Jedna od najjačih tjeskoba savremenog društva je tjeskoba i egzistencijalni strah od neizvjesnosti.
Nekad je sve imalo linearni tok..zaposlen čovjek ostaje zaposlen i ode u penziju.
Danas je neizvjesnost sveprisutna od izbora škole,toka školovanja i studiranja,zaposlenja.
Kako se boriti sa strahom od sutra?
Postajemo li društvo tjeskobe od egzistencijalnog i svjedoci enormnog rasta i razvoja multinacionalnih farmaceutskih kompanija baziranih na nama kao korisnicima?