Zanimljivosti

[DaDole]

http://www.youtube.com/watch?feature...&v=n4-KxqF-3vQ
oološki vrt “Rejnosa” u Tamaulipasu, saveznoj državi Meksika, dobio je prinovu koja se rodila nakon "avanture" zebre i magarca.

Mali Kumba je rijetka vrsta u životinjskom svijetu, budući da hromozomi zebre i magarca nisu kompatibilni. Ovo je tek drugi poznati slučaj u kome je parenje ovih vrsta bilo uspješno.

Njegova majka je zebra koja se zove Rajas, dok je otac patuljasti, plavooki albino magarac Ignacio, koji živi na obližnjem imanju.

Ne znamo kako je lokalni šmeker Ignacio uspio da zavede damu iz zoo vrta, ali rezultat ove afere pokazuje da se trud isplatio.

[DaDole]

Bilo mu je dosta plaćanja računa, evo šta je uradio

Alek Lisefski je riješio da smanji troškove i da pritom više uživa u prirodi. Ovaj veb dizajner je uspio u svojoj namjeri kada je napravio malecnu kuću na točkovima, koja ga je koštala 30.000 dolara
Alek Lisefski (31) je prošle godine odlučio da promijeni svoj život i da pokuša da smanji troškove, pa je sam osmislio i napravio malenu kuću za sebe, svoju djevojku Anjali i njihovog psa Anju.

Ovaj veb dizajner je sve to uradio na površini od 2,5 puta 6 metara i to na točkovima.

[DaDole]

Bez mjesta za skupljanje bespotrebnih stvari i skrivanje od svijeta, biću prisiljen na izlazak u prirodu i saradnju sa zajednicom. Ovo će poboljšati moje zdravlje i odnose s drugim ljudima. Neću više morati da plaćam stanarinu pa ću imati više novca, što će značiti da ću moći da vodim manje naporan poslovni život i imaću više vremena za opuštanje, zabavu, putovanja – napisao je Alek na svom blogu.

[DaDole]

Njemu je za svoj novi dom, nazvan “Tajni Prodžekt”, trebalo godinu dana da ga napravi, uključujući sedam mjeseci radova na konstrukciji
Dom je izgradio na podlozi za kamp kućicu da bi bio i mobilan, a tako izbjegava i plaćanje poreza na trajne strukture.
Sveukupno je na svoj dom potrošio 30.000 dolara, u šta je uključen i novac za prikolicu, alat i sve potrepštine za izgradnju. Skoro sve je napravio sam, a za sve što nije znao potražio bi savjet preko društvenih mreža ili svog bloga.

[DaDole]

Alekov dom trenutno je smješten u dvorištu kuće u Sebastopolu u Kaliforniji, u srcu američke zemlje vina, na mjestu koje je pronašao preko oglasa.

On i njegova djevojka boravak plaćaju tako što obavljaju poslove po dvorištu, a priključeni su na gradski vodovod. Bili su toliko vrijedni da su čak su oko svog doma podigli i ogradu da bi pas mogao da se igra napolju.

[DaDole]

SKOPJE - Halide Mehmeti ima 112 godina i najstarija je stanovnica Makedonije a, možda, i čitavog Balkana.Halide Mehmeti ima 112 godina i najstarija je stanovnica Makedonije a, možda, i čitavog Balkana, prenio je danas portal Tajm na albanskom jeziku.
Halide živi u selu Ljuboten kod Skoplja.
Ona je rođena 1902 godine. Majka je šestoro djece i ima 17-toro unučadi i 19 praunučića.

[DaDole]

Bliznakinje se rodile držeći se za ruke

Sara Tistletvejt iz Orvila (Ohajo, SAD), donijela je 9. maja na svijet dvije bliznakinje, Dženi i Džilijan. Međutim, ono što njihovu priču čini posebnom, toliko posebnom da se dešava jednom u 10.000 trudnoća, jeste činjenica da su u pitanju monoamnionske bliznakinje.

