I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
ja imam krizu identitetael sam manijak el šta sam
![]()
Ko nije probao urmašicu taj ne zna šta je slatko
da pokusamo da rasvetlimo tu dilemu![]()
I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
Često sami sebi postavljamo pitanje za ovu našu zatečenost u životu..ko sam Ja?
Tražimo niti prepoznatljivosti,jedinstvenosti,individualnosti dakle i u tom traženju smo prečesto skloni definisanju i samodefinisanju..Posebno u prelomnim situacijama našeg života,u separacijama i bolnim trenucima kad očekujemo da naš identitet bude to rame na koje se možemo osloniti i zaplakati..nerijetko shvatimo da je to,između ostalog,i kriza identiteta..
Želimo da se u krizi oslonim na sebe,prirodno je zar ne..ali,ako smo u krizi identiteta nemamo na šta da se oslonimo..
problem je ,po mom mišljenju,u definisanju..zašto bismo uopšte trebali da definišemo i mistifikujemo šta smo i ko smo,na koji način jesmo,ukoliko smo osviješteni do mjere da sami sebe poznajemo..
ako sebe ne poznajemo, ako se identifikujemo sa drugima, a ne sa samim sobom, ako pokleknemo pred problemima, to je po meni kriza identiteta...
I kada vas gadjaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koracajte, istrpite svaku nedacu i uspeh je neminovan. Onda cete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas ce velicati, govoreci da su oni zasluzni za vas uspeh. Oprostite i sazalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
jeste ,i to je..kad postanemo dio mase,dio određene skupine u kojoj se gubi identitet..to je generalno i problem šire društvene zajednice,kao kolektivna odgovornost..Zamisli,kad kažu "Oni su krivi"..iza toga ne stoji ime i prezime,ne stoji individua..već nekoliko ličnosti u određenoj skupini ljudi koji nemaju svoj stav,svoje mišljenje..već ono zajedničko..stav mase u kom je njima najbezbrižnije jer ne treba da stanu ni iza čega..jer su zaštićeni..
.a svaka individua mora da stane iza svojih riječi i svog (ne)djela..sama,bez aplauza i kolektiviteta![]()
Gledala sam neku emisiju o Piteru Selersu, koji je ostao poznat kao inspektor Kluzo.
Pred kraj života snimio je film, koji ja nažalost nisam pogledala, o krizi identiteta.
Čitavog života glumio je neke druge ljude i u jednom trenutku se zapitao, ko je on
zapravo. I to pitanje je nastavilo da ga muči do kraja života. Nije uspeo da nađe
nikoga. Volela bih da pogledam taj film.
A ja se pitam.. ko je taj ko je tražio nekoga..![]()
Večnost je čista sadašnjost.
Podsjetila si me kojice na jednog čovjeka koji je glumac u pozorištu već 30-tak godina..jednom prilikom mi je pričao ovako:
"Znaš,uđem u lik i tako stotinama puta..na kraju,više ne znam kako da izađem"
Prva asocijacija koju sam imala je baš to..ko je u njemu tražio tog nekoga