citajuci teme aktuelne ovih dana, nesto sam se iskreno upitao... kako zene uvek dodju do toga da veruju da su bolje i superiornije i pametnije, da bolje shvataju ceo zivot i neznamsta od muskaraca, kao i do toga da muskarci treba nesto njima da dokazuju? da budu posebni, da budu zanimljivi, da razumeju sve prohteve i potrebe zena, itd...
a nekako se podrazumeva da zena po difoltu razume sve ono sto muskarac zeli i hoce... i nekako je to uvek maksimalno uprosceno... recimo - pivo i fudbal... tacka...
e, sad se ja pitam ja nesto.. da li se ikad vi zapitate - da li ja imam pravo da trazim i ocekujem najmanje toliko? sta je to, toliko posebno, sto ja njemu mogu da pruzim? da li ja zaista vredim toliko koliko mislim da vredim i toliko koliko trazim?