Naime, Dženi i Džilijan su tokom trudnoće dijelile istu posteljicu unutar majčine materice. Takvi slučajevi rijetko se viđaju, a situacija je za bebe naročito opasna jer postoje brojne komplikacije koje mogu da ugroze njihov život.

Zbog toga je tokom trudnoće majka Sara morala da bude na oku ljekara sve vrijeme, a aparati su razvoj njenih beba pratili i do dvadeset časova svakog dana.

Ono što je raznežilo ne samo majku već i ceo lekarski tim koji je pratio trudnoću, jeste to što su bebe na svet došle čvrsto se držeći za ruke, ne razdvajajući se sve dok ih lekari nisu odvojili kako bi ih zbrinuli.

[DaDole]

„Drakulin zamak“ je ponuđen na prodaju ali uz njega ne dobijate i samog Drakulu, tačnije, istorijsku osnovu za njegov lik, pošto on nikada nije živio u njemu.

Ukoliko neko da razumnu ponudu, pogledaćemo ko je u pitanju i šta nude i ozbiljno ćemo se pozabaviti tom idejom“, izjavio je Mark Mejer čija firma će biti zadužena za svaku potencijalnu prodaju Branovog zamka, ime po kom je je zdanje zapravo poznato.

Konstrukcija zamka je započeta 1377. godine i završen je 1388. godine sudeći po podacima koji se nalaze na zvaničnoj internet stranici sajta.

Njegov nadimak dolazi iz činjenice da je izgled zamka identičan opisu zdanja koje je zamislio Bram Stoker u svom romanu „Drakula“. Iako Stoker nikada nije posjetio ovaj zamak, vjeruje se da je čitao o njemu i iskoristio ga u svmo romanu.

Sam lik, ili barem njegovo ime, bazirano je na Vladu Cepešu. I dok on nikada nije živio u ovom zamku, pojedini dokumenti upućuju na to da je tamo proveo 2 mjeseca u zatočeništvu.

Međutim, ukoliko želite da ovaj zamak stavite u svoju imovinsku kartu, moraćete da izdvojite 135 miliona dolara za vilu sa 57 soba.

Sa druge strane, zamak svake godine posjeti 560.000 turista koji su spremni da plate ulaz i kupe brojne suvenire, tako da bi takva investicija zapravo mogla i da se isplati.

[Sarmica]

Tulip fields in Netherlands

[DaDole]

NEDODIRLJIVE: One su boginje i ne hodaju zemljom do puberteta

Odabrane od rođenja, ove djevojčice koje još nisu ušle u pubertet poznate su kao Kumaris i smatraju ih reinkarnacijom Kali, boginjom energije u Hindu religiji

Od momenta kada se djevojčice iz Nepala izaberu da budu Kumaris, odnosno da postanu reinkarnacija boginje energije, u Hindu religiji Kali, moraju da prođu rigorozan test koji se sastoji iz 32 kruga. Nakon njega one se smatraju zaštitnicama zla koje obožava na hiljade Hindusa i Budista.

Ove djevojčice, kada uđu u svet Kumarisa, što na nepalskom jeziku znači djevica, ne mijenjaju samo ime i status, već i kompletan život. Prisiljene su da napuste svoje domove i skrivene su u hramovima kao živa božanstva. Mogu da izađu napolje samo kada se to od njih traži, odnosno kada treba da prisustvuju festivalu ili nekom prijemu i to u svojstvu božanstva.

Da je obožavanje Kumarisa toliko veliko, pokazuje i činjenica da im se ne dozvoljava da hodaju, već ih prevoze kolima i na rukama u stolici, nalik prestolu, a pojedine djevojčice ne može da hodaju sve do svog “penzionisanja”.

Ne idu u školu, nemaju društvo, napolju su samo 13 puta godišnje.

Kada dobiju prvu menstruaciju, pristupaju 12-dnevnom “Gufa” ritualu i tada se njihov život kao Kumari završava. Vraćaju se običnom životu koji do tada nisu poznavale.

