I]Čuvajte se, čedo moje, inojezičnika. Dođu neprimjetno, ne znaš kada i kako. Klanjaju ti se i sklanjaju ti se na svakom koraku. i zato što znaju tvoj jezik ulaguju ti se i umiljavaju kako to rade psi. Nikad im ne znaš što ti misle, niti možeš znati, jer obično šute. Oni prvi koji dolaze da izvide kako je, dojave drugima, i eto ti ih, preko noći domile u neprekidnim redovima kao mravi kad nađu hranu. Jednog dana tako osvaneš opkoljen gomilom inojezičnika sa svih strana.
Tada doznaješ kasno da nisu mutavi i da imaju jezik i pjesme, i svoja kola i običaje. Postaju sve bučniji i zaglušniji. Sada više ne mole niti prose, nego traže i otimaju. A ti ostaješ na svome, ali u tuđoj zemlji. Nema ti druge nego da ih tjeraš ili da bježiš, što ti se čini mogućnijim.
Zaveštanje Stefana Nemanje - Zaveštanje jezika