e,pa sad 'vako..meni je struje nestajalo za vrijeme rata i ne bi dolazila ni ja sebi,ni ona meni u prosjeku tri-četiri dana
pa sam se dovijalavala kako bez struje..imala sam mali plin za potrebe kafa,ručak i sl. a kad bi i on nestajao ložila sam peć na drva u zgradi..izbaciš roru kroz prozor i furuna a napolju 35
kad se nešto moralo opeglati,a hitno naprimjer..imala sam peglu koju prituljim na tu peć pa čekam da se ugrije,je l te pa prituljim..pola rukava pa tako..sat vremena za jednu košulju
kosu sam sušila kraj peći
a u večernjim satima šta Š rad'ti neg kartati,igrati jamb ..uz svjetlost svijeća naravno..mislim,nije da nije bilo boljih ideja kako upotpuniti večeri i noći duge,al nije bilo s kim..momci su bili na ratištima..a znali su doći baš kad dođe i struja