[DaDole]

Kazahstan: Misteriozna bolest spavanja muči ljude

U današnje histerično doba se mnogima čini da bi najradije "pali u krevet i danima samo spavali". Ali u selu Kalači u Kazahstanu se to ljudima zaista događa - i to iz "čista mira".


Odjednom padnu u dubok san, a neki stanovnici sela su spavali i po šest dana, bez prestanka. Nakon toga se bude i više se ničega ne sjećaju.

Među pogođenima ima osoba svih uzrasta, a nakon što su o tome javljali lokalni mediji i strani novinari proverili koliko ima istine u tim tvrdnjama.

Zaista, u međuvremenu se javilo više od četrdeset slučajeva osoba koje su odjednom zaspale, ponekad radeći nešto sasvim drugo.

Tako je jedna seljanka zaspala dok je muzla krave.

"Kao i svaki dan, ujutro sam muzla krave i odjednom sam zaspala. Više ničega ne mogu da se sjetim. Kad sam se ponovo probudila, bila sam u bolnici i oko mene su bile medicinske sestre. Druge žene u bolnici su me nazvale 'Trnoružica'. Spavala sam dva dana i dvije noći, a poslije su mi rekli da sam i u snu htjela da muzem krave."


“Kao da me je neko isključio”
Izgleda da misteriozna bolest ne pogađa samo stanovnike, nego i došljake. Jedan tridesetogodišnjak je došao da posjeti svoju majku i kad je uveče sjedeo za računarom, učinilo mu se kao da mu je neko “isključio prekidač”. I on je završio u bolnici gdje je spavao više od trideset sati.

I tamošnji ljekari ne znaju, šta se to događa sa ljudima koji spavaju "kao zaklani". Sve vrijednosti krvi su u granicama normale, a nema nikakvih drugih simptoma. Tvrde da su pokušavali da pronađu slične slučajeve i na internetu, ali takav "sindrom Trnoružice" je nepoznat medicini. Čini im se da se tako nešto po prvi put pojavilo baš kod njih, u Kazahstanu.

Lokalni lejkari više nisu sami. U Kalači je stigla i jedanaestočlana ekipa s mobilnom laboratorijom. Jedino što su do sad mogli da utvrde je da ovde nije riječ o nekakvoj zaraznoj bolesti, niti o bakterijskoj infekciji. Jedino što su do sad uspjeli da smisle kao preporuku tamošnjem stanovništvu je da uzimaju hranu sa više vitamina - i da izbjegavaju alkohol.

Tamošnje stanovništvo je uvjereno da tu nije riječ o kojoj čašici viška. Jedna od teorija je da sa čudnom bolešću neke veze ima napušteni rudnik urana, koji je aktivno radio u vrijeme Sovjetskog Saveza.

Možda je radioaktivni uran zagadio podzemne vode i sad ljudi oboljevaju od tajanstvenog napada spavanja?

Kakva je to radijacija?

O radijaciji se mnogo toga zna, ali ni najveći stručnjaci još nisu čuli za neko zračenje koje bi kod nekoliko desetina ljudi odjednom izazvalo duboki san - i ništa drugo. S druge strane, i neki stanovnici tog mjesta u Kazahstanu nam objašnjavaju da je to glupost.
Naime, rudnik je zatvoren već godinama, a prije su mnogi radili u rudniku i u svakom slučaju su pred njihovim kućama prolazili vojni kamioni s misterioznim teretom. Ali tada nije bilo takvih slučajeva zagonetnih "uspavanih ljepotica", nego tek sad, decenijama kasnije. Inače, primjećeno je da se simptomi javljaju tek sa toplijim danima.

Zato se među narodom čuju i druga objašnjenja. Tako jedna vračara tvrdi da je nekakvo "zračenje iz svemira" genetski promijenilo travu i sad se ta trava ne može razlikovati od drugih. A kad krave pojedu tu travu, preko njihovog mlijeka to dolazi u tijelo čovjeka koji zbog toga može pasti u san koji traje i po šest dana.

