Ako te ikada sretnem
nemoj mi recitovati poeziju
Oči tvoje ta jezera beskonačna
hipnotišu i pozivaju na poslušnost
ruke tvoje ti vetrovi nadmoćni
zagrljajem govore pohotom do vriska
usne tvoje prekrasne meke i podatne
znalački upijaju i poslednji atom otpora
Ako te ikada sretnem ne recituj mi poeziju
samo me povedi putevima besmrtnosti
glagoljivim igrarijama tvoje lucidnosti
do visina umiranja i novog radjanja