Zanimljivosti

[DaDole]

UČITELJ SVOJIM „BIBLIOMOBILOM“ DONOSI RADOST DJECI U ZABAČENIM SELIMA




Penzionisani italijanski učitelj Antonio La Kava svoju ljubav prema knjizi i čitanju nastavio je da širi i nakon 42 godine rada sa djecom. Od stare vespe napravio je pokretnu biblioteku koja sadrži oko 1.200 knjiga, i od 2003. godine obilazi obilazi zabačena italijanska sela.

Svake nedjelje, on pređe 500 kilometara siromašne oblasti Basilikata na jugu Italije. Kada djeca začuju zvuk sirene koja najavljuje dolazak „Bibliomobila“ sjate se oko Antonia sa radošću kakvu obično ispoljavaju zbog kamiona sa sladoledom.
]Kako objašnjava La Kava, iskustvo iz obrazovnog sistema uvjerilo ga je da postoji bolji način da se djeca nauče da vole knjige. „Nezainteresovanost za čitanje obično počinje u školama gdje se djeca uvode u svijet knjiga sa nedovoljno ljubavi. Čitanje treba da bude uživanje a ne dužnost.“
]Antonio svoju misiju sprovodi bez ikakve nadoknade, iz želje da mališanima u zabačenim krajevima pruži priliku zavole čitanje.

[DaDole]

Otvoren park posvećen Malom Princu!

Čaroban i poetski svijet Malog princa, lika iz istoimene knjige francuskog spisatelja-avijatičara Antoinea de Saint-Exuperyja, sada je tema zabavnog parka za djecu koji je otvoren u utorak blizu Mulhousea, na francusko-njemačkoj granici. Svi obožavatelji ovog remek'djela, sada će moći još više uživati u svojoj omiljenoj knjizi.

[DaDole]

"Park Mali princ", smješten je na 24 hektara u Ungersheimu kod Mulhousea, na istoku Francuske, a sastoji se od 31 atrakcije koncipirane prema slavnom djelu iz 1943. godine.
Vlasnici se nadaju privući 80.000 posjetitelja ove godine, a potom 150.000 u narednoj. "Mali princ" preveden je na 270 jezika, prodan u 150 milijuna primjeraka u svijetu, čime je postao najprodavanije književno djelo na svijetu i najprevođenija knjiga nakon Biblije i 50 nijansi sive.




"Usmjereni smo prema dječjoj publici od dvije do 12 godina, kao i svim odraslima koji se sjećaju da su bili djeca!", ističe jedan on začetnika projekta Jerome Giacomoni, predsjednik tvrtke "Aerophile".
Za jesen se predviđa opera "Mali princ", a američki animirani dugometražni film za 2015. godinu, prenosi Slobodna Dalmacija. Osim američkog animiranog filma i spominjanja 50 nijansi sive, jako se veselimo posjeti ovome parku, barem ako je rađen prema originalnim piščevim crtežima. Francusko, evo nas!

[DaDole]

Na Siciliji prodaju rustikalne kuće za samo jedan euro

Kupci moraju u opštini dati polog od 5.000 eura kao garanciju da će renovirati kuću u roku od tri godine, dok procijenjeni trošak takve obnove iznosi otprilike 20.000 eura



Ponuda koja se ne može odbiti: rustikalna kuća u sicilijanskom selu na brdašcu, nekada nastamba seljaka i njegova magarca, prodaje se za samo jedan euro.

Smještene nedaleko parka prirode i planine Madonie, oko 120 kilometara jugoistočno od Palerma, takve su kuće raspršene posvuda na lokalitetu Gangija. Napuštene od vlasnika koji su emigrirali dvadesetih godina prošlog stoljeća, skrivaju vrijednosti poput pločica iz 18. stoljeća, starih štednjaka na drva ili plafona s gredama, sve s prekrasnim vidikom.

Dvadesetak ih se još nudi na prodaju po cijeni od jednog eura, dok ostalih 300 vrijedi između 5 i 15 hiljada eura. Incijativa je to koju je pokrenulo selo kako bi zaustavilo desetljeća demografskog pada i obnovilo ekonomiju.

