P ai pod emocijama sam i mislila to ''podsvesno zelis''
Ali,ovde sam govorila o tome kada se to serijski ponavlja. Dakle ne jednom, i ne mora nuzno da bude vezano za osobu. Tu nisu emocije u pitanju vec ono ( bar po mom misljenju ) one su savremene Persefone kojima se taj pakao i mrak svidja,jer da duboko u sebi ti taj mrak ne zelis i da te ne privlaci,ne bi ga bilo.
sad sam se setila da bih mozda i ja mogla da budem takva. I moje veze su uglavnom teske,komplikovane,u svakom slucaju normalne nisu,i isto osobe sa kojima sam uopste nisu lake. I nekad kad sam bila mala sam se znala zaliti na to. Jao pa,sto ja,pa zasto se to desava meni,i onda sam shvatila,ma kako grozno i porazavajuce to zvucalo- meni se izgleda ocigledno takvi odnosi svidjaju. Da mi neko da savrseno normalnu,lepu,ok vezu,ja ne bih mogla biti u njoj,i pomirila sam se sa svojim izborom,u stvari postala sam bolje svesna njega, i i dalje zna da mi bude tesko ali,naucila sam da se vise ne zalim,i kad se i desi neka bolna situacija da se uvek setim ''ovo je ono sto si ti izabrala,pa trpi ''.
Ono što ne volimo to i privlačimo. Mislim da je dosta toga i u podsvesti. Žene koje su odrastale uz oca nasilnika, odrastaju uz neku vrstu prezira prema nasilnicima, ali na kraju i one same izaberu takvog. Jednostavno ono od čega bežiš to te sustigne. Ne mora biti pravilo, ali se vrlo često dešava.
Smatram, da se ni sa kim ne može nešto na silu, osim ako to neko ne dozvoli. Ponekad je vreme faktor, gde neke osobe slomi da se pomire sa svojom sudbinom. Međutim, ima mnogo onih koje se bore do poslednjeg trenutka da ne ostanu nečiji zatočenik. Osim toga, društvo tera da se žena sve više emancipuje i osamostali, a upravo joj ta samostalnost i nezavisnost daje veću slobodu, bar da ne zavise puno od nekoga..
Savremena Persefona može biti zatočenik nekog muškarca koji je svojom moćnom materijalnošću ''drži u šaci''.....
Pa nisi me razumeo.
Napravila sam komparaciju one nekada mučene Persefone i ove današnje savremene. Kako je ona postala nekada zatočenik i zašto bi postala danas zatočenik nekoga.
Naravno, emancipovanost, samostalnost ...joj pomažu da ne postane ničiji zatičenik...Bar ja tako mislim.
Pa ako je lepa, ne mora da bude i glupai obrnuto.
Mislim da lepota nema veze sa tim.
Uostalom, Grčka mitologija se temelji na intrigama i zaverama, pa je tako i Persefona bila žrtva lukavog Hada, koji je prevario da proba plod nara i tako je vezao za svoje podzemno carstvo. Dakle, to nije bio svojevoljno, kao i mnoge druge stvari koje su dešavale tada.
Ako pogledamo samo malo unazad, videćemo da su se slične stvari dešavale i našim prabakama, mnoge od njih su ne svojom voljom bile bukvalno date, poklonjene, prodate svojim muževima, koji su automatski postali i njihovi gospodari. I koliko njih se pobunilo protiv takvog života? Gde je žena bila pralja, kuvarica i sluškinja, mašina za rađanje dece, bez ikakvog prava glasa i mogućnosti da učestvuje u bilo kakvim odlukama.
A opet, mnogo toga je zavisilo baš od žene.
I na kraju dolazimo do savremene žene, koju niko ne može naterati da se uda na silu i postane nečije vlasništvo i svojina, evidentno je da je na tom polju svest uznapredovala, a samim tim su se iskomplikovali odnosi između muškaraca i žena.
Žena je sada samosvesna, snažna, kreativna i samim tim potpuno ravnopravna sa muškarcem. Žena više nije ta koja mora biti zaštićena, izdržavana i o kojoj neko mora da se brine.
A mislim i da je ovde sasvim pogrešna postavka Persefone i savremene žene.
Radi se o tome da u današnje vreme ni muškarci, a ni žene ne mogu da se otmu osećaju praznine, straha, mračnim slutnjama i nezadovoljstvu i zbog toga njihove duše poput Persefonine, završavaju u paklu.
Lepota sa tim nema veze, ni nesrećne okolnosti, a o sudbini i da ne govorim. Sami komplikujemo odnose sa svojim partnerima. Može on da bude jednostavan i praktičan koliko god hoće, meni je zadovoljstvo da zakomplikujem i najprostiju stvar i napravim dramu oko toga.
I tako mučena od strašnog Hada, zaljubila se!
Ili je bila žešći mazohista ili je bila POKORENA od strane jakog Hada. Emotivno pokorena.
A to imamo prilike i dan danas da vidimo u mnogim muško ženskim odnosima. Samo to se više ne radi izgladnjivanjem, nego mnogo suptilnije. Snagom volje i uma.
Mržnja i ljubav!
Ponekad bih ga ubila, a opet kad potajno u sebi mislim: kakva muškarčina!
hidden
mazohizam ima velikog udela u "mucenju" ... ponekad je za igru potrebno i dvoje
![]()
plotarius transpareticus
Pazi, pa rekla sam da ja vreme uvek važan faktor. A to sam upravo rekla iz tog razloga da pod uticajem vremena padaju i najotporniji...
Možda je Had bio jako strpljiv i čekao da mu se emotivno pokori.Jer činjenica je da od nara nije mogla pobeći, morala ga je progutati. A onda je stupilo vreme i emotivno nadigravanje Hada...To je ono ''mirenje sa sudbinom''...
Prevario je da proguta nar! Nije činjenica da od nara nije mogla pobeći, činjenica je da od Hada nije mogla pobeći. Borilla se sa glađu, ali je počela da se zaljubljuje u njega. Ajde fizičke prepreke će nekako prevazići, ali kako emotivno da se izbori sama sa sobom?
I sad zamisli jednu ženu, koja pred sobom ima jakog muškarca kom se opire, ali on se BORI za nju, i ne odustaje. Pa verovatno bi mu se makar potajno divila zbog te upornosti i borbenosti. Bori se za njenu ljubav, naklonost. Doduše, ne baš na pravi način, ali u ljubavi u ratu nema pravila.Nije se ona pomirila sa sudbinom, ona se ZALJUBILA.
Pa čuješ šta ti kažem i najotporniji popustaju pred faktorom vreme..
I sama si pomenula naše bake. I moju baku su doveli mome deki, a nikada ga nije videla. Sećam se da mi je pričala da ništa do tada odvratnije nije videla..''Ali šta ću zavolela sam ga vremenom''...Jednostavno nije imala kud. A to da li se on baš borio za njenu ljubav...nešto ne znam...iskreno...
Homo homini lupus est.
The others have failed - Learn from them but do not follow