S druge strane, podjednako banalno zvuči i objašnjenje jednog stručnjaka za spavanje iz Kazahstana koji tvrdi da je lokalno stanovništvo – “jednostavno poludjelo i pati od halucinacija”.

[DaDole]

"Ljudi će se za 15 godina zaljubljivati u računare"

Flertovanje s računarom, pa čak i zaljubljivanje u njega biće moguće za samo 15 godina, predviđaju futuristi.

Svijet opisan u filmu "Her", u kojem čovjek razvija vezu sa inteligentnim kompjuterskim operativnim sistemom, bliži nam je nego što mislimo, ističe Googleov inženjer Rej Kurcvajl.

Govoreći na konferenciji u Njujorku prošle nedjelje, on je izjavio da će tehnologija biti sposobna za emocionalnu interakciju, prenosi NBC News.

"Predviđam da će računari biti na nivou ljudi, pa će do 2029. godine biti moguće da stupite u vezu s njima. Kad kažem 'na ljudskom nivou', govorim o emocionalnoj inteligenciji, mogućnosti da se našale, da budu duhoviti, romantični, ljupki, seksepilni...", rekao je ovaj 66-godišnji inovator i futurista.

Kurcvajl smatra da je film "Her" veoma realističan opis onoga što može postati stvarnost.

Inače, on je ranije upozoravao javnost da će računari do 2029. godine postati pametniji od ljudi.

[DaDole]

Japanske superčistačice


Japanski "shinkansen" (metak voz) jedan je od najbržih na svijetu, koji prelazi 200 kilometara za jedan sat. Međutim, svega nekolicina van Japana zna da ovaj voz ima jednako brze čistačice, koje omogućavaju da je voz konstantno čist, bez ikakvih kašnjenja.
Tim čistačica uspijeva da pređe svaki inč voza u roku od svega sedam minuta. S obzirom na to da je ono što rade krajnje impresivno, o njima je snimljen i dokumentarac, piše Rocketnews24.

TESSEI je željeznička kompanija koja je zadužena za održavanje cijele flote brzih vozova, kada oni završe sa vožnjom na tokijskoj stanici. Njihovi zaposlenici su zaduženi da pripreme vozove za sljedeći talas putnika i za to imaju svega nekoliko minuta. Način na koji su ove čistačice organizovane predstavlja sam vrh poslovne organizacije i timskog rada.
Naime, brzi vozovi tokom dana pristaju u tokijsku stanicu čak 210 puta dnevno, a kada stanu, ima svega 12 minuta do sljedećeg polaska. Ukoliko se uzme u obzir da je neophodno bar pet minuta da svi putnici izađu na krajnjoj stanici, to znači da čistačice imaju svega sedam minuta, a nekada i manje. Čišćenje voza podrazumijeva i detaljno čišćenje i toaleta u vozu, koji pri svakom polasku mora da sija. Inače, TESSEI ima 11 timova od po 22 čistačice. One izlaze na platformu čim voz dođe i čekaju da svi putnici izađu. Po izlasku i posljednjeg putnika, one ulaze u voz i ekspresno završavaju ono za šta su plaćene. Svaka čistačica je zadužena za po jedan vagon, u kojem ima oko 100 mjesta.
Kako bi sve bilo postignuto na vrijeme, svaka od njih ima svoje zaduženje. Rade po već uhodanom rasporedu, tako da se ne može desiti da ne završe sve za sedam mnitua.

[DaDole]

Kako se pravi beba u jednom afričkom plemenu?



Postoji pleme u Africi gdje se datum rođenja djeteta ne računa od dana kada je došlo na svijet, niti od trenutka kada je začeto, već od dana kada je dete bilo misao u majčinom umu. I kada žena odluči da ima dijete, ona odlazi i sjedi pod drvetom, sama, i sluša dok ne čuje pesmu djeteta koje želi da dođe.

I kad čuje pjesmu tog djeteta, vraća se muškarcu koji će biti otac, da je i on nauči. Zatim, kada vode ljubav da fizički začnu dijete, neko vrijeme pjevaju djetetovu pesmu, kao način da ga prizovu.