[DaDole]

Sigurno niste znali da su ove legende i svjetske mega zvijezde romskog porijekla

[DaDole]

Majkl Kejn (1933)

Prema navodima časopisa “Gypsy Roma Traveller”, jedan od najboljih britanskih filmskih i pozorišnih glumaca ser Majkl Kejn romskog je porijekla. Njegovo puno ime je Mauris Džozef Miklvajt, a upravo u romskoj tradiciji njegove porodice bilo je da se prvorođenom sinu nadene ime – Mauris.

Otud je i njegov otac nosio isto ime. Kejn je dvostruki dobitnik Oskara – 1987. (za Vudi Alenovo ostvarenje “Hana i njene sestre”) i 2000. (“Kućna pravila”) kada ga je ordenom viteza odlikovala kraljica Elizabeta Druga i to za doprinos filmskoj umjetnosti.

Čarli Čaplin (1889-1977)

Svijetom je protutnjala vest da je otkriven dokument koji potvrđuje da je jedan od najvećih sineasta svetske kinematografije Čarli Čaplin zapravo bio Rom i da je rođen u ciganskom karavanu. Pismo je pronađeno u fioci koju je naslijedila Čaplinova ćerka Viktorija, a poslao ga je izvjesni Džek Hil iz Tamvorda koji u njemu otkriva da je o porijeklu slavnog glumca saznao od svoje tetke.

- Karavan je pripadao romskoj kraljici, koja je bila moja tetka. Rođen si u “Black Patch”-u u Smetviku blizu Birmingena – napisao je Hil.

Inače, “Black Patch” je bilo karavansko naselje iz ere industrijalizacije u Birmingenu 1880. godine, a Čaplinova krštenica nikada nije pronađena, iako je krajem 1880. bila zakonska obaveza.

Jul Briner (1920-1985)

Holivudski glumac Jul Borisovič Briner je prema sopstvenom svjedočanstvu imao četvrtinu romske i četvrtinu jevrejske krvi. Naime, otac Brinerove majke Marusje Blagovidove bio je ruski Jevrejin, a majka ruska Romkinja.

Upravo među Romima, Briner je naučio da svira gitaru i igra na trapezu. Za života bio je izabran za počasnog predsjednika Roma i tu titulu je ponosno nosio do smrti. Igrao je u velikim svjetskim filmskim hitovima kao što su "Sedmorica veličanstvenih", a proslavio se ulogom princa i faraona Ramzesa u kultnoj ekranizaciji priče o Mojsiju i 10 Božijih zapovijesti u istoimenom filmu. Našoj publici ipak najpoznatiji je po ulozi inžinjera Vlade u epskom spektalu Veljka Bulajića "Bitka na Neretvi".

Elvis Prisli (1935-1977)

Prema navodima časopisa “Gypsy Roma Traveller”, daleki rođaci kralja roka Elvisa Prislija bili su Romi koji su živjeli u Njemačkoj, a početkom 18. vijeka emigrirali u SAD. Časopis navodi da je djevojačko prezime Prislijeve majke bilo Smit, što je, kako se navodi u tekstu, “bilo često prezime britanskih Roma“.

Međutim, Dejvid Eltir pisac i istraživač romske kulture osporio je svojevremeno pisanje ovog magazina izjavivši da se radi o “dezinformaciji čitalaca”.

- Koliko je do sada u stručnim krugovima poznato, nije bilo nijedne zabilješke o tome da je Elvis Prisli romskog porijekla. Činjenica da je neko imao rođaka Roma u porodici prije 300 godina ne znači da je i on sam Rom – rekao je Eltir.


Bob Hoskins (1942-2014)

Nema ko engleskog glumca Boba Hoskinsa nije miješao sa američkim Denijem De Vitom, ali zato se na prstima ruke mogu izbrojati oni koji su znali da je Robert Vilijam Hoskins (po babi) bio romskog porijekla. Veći dio mladosti ovaj glumac proveo je putujući i radeći u cirkusu. Godinu 1967. proveo je kao volonter u Kibucu Zikim u Izraelu, a prije filmske karijere radio je i kao – gutač vatre u cirkusu, dimnjačar, mornar i prodavač.

