim danom, koji liči na tolike druge subote, odlučila sam da otvorim ovu temu...a šta se to desilo, uopšte? pa desilo se to da se subotom budim rano, kao da je radni dan...niko mi nije kriv za to, to je stvar navike....ali, kako sednem za laptop i počnem da gustiram kafu, neki crv mi ne da mira i stalno me tera da pogledujem na sat i da razmišljam kako ću zakasniti sa nabavkom namirnica za vikend i nekoliko dana u nedelji...i tako, dok pijem tu prvu glockavu kafu i čitam e-novine, uporedo subotom pravim spisak stvari za nabavku.
jurim u radnje, pijacu, čekam redove i rediće, pa idem do bankomata, apoteku....dolazim kući, sva se pušim i isparavam...raspakujem se, ređam kupljene stvari, sortiram ih.
mačak me začuđeno gleda - čemu ta frka uopšte?!
stavljam šerpe na šporet, tepsije u rernu, uključujem se na trubo pogon! sve je gotovo do 14h - topla supa, čorba, šta već, meko meso, divni prilozi, ukusne salate, tople pite i kolači....
uh! mogu da sednem. pogled luta po kućikoliko imam stvari da pospremim za vikend...ali, neka prvo ručaju.
i onda - čekam, čekam, čekam...šaljem sms-ove na koje ne odgovaraju ili odgovaraju kasno, ručak se hladi, ja ne krećem sa čišćenjem stana da ne bih dizala prašinu dok jedu
i tako.
dočekam 17h, a da niko nije ni došao ni ručao, niti sam ja nešto još uradila pored kuvanja ručka...a već se smrklo.
e sad - jesam li ja normalna?
kakva je to subota uopšte? da li vi radite ovakve stvari vikendom? da li iznurujete sebe a ne znate što?

 
			
 
              
 
 
     

 posle svega
 posle svega
                 

 
                      
                     
                     
                         Odgovori sa citatom
  Odgovori sa citatom 
              Prvobitno napisano od pričalica
 Prvobitno napisano od pričalica
					
 (ma šalim se
 (ma šalim se  )
) i, verujem da bi došao
 i, verujem da bi došao  buregdžinice bih zatvorila, da mene neko pita.
 buregdžinice bih zatvorila, da mene neko pita. 
                         svejedno, imaš poziv
 svejedno, imaš poziv 
 
 
                         
             

 
              Inače nastaje panika.
 Inače nastaje panika.
 
 
                         tema se zato i zove ''posle svega''...jer, dok su godine prolazile, nisam nikad shvatila da trud i ''sve na vreme'' možda i nisu toliko bitni, jer se uvek ukazivala potreba za svim tim detaljima....koji su strukturu mog dana potpuno promenili tokom svih ovih godina.
 tema se zato i zove ''posle svega''...jer, dok su godine prolazile, nisam nikad shvatila da trud i ''sve na vreme'' možda i nisu toliko bitni, jer se uvek ukazivala potreba za svim tim detaljima....koji su strukturu mog dana potpuno promenili tokom svih ovih godina. 
              
             