I kada zatrudni, majka uči babice i druge stare žene u selu djetetovu pjesmu, da bi kada se dijete rodi, stare žene i ljudi oko nje pjevali ovu pjesmu kao dobrodošlicu.

Kasnije dok dijete raste, i drugi seljani uče njegovu pjesmu. Ako dijete padne, ili povrijedi koljeno, neko će ga podići i otpevati mu je. Ili kada dijete uradi nešto divno, ili prođe kroz obrede puberteta, ljudi u selu pjevaju njegovu ili njenu pjesmu.

Ako u bilo kom trenutku u toku njegovog života, osoba počini zločin ili neprihvatljiv društveni čin, pozovu je u centar sela i svi ljudi iz zajednice je okruže. Zatim joj pjevaju ovu pjesmu.

Pleme shvata da korekcija antidruštvenog ponašanja nije kazna, već ljubav i podsjećanje na identitet. Kada prepoznate svoju sopstvenu pjesmu, nemate želju ili potrebu da učinite nešto što bi povrijedilo nekog drugog.
Ne morate da odrastete u afričkom plemenu koje će vam pjevati vašu pjesmu u svim važnim životnim situacijama, jer vas život podsjeća kada ste u skladu sa sobom, a kada niste.

Kada se osjećate dobro, to što radite je u skladu sa vašom pjesmom, a kada se osećate užasno, nije. Na kraju, svi ćemo prepoznati našu pjesmu i pjevaćemo je dobro.

Možda malo drhtite u ovom momentu, ali to se dešava i najboljim pjevačima. Samo nastavite pjevati i otkrićete put da se vratite kući.

[DaDole]

Najbizarnije stvari koje su ljudi probali da prokrijumčare

Na prvom mjestu liste nalazi se čovjek identifikovan kao gospodin Li koji je 2013. godine pokušao da se ukrca na let na Internacionalnom aerodromu Guangzhou u Pekingu.

Radnici obezbjeđenja primjetili su „čudne izbočine“ u njegovom prtljagu dok je on prolazio kroz skener.

Kada su pronašli hamburger sa kornjačom u njemu, Li je samo izjavio: „To nije kornjača, to je samo hamburger. Nema ništa da se vidi“.

Na drugom mjestu se nalazi američki otac koji je pokušao da prokrijumčari oružje i municiju u igračkama svog sina.

Na trećem mjestu se nalazi žena iz Južne Koreje koja je uhapšena na aerodromu Guangzhou kada je pokušala da prošle godine prođe kroz obezbjeđenje sa ustima punim punoglavaca.

Na četvrtom mestu nalazi se sedam zmija nakon što je čovjek pokušao da se ukrca na let u Majamiju sa reptilima skrivenim u njegovim pantalonama.

Na petom mjestu se nalaze dvije žene koje su pokušale da se ukrcaju na let u Liverpulu pretvarajući se da je leš u kolicima zapravo putnik.

[DaDole]

Pogledajte kako Nole liči na svog čukundjeda

Noletov predak, koji je živeo u Jasenovom Polju pored Nikšića, takođe se zvao Novak, a 1905. godine je otišao u SAD, u Čikago On se u dva navrata vraćao u domovinu da se bori za svoj narod, prvi put na Skadru u balkanskim ratovima, a potom i na Solunskom frontu.

Posle ratova Novak Đoković je rešio da ostane u Jasenovom Polju, gde je postao sudija porotnik. Đokovići vode poreklo sa Čeva na Cetinju.

[DaDole]

10 kompanija koje kontrolišu skoro sve što jedemoOxfam International je napravio grafički prikaz koji pokazuje kako mali broj korporacija koje kontrolišu skoro sve što možemo naći u tržnim centrima, piše Business Insider..

10 najmoćnijih kompanija su: Coca-Cola, PepsiCo, Unilever, Danone, Mars, Mondelez International, Kellogg's, General Mills, Nestle i Associated British Foods.