Prema sopstvenom svjedočanstvu, prvu ulogu je dobio sasvim slučajno 1969. Hteo je da otprati druga na kasting, međutim jedan od agenata ga je pomiješao sa nekim glumcem te je dobio ulogu u predstavi. Proboj je doživeo sa ostvarenjem “Crni petak za gangstere” iz 1980.

Pablo Pikaso (1881-1973)

Jedan od najvećih slikara, vajara, crtača i grafičara 20. vijeka, osnivač kubizma (uz Žorža Braka), Španac Pablo Pikaso ponosio se svojim romskim porijeklom.

Slikar koji je stvorio više od 6.000 slika, skulptura i crteža i čija djela vrijede milione ženio se dva puta i imao je mnogo ljubavnica. Imao je i četvoro djece, a posljednje - ćerku Palomu dobio je u 68. godini.

Rita Hejvort (1918-1987)

Iako su mnogi osporavali ovu činjenicu, sudeći po časopisu “Gypsy Roma Traveller” američka pin-ap boginja i seks simbol 40-ih Rita Hejvort rođena kao Margarita Karmen Kansino, bila je Romkinja.

Crvenokosa ljepotica za potrebe filma postala je plavuša, a u svojoj karijeri, ostvarila je 71 ulogu. Njen najpoznatiji film “Gilda” iz 1946. ostao je upamćen po Ritinom senzualnom svlačenju jedne rukavice…

[DaDole]

Muzej u Aušvicu nemoćan pred morbidnim selfijima

Muzeji u nekadašnjim koncentracionim logorima koje su nacisti tokom Drugog svjetskog rata podigli u okupiranoj Poljskoj, nemoćni su pred novom modom selfija koje mladi snimaju na najtragicnijim mjestima holokausta, kakvo je Zid smrti u Aušvicu, ali uprave muzeja ne žele da zbog toga zabrane fotografisanje na cijelom terenu logora.
Pojava nasmijanih tinejdžera na "selfijima" ispod kapije logora i ciničnog nacističkog napisa "Rad oslobađa" ili djevojaka u seksi pozama ispred simbola tragedije Aušvica, uzela je toliko maha da se na Fejsbuku pojavio profil na kojem je prikupljen veliki broj takvih fotografija u želji da izazove osudu.

Amerikanka koja je postavila taj profil, zadovoljna pošto su mnogi mladi obrukani uklonili logoraške selfije sa svojih profila, takođe ga je zatvorila.

"Ima nečeg grotesknog u seksi ili zavodljivom osmjehu ispred gasnih komora. Šta to znači, da li sam seksi u Aušvicu", kazala je ta Amerikanka koja se upustila u borbu protiv morbidnih i neukusnih selfija
"Nema ničeg lošeg u samom fotografisanju. Važno je kako će se snimci kasnije upotrijebiti. Često vidimo mlade kako snimaju selfije u Aušvicu, češće su to mladi stranci nego Poljaci. Ima ljudi koji se slikaju pred Zidom smrti. Kada grupu prati vodič upozorava da to ne rade. Teže je sa onima koji obilaze Aušvic bez vodiča", kazao je poljskoj televiziji TVN24 portparol Državnog muzeja nekadašnjeg nacističkog logora Aušvic-Birkenau, Bartoš Bartizel.

U toj najvećoj nekadašnjoj nacističkoj fabrici smrti u kojoj je više od milion ljudi, pretežno Jevreja, pobijeno u gasnim komorama ili umrlo zbog neljudskih uslova života u logoru, zabranjeno je fotografisanje stalne postavke i u nekim paviljonima, recimo tamo gdje je izložena kosa ubijenih logoraša.

Bartizel je upozorio da nije moguće uvesti potpunu zabranu fotografisanja na terenu logora a većina selfija i fotografija se snima mobilnim telefonima.