[DaDole]

Svijet bi uskoro mogao da ostane bez ovih stvari

Antibiotici

U pitanju je krajnje šokantna vijest – svijetu ponestaje antibiotika. To znači da bi odlazak u bolnicu radi rutinske procedure uskoro mogao da postane smrtonosan.

Profesorka Dejm Seli Dejvis upozorila je na porast infekcija otpornih na antibiotike, naglašavajući da je ostao samo jedan lijek koji efikasno može da liječi gonoreju.

„Postoji problem u proizvodnji antibiotika. Nećemo imati novih antibiotika“, istakla je.

Morska hrana

Ukoliko nastavimo sa trenutnim lovom na morski svijet, do 2048. godine bi mogli da ostanemo bez morske hrane, sudeći po studiji sprovedenoj 2006. godine.

Grinpis procjenjuje da je 63 odsto globalnih zaliha ribe izloženo preteranom ribolovu tako da je potrebna „hitna akcija“ kako bi se naši okeani ponovo obnovili.

Čokolada

Ako vam je ikada bio potreban izgovor da posegnete za čokoladom, sada ga imate. Sudeći po stručnjacima, svjetska nestašica kakaoa mogla bi da od čokolade kakvu volimo i poznajemo napravi luksuz do 2020.
Angus Kenedi, urednik „Kennedy’s Confection” magazina, upozorio je da će čokolade budućnosti zamijeniti kakao i kakao puter sa jeftinijim sastojcima poput nugata i grožđica.

“Čokolada puca na specifičan način zbog količina kakao putera. Međutim, to neće biti u slučaj u budućnosti pošto će proizvođači koristiti biljnu mast – čokolada će biti savitljivija”, tvrdi on.

Vino

Svijet polako ostaje bez vina, ako je vjerovati nedavnom izvještaju kuće “Morgan Stanley”. On je otkrio da internacionalna potražnja nadmašuje ponudu i postojeće zalihe.

Zlato

Svega dvije decenije nas dijele od iscrpljivanja svjetskih zaliha zlata, sudeći po listu “Wall Street Journal”. Kombinacija povećanih cijena izvlačenja i trošenje rudnika znači da je sve teže i teže pronaći nove izvore zlata.

[DaDole]

"Ne nosite Orvela sa sobom ako idete na Tajland"



Ovo upozorenje se navodno može vidjeti unutar magazina avio-kompanije Philippine Airlines koji se ljudima deli tokom ljeta i već je počeo da privlači pažnju korisnika društvenih mreža.

Putnicima ove avio-kompanije govori se da je „Tajland izuzetno bezbjedan za turiste“, ali isto tako im se i nudi i pet savjeta koji bi trebalo da im pomognu da se „stope sa okolinom“.

Ovi savjeti uključuju sljedeće instrukcije: „uvijek sa sobom nosite pasoš, ili njegovu kopiju“, „izbjegavajte nošenje crvene majice, koje su povezane sa grupom koja se protivi vojnim vlastima“ i „ne nosite čuveni roman Džordža Orvela „1984“. „Ne želite da vas neko pomješa sa osobama koje se protive vojnoj hunti“, navodi se dalje.

Ova knjiga postala je popularan simbol protesta nakon vojnog puča koji se desio u maju. Brojni demonstranti hapšeni su zbog toga što su čitali ovaj roman, sudeći po izvještajima, dok su projekcije filmske verzije knjige otkazane.

[DaDole]

Kontroverzno: Japanski festival

Svakog proljeća, mnoštvo ljudi se skuplja u Kawasakiju, na proslavi godišnjeg Festivala penisa.

Ove godine, održan je 6. aprila i sam festival veliča simboliku falusa i plodnosti. Na svakom ćošku mogu se naći lizala, replike od svakovrsnih materijala i veličina, a sve u obliku, pogađate-penisa.
Festival je nastao i 17. vijeku, kada su se prostitutke pobunile i tražile zaštitu od polno prenosivih infekcija. Danas, se slavi siguran seks i apeluje na opasnost od polno prenosivih bolesti popud AIDS-a i zaštite.