"Ljudi ni ne znaju na šta sve podsjeća taj logor. Za takve izgrede (sa snimanjem selfija) najvažnije je da se mladi ljudi pripreme pred obilazak Aušvica i da postanu svjesni na kakvu istoriju on podsjeća. Aušvic nije samo lekcija istorije već prije svega emaptije. Ko je svjestan izvjesnih granica taj ih ne prelazi", kazao je portparol Muzeja u Aušvicu.

[DaDole]

One su virdžine: Zaklete djevice koje se oblače i ponašaju kao muškarci


Na prvi pogled djeluju kao stariji muškarci koje život nije previše mazio. U pitanju su, međutim, burneše, kod nas poznatije kao virdžine, “zaklete djevice”, Albanke kojih nema mnogo, ali koje i dalje održavaju vijekovima staru tradiciju.


Tradicija je plemenskim zakonima utvrđena u 15. vijeku, i predviđa da porodice koje su u bitkama mnogo stradale i izgubile sve muške nasljednike mogu da odrede najstariju ćerku da preuzme dužnost muške glave porodice. Burneše sijeku kosu, odjevaju se u mušku odjeću, i preuzimaju sve dužnosti i poslove muškarca koji upravlja porodicom. Za razliku od ostalih žena, dopušteno im je da piju, puše, nose oružje i da se ravnopravno druže sa drugim muškarcima. U zamjenu za ove muške privilegije, burneša (doslovno: on-ona) mora trajno da se odrekne ljubavnog života i da provede život u celibatu. Albansko ruralno društvo smatra da jedino tako može istinski da živi kao muškarac.
Ćamile Stema (92) kao burneša živi od svoje 20. godine. Preuzimanje ove obaveze bio je jedini način da nakon očeve smrti naslijedi porodičnu zemlju i da zaštiti devet mlađih sestara. Tako je postala zakleta djevica. Većinu života provela je sama, a sad je posljednja burneša u planinskom seocetu Baraganeš. Na pitanje kako doživljava sebe, odgovara: “Mislim da sam uvijek bila i muškarac i žena”.

Prema drevnom kodeksu, žena se opisuje kao “vreća načinjena da traje dok živi u kući svoga muža”.

Stoga su mlade žene čak i same birale da žive kao virdžine, da bi izbegle da već kao tinejdžerke budu udate za trostruko starije muškarce i osuđene na doživotnu poslušnost i težak rad u domaćinstvu.

[DaDole]

Istina o Hello Kitty

Hello Kitty nije mačka. Ona je lik iz crtanog filma.Ona je mala djevojčica. Ona je prijatelj. Ali ona nije mačka. Ona hoda i sjedi kao dvonočno biće. Nikad nije na sve četiri noge. Ona ima mačku ljubimca, i zove se Charmmy Kitty.

Citat Christine R. Yano, anthropološkinje sa Univerziteta na Havajima i na Karvardu, citirana u LA Tajmsu, 26. avgusta

Mickey Mouse



Mickey Mouse nije miš. Ako ga pomno pogledate , možete vidjeti da on nosi rukavice. Miševi nemaju sposobnost niti želju da stavljaju rukavice na ruke.

Također gledalac ne bi trebao biti doveden u zabludu misleći da je Mickey
miš, jer on koristi naziv "Mouse" To je samo prezime gospodina Mousea, i nije namijenjeno da se stekne bilo kakav utisak da on posjeduje mišije kvalitete.
Gospodine Mouse je jednostavno čovjek sa voljenom ženom, gospođom Maus (ženska osoba), i normalan je Homo sapiens baš kao i ostatak nas. On je čak i vlasnik psa koji se zove Pluton! Koliko poznajete miševa koji imaju psa kod kuće?

Scooby-Doo


Scooby-Doo nije pas. Naravno da se on ponaša i da ima vokalna obilježja psa, ali ustvari on je tragična posljedica neuspjele operacije koji je obavljao njegov prijatelj Shaggy, koji je nakratko studirao program plastičnih operacija na medicinskoj školi, ali nakratko doduše.

Činjenica da Gdin Doo ima ključnu ulogu u rješavanju teških kriminalnih istraga, jasno stavlja do znanja da on podjeduje intelekt muškarca a ne psa.

Winnie the Pooh
Winnie the Pooh nije medjed. On je zapravo mladić koji se oblači kao medvjed kako bi zabavljao svog prijatelja Christofera Robina.Vini je u stanju tečno govoriti engleskim jezikom, šta, zasada ne polazi za rukom većini iz medvjeđe populacije.Praslin, Magarac, i Tigar su također drugari koji zabavljaju Christofera Robina. Nije jasno zbog čega to rade.

[DaDole]

Danac poslije 42 godine otkrio da je Srbin: Otet kao beba i prodan za 20.000 maraka

Anders Olsen koji već 42 godine živi u Kopehagenu, rođen je 1972. u Slankamenu kao Srđan Milinković



Kad je bio tromjesečna beba, otet je od roditelja i prodat za 20.000 maraka imućnom bračnom paru iz Danske, piše “Informer”. Tek pošto je proslavio 18. rođendan, žena za koju je mislio da mu je majka otkrila mu je šokantnu istinu – da je usvojen i da su mu pravi roditelji zapravo Dušan Milinković (88) i Sofija Bošnjak (63) iz Srbije.

Dodatni šok uslijedio je kad su mu rekli da je njegova sestra s kojom je odrastao zapravo djevojčica rođena u Šapcu, koja je kupljena na isti način kao i on.

Srđan koji je sad konačno pronašao svoje prave roditelje u ispovjesti za “Informer” ispričao je da je sve počelo tako što je 1972. u Gradskoj bolnici na Zvezdari, gdje je rođen zdrav, zaveden u srbijanskim knjigama kao Srđan Milinković.

Kako njegova majka Sofija nije bila situirana i nije živjela u zajednici s dječakovim ocem Dušanom, odlučila je da se obrati Centru za socijalni rad za pomoć.

Odmah po porođaju, beba joj je oteta i prodata strancima, a kad je pokušala da se pobuni, policija joj je zaprijetila da će joj i prvo dijete, Aleksandru Milinković, na isti način uzeti. Međutim, 42 godine kasnije istina je izašla na vidjelo!

"Čitav život sam znao da nešto nije u redu, da ja ne pripadam njima. U mojoj danskoj porodici svi su plavušani, takve su im i oči i kosa, a ja sam garav. A onda mi je danska majka prišla i priznala ono što su od mene godinama krili. Kupili su me za 20.000 maraka od Centra za socijalni rad i moji roditelji su zapravo Srbi", priča Srđan rođenoj sestri Aleksandri, koju je prije četiri godine prvi put upoznao


Aleksandra kaže da je cijeli život osjećala da ima brata i da drama ne bi bila uspješno izvedena da u nju nisu bili upleteni sam vrh tadašnjeg MUP-a i ljudi iz Centra za socijalni rad, koji su pokupili “kajmak” od prodaje više stotina beba.

Srđanov biološki tac Dušan kaže da nikada neće zaboraviti dan kad mu se sin živ i zdrav pojavio na vratima.

"Izgrlio sam ga dok je još bio na vratima! Na kilometar se vidi da je to moja krv! Veoma ličimo i tako je očigledno da je on moj sin. Jedini problem je što ja ne govorim engleski, a on nije imao od koga da nauči srpski, pa nam je za svaki susret potreban prevodilac", priča Dušan.

[DaDole]

Misija ovog Britanca - pobrinuti se da Yugo i Stojadin ne padnu u zaborav



Ovaj učitelj tvrdi da su vozila poput "Stojadina" pred izumiranjem, a njegov je plan to spriječiti.

"Kad sam 2010. osnovao klub koji okuplja vlasnike Yuga i Zastave 101, došli smo do zaključka da se na britanskim prometnicama nalazi svega 25 ovih automobila", govori Dust za The Wall Street Journal i objašnjava da su Zastavina vozila postala poznata u Britaniji tijekom osamdesetih, kada je kragujevačka tvornica izvozila svoje automobile u zemlje zapadne Europe.



"Bili su to najjeftiniji modeli na britanskom tržištu, ali se upravo zbog njihove male vrijednosti vlasnici nisu za njih previše brinuli, pa su automobili brzo propadali", govori Dust i nastavlja: "Yugo je došao na loš glas nakon nesreće koja se dogodila 1989. u SAD, kada je zbog jakog vjetra jedna žena sletjela automobilom u jezero s mosta u Michiganu, ali sudbina mu je konačno zapečaćena početkom devedesetih, s raspadom bivše Jugoslavije".

"Automobili su ubrzo počeli nestajati s američkih i britanskih ulica, a prodavači su, nakon što je prekinuta isporuka rezervnih dijelova, bili prisiljeni preostala vozila rastavljati kako bi imali dijelove za servisiranje i redovno održavanje", objašnjava Dust.


Njegova fascinacija Yugom i Zastavom počela je sasvim slučajno. Naime, htio je sinu kupiti automobil preko eBaya i tada se po prvi puta pobliže upoznao s Yugom i očito mu se svidio toliko da je nabavio još četiri komada.

Jedan od njih je i model koji je u Britaniji poznat kao Yugo 311, a mi ga znamo kao Zastavu 101. To je ujedno i najnoviji primjerak u njegovoj kolekciji. Žuti "Stojadin" 28 godina bio je zaboravljen u jednoj garaži, a tada ga je otkrio Dust.


"Otkupio sam ga za 150 funti od jedne žene, zatim ga oprao i odvezao na servis gdje su mu zamijenili kočnice. Automobil je sada spreman za svoju prvu vožnju u posljednjih 28 godina", govori ponosni vlasnik i osnivač kluba ljubitelja Zastavinih vozila čiji moto glasi: "Netko mora povesti računa i o ovim automobilima, ili će u suprotnom zauvijek nestati".

[DaDole]

Tri djevojčice, Svjetlana (17), Emina (15) i Ivana (14) iz Kotor Varoši moji su heroji. Ljubav i požrtvovanost sa kojom se brinu o napuštenim životinjama zaslužuju samo divljenje i poštovanje, pa ipak,sve rade bez podrške sredine u kojoj žive.

Kotor Varoš,Republika Srpska

Trenutno brinu o 23 psa, 4 mačeta i o jednom zecu. Većina životinja je privremeno smještena u jednoj staroj fabrici, ali djevojčice se bore da im nađu odgovarajući smještaj gdje bi životinje boravile do udomljenja. Sve rade potpuno volonterski.


Novcem koji sakupe preko Facebooka ili od prijatelja i poznanika plaćaju hranu, veterinara i prevoz. U Kotor Varoši nema veterinara-hirurga, pa za svaku intervenciju moraju putovati u Banjaluki i nazad.


Pored životinja o kojima brinu u privremenom smještaju, njih tri hrane i pse koji već dugi žive na ulici. Njima hranu kupuju od vlastitog džeparca.

[DaDole]

Ja se zovem Ivana, a tata me zove zlato: Evo čime se danas bavi Čolina zvjezdica!



Ivana danas ima nešto više od 30 godina i već duže vrijeme živi u Australiji...
Diplomirala je na Akademiji za film i umjetnost i najčešće radi iza kamere. Glumom se bavi amaterski. Pre nekoliko godina ostvarila je ulogu u kratkom filmu Toll Free, koji govori o životu bosanske porodice u Australiji.

[DaDole]

BOSTON
Narukvica za promjenu loših navika



Narukvica radi na principu u nju ugrađenog Bluetooth radija koji se povezuje s aplikacijom za pametne telefone koja, npr. zna je li korisnik stigao na vrijeme na posao.
Razvila ju je kompanija iz Bostona i nazvala "Pavlok", po ruskom psihologu Ivanu Pavlovu, pioniru biheviorizma koji je na istraživanjima s psima ustvrdio proces formiranja kondicioniranog ponašanja - Pavlovljevog refleksa, prenose mediji.
Korisnik jednostavno treba odabrati lošu naviku koje se želi riješiti, kao i vrstu kazne koju za nju od svoje narukvice očekuje, a koja može rangirati od obične lagane vibracije ili zvučnog upozorenja do novčane kazne ili blagog strujnog udara jačine do 300 volta.
Narukvica čak može spriječiti nosioca u korištenju mobilnog telefona. S druge strane, ukoliko nosioc ustane dovoljno rano kako je i planirao, ne zaboravi vježbati ili uspije završiti esej, čeka ga finansijska nagrada, a narukvica može o njegovu uspjehu poslati poruku prijatelju.
Pavlok se reklamira kao spravica koja može pomoći promijeniti ponašanje svojih korisnika, omogućiti im da iskoriste svoje skrivene potencijale, obećavajući bezbolnu transformaciju u osobu kakva su oduvijek željeli biti. Na tržištu bi se trebala naći u aprilu 2015.

[DaDole]

Skijaš je na stazi ugledao bijelu kuglu kako se kotrlja. To nije bila lavina

Poluprofesionalni skijaš Pit Osvald uživao je u spustu na Alpima kada je iznenada ugledao bijelu kuglu koja je kotrlja niz padinu. U prvi mah je pomislio da je u pitanju snijeg, ali kada je prišao shvatio je da iječ o nečemu sasvim drugom.

Na Osvaldovo iznenađenje, ispostavilo se da je riječ o ovci koja se bespomoćno kotrljala niz strmu planinu




Ispod klupka vune krila se glava iz čijeg je nosa curila krv.
ijaš je odlučio da životinju ne ostavi na cjedilu, pa ju je uzeo u ruke i odnio na bezbijedno mjesto.

[Padalica]

ovo sam htela da stavim pod- verovali ili ne al ne nadjoh

[salel]

20 NEVEROVATNIH ČINJENICA O LJUDSKOM TELU KOJE ĆE VAS ŠOKIRATI!

Ljudsko telo je zaista savršena mašina koju je majka priroda stvorila. I kao takva nije ni čudo što ne prestaje da intrigira naučnike. Što više istražujemo to sve više neverovatnih činjenica saznajemo, a ovo su samo neke činjenice o ljudskom telu koje će vas ostaviti bez daha i navesti na razmišljanje.





Ljudsko telo je zaista savršena mašina koju je majka priroda stvorila. I kao takva nije ni čudo što ne prestaje da intrigira naučnike. Što više istražujemo to sve više neverovatnih činjenica saznajemo, a ovo su samo neke činjenice o ljudskom telu koje će vas ostaviti bez daha i navesti na razmišljanje.
1. Ludski nos može da prepozna 50.000 različitih mirisa
2. Ljudski prst je toliko osetljiv da ukoliko bi Zemlja bila veličine klikera i dalje bi mogli da osetimo razliku između kuće i automobila.
3. U toku samo jednog dana krv u vašem telu pređe neverovatnih 19.312 kilometara.
4. U toku REM faze sna možemo da učimo jer je mozak i dalje sposoban da izvrši određene zadatke
5. Naučnici su otkrili da u pupku živi oko 1500 vrsta bakterija.
6. Kiselina u želudcu je toliko jaka da može da rastopi žilet.
7. Ukoliko bi ljudsko oko bilo kamera, imalo bi rezoluciju od 576 megapiksela, a da je Zemlja ravna ploča mogli bismo da vidimo upaljenu sveću na 40 kilometara udaljenosti.
8. Krv odraslog čoveka dnevno pređe 96.540 kilometara. A krvni sudovi sastoje se od 160.000 kilometara arterija, vena i kapilara. Kada bi se sve one mogle da se razvuku mogli bi da obmotamo Zemlju čak četiri puta.
9. Potrebno je šest meseci da izrase ceo nokat.
10. Ljudski mozak je sposoban da u sekundi obradi 38 hiljada triliona operacija. Najmoćniji superkompjuter na planeti "BlueGene" može svega 0.02 odsto od navedenog.
11. Vazduh koji izbacimo prilikom kijanja dostigne brzinu od 170 km/h.
12. Prosečna osoba 14 puta dnevno "pusti goluba".
13. Neki ljudi hrču i proizvode zvuk jačine 80 decibela, što je inače jačina pneumatske bušilice. Samo pet decibela više od toga je granica jačine zvuka koja može da ošteti sluh.
14. Beba na rođenju ima 144 kostiju više nego odrasla osoba, a to je zbog toga što se tokom odrastanja neke kosti se spajaju.
15. Dok spavate, porastete otprilike 1 cm.
16. Ako trudnica povredi neki od unutrašnjih organa, beba joj iz materice šalje matične ćelije za popravak.
17. Nemoguće je da zagolicate sami sebe.
18. Ukoliko biste ostali bez želudca, slezine, bubrega, 80 odsto creva i 75 odsto jetre – i dalje biste mogli da preživite.
19. Ako napravite izraz lica koji oponaša neku emociju, tu emociju ćete i osetiti.
20. Što vam je veći IQ to više sanjate.

[salel]

http://webtribune.rs/nova-sokantna-s...vat-na-zubima/

[DaDole]

Gimnastičarka otkrila međunožje pa uvrijedila islamiste

Farah Ann Abdul Hadi zablistala je na Jugoistočnim azijskim igrama prošle sedmice, osvojivši za Maleziju šest medalja, uključujući dvije zlatne.


Ali tvrdolinijaši u zemlji nisu bili previše oduševljeni njenim rezultatom - bili su previše zauzeti gledajući njenu - dvadesetjednogodišnju VAGINU.


Naime, zastupnik u Parlamentu Jamil Khir Baharom najavio je reviziju " Islamske saglasnosti za odjeću koja se koristi u sportu i za druga područja" nakon što su zaprimljene pritužbe zbog toga se kroz Farine ružičaste hulahopke moglo nazrijeti njeno međunožje.

[Padalica]

Stisak ruke, poljubac ili plaženje... Kako se pozdravljaju ljudi širom sveta?

Došli ste u stranu zemlju i u skladu sa svojom kulturom, ljudima pružate ruku. Oni vas bledo gledaju i ništa im nije jasno, a vi se u Rimu ne ponašate kao
Rimljanin i bez veze se sramotite. Naučite zato kako se pozdravljati širom

Francuska: Poljubac u svaki obraz - U zemlji poznatoj po vinima i sirevima, ali i još po mnogočemu, kada nekog sretnete na ulici dva puta ćete ga poljubiti, po jednom u svaki obraz. Ponudite svoj desni obraz i pustite Francuza da vas redom poljubi.
Japan: Naklon - Ovde zaboravite na rukovanja ili još gore, poljupce. U Japanu je najčešći pozdrav naklonom, koji se posebno upražnjava u poslovnom svetu.

Argentina: Poljubac u desni obraz - Kada u Argentini želite nekoga da pozdravite, nežno naslonite svoj obraz na desni obraz osobe koju pozdravljate, i blago je poljubite. Dakle, ovde je jedan poljubac sasvim dovoljan.


Filipini: Zglob prislonjen na čelo - Ovo je stvarno čudno. Na Filipinima prilikom pozdravljanja sa starijim osobama, pristojno je uzeti njihovu ruku i prisloniti zglob na čelo u znak poštovanja.


Rusija: Stisak ruke - Kao i u većini zapadne Evrope, u Rusiji je najuobičajeniji pozdrav jak stisak ruke. Ovaj pozdrav volimo i gotovo.


Tibet: Plaženje jezika - I dok bi vas svugde za ovakvo pozdravljanje proglasili divljakom, na Tibetu je ono dobrodošlo.


Novi Zeland: Hongi - Tradicionalni pozdrav starosedelaca. Vrlo je jednostavan, a ide tako što se čelo i nos prislone na čelo i nos druge osobe.


Ukrajina: Ljubljenje triput - Kao kod nas i u Grčkoj, Ukrajinci se ljube tri puta u obraz. Kreće se od levog obraza, pa tako on dobije poljubac više od desnog.


Tajland: Vai - Spojite ruke u položaj za molitvu i spustite glavu na način da vam palčevi dodiruju bradu, a vrhovi prstiju čelo. Eto, da znate ako vas put nanese u Puket.


Grenland: Kunik - Ovako se pozdravljaju međusobno bliske osobe, pa ako osećate bliskost s nekim s Grenlanda, uradite sledeće. Nos i gornju usnu prislonite na čelo ili obraz osobe koju pozdravljate i udahnite